HIROŠIMA

10.06.2018.

Moja izreka glasi u vezi Japana: "Ne možeš reći da si bio u Japanu a da nisi posjetio Hirošimu ili Nagasaki!". S jedne strane sam sretna što sam imala tu priliku ali s druge sam bila jako tužna, posebno tužna, ne znam to ni opisati.
Kao da sam osjećala svu tu stravu koja se tamo dogodila dok sam bila udaljena nekoliko metara od jedine sačuvane ruševine od atomske bombe.

Nedaleko se nalazi i spomenik svoj stradaloj djeci koju svakodnevno posjećuju mnogi turisti ali ponajviše japanska djeca koja recitiraju ispred spomenika ili pjevaju pjesme.

Neće biti čudno ako ugledate odraslu osobu s očima punih suza i dubokih uzdaha. Jednostavno je nemoguće ne osjećati ništa u tom gradu, pogotovo kraj tih spomenika i uz duboki zvuk zvona koji takoreći nikad ne prestaje.

Hirošimu su ponovo izgradili i predivan je to grad ali uvijek će biti zapamćen po tom najgorem zlu koji samo čovjek može napraviti.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.