Tamo gdje možeš biti svoj

15.06.2018.

Jednog dana Morski je predložio da odemo u centar Osake u jedan predivan park ruža. Naravno da sam pristala jer smo to inače imali u planu i bilo je divno vrijeme. Japanci kao veliki ljubitelji prirode iskoriste svaki slobodan komadić zemlje za zelenilo i cvijeće, bilo to u gradu ili izvan grada.

Japanci su vam čudni ljudi prema našim mjerilima i to skoro u svemu. Tako na pr. skoro nikada nećete vidjeti da se okreću za nekim ili da se zabulje u nekog k'o mi Hrvati. No, tada u tom parku ruža prvi puta sam vidjela da i toga ima u njima, doduše u daleko manjoj mjeri nego u nama. Razlog tome bili su dva simpatični transvestiti u bijelim svećanim haljinama.

Na licima Japanaca koji su krajičkom oka pogledavali prema njima nije bilo nimalo zlobe, mržnje itd. već su to bili kratki pogledi s nježnim i dobronamjernim smiješkom na licu, skoro pa nevidljivim i neprimjetnim. Sve je djelovalo tako simpatično i prijateljski kao da smo svi mi tamo bili povezani nekom nevidljivom prijateljskom niti.

Ja, ne bih bila ja, da nisam došla do njih i lijepo ih prijateljski zamolila da li se mogu uslikati s njima na što su oni rado pristali. Zaista sam bila jako sretna zbog toga i drago mi je da sam iskoristila taj trenutak.

Taj tko me poznaje, zna da volim i cijenim različitosti i da nikada ne bih nikog osudila ili povrijedila zbog toga što je drugačiji. Svatko ima pravo na svoj odabir i biti svoj i toga ću se uvijek držati u životu. Drago mi je da i Japanci tako osjećaju i misle.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.