Okinoshima (Okinošima) - brčkalište samo za muškarce!

23.02.2018.

Opet ću ja o Japanu. Taman kad sam pomislila da sam napokon pronašla mjesto gdje bih mogla bar tjedan dana biti sama i uživati u prirodi (japanski otok Okinoshima), saznajem da je tamo ženama pristup strogo zabranjen!!!

Međutim, postoje određene zabrane i za muškarce tj. oni mogu posjetiti taj predivan otok ali samo goli! I zamislite, samo jednom godišnje i to 27. svibnja i to samo 200 posjetitelja.

Da paradoks bude još veći, ne samo da je zabranjeno bilo što ponijeti s otoka već se sve mora odvijati u jednoj posebnoj tajnosti tj. ništa se ne smije pričati o tome.

Mnogi historičari se slažu da razlog zbog kojeg je ženama zabranjen pristup tom otoku je obična mjesečnica jer šintoisti smatraju da je takva krv posebno nečista!!! E, sad, možda je to samo mit ali ono što je sigurno to je i dalje istina da žene ne mogu na taj otok dok se muškarci mogu, bar jednom godišnje, brčkati u moru. Eto ti nepravde!

P.S: Na takvom otoku itekako bi uživao moj Morski, ali neće bome bez mene!!!

Post-mortem (viktorijanske fotografije)

21.02.2018.

Koliko su nama ljudima slikovne uspomene bitne dovoljno je spomenuti posmrtne fotografije (post-mortem viktorijanske fotografije) dragih osoba koje su nekima puno značile.
Ako se u mislima vratimo u viktorijansko doba (kraj 19.st. i početak 20.st.) kada je smrtnost djece bila daleko češća nego danas (ali i općenito) i uz sve to siromašni ljudi nisu imali novaca za portrete svojih dragih, onda nam postane shvatljivije zašto se to tako često radilo.

Uz sve to moramo obavezno uzeti u obzir i činjenicu da u to vrijeme, osim spomenutih portreta i fotografija, nisu postojali nikakvi podsjetnici na osobe koje su umrle (pogotovo mislim na djecu). Mnogi fotografi takvih slika bili su veliki stručnjaci. Toliko su usavršili takve slike da je ponekad teško bilo prepoznati onu osobu koja je umrla od one koja je bila živa.

U današnje vrijeme takve slike, ne samo da jezivo i morbidno djeluju, već nam je i neshvatljivo takvo fotografiranje uz tolike mogućnosti koje su nam na raspolaganju, zar ne? Te fotografije samo potvrđuju da za svako "zašto" postoji i "zato". Jednostavno moramo shvatiti ono doba i što se željelo postići tim fotografijama.

Raspoznajete mrtvu djevojku od žive?


Tko bi rekao da je to mrtva djvojčica kad vas gleda tim divnim očima???

Ovaj čovjek kao da se zaista samo odmara!

Obilježen crvenom bojom vidi se dio stalka koji pridržava mrtvog dječaka.

More ljubavi iliti Ferdinand

20.02.2018.

Sigurno znate onog bika Ferdinanda iz crtića koji obožava cvijeće? Dakle, taj sladak bik je osmišljen na sliku i priliku mog Morskog. Mislim da mnogi znaju koliko moj "Samuraj" voli cvijeće ali nešto manje ih zna koliko zna biti nježan i pun ljubavi. Danas mi je donio prekrasnog crvenog gerbera uz predivne poljupce.

Uvijek mi je lijepo u njegovom društvu a jako sam tužna kad se vraća u Rijeku. Ne smijem zaboraviti napisati da mu nove tenisice stoje kao salivene što me jako veseli. Jedva čekam da ih dobrano iskoristimo u Japanu.

Malo lijepih i ugodnih vijesti

18.02.2018.

Da, da, ima i toga! Takve vijesti nas drže i daju nam snagu i volju za dalje. Ja bih recimo izdvojila ove:

Uvijek sam voljela maštati zato me razveselio planirani i dogovoreni posjet Jurassic parku u Osaki. Sigurna sam da će to biti pravi doživljaj za nas.



Neka poveznica s time bit će i posjeta veličanstvenom dvorcu (hram) Himeji (Himedži) koji je poznat, između ostalog, i po tome što se među njegovim zidinama snimali mnogi poznati filmovi kao na pr. "Posljednji samuraj" i TV serija "Shogun".




A sada nešto praktično i ne baš maštovito. Da bi sve to mogli obići ali i daleko više od toga moramo imati dobru i kvalitetnu obuću, zar ne? Zato sam nabavila nama tenisice koje se samo razlikuju po boji vezica i broju, kvaliteta ostaje ista.

Čudna iskustva

14.02.2018.

Kad bi me sada pitali što mi se dogodilo najčudnije u životu bez dvojbe bih odgovorila da je to bio trenutak neposredno nakon reanimacije koja se dogodila prilikom koronarografije. Sve mi je u glavi; svaki detalj, svaki osjećaj pa ipak ne pronalazim načina da to opišem.
Da se razumijemo, reanimacija nije dio koronarografije ali eto, događa se.

Mogu jedino navesti pojedine dijelove kao na pr. zbunjenost, izgubljenost u prostoru i vremenu, nemoć, nesposobnost i onih najsitnijih radnji, brojna pitanja, nerealne slike poput puzzle u pokretu, dileme itd. Cjelovitu sliku svega toga nikako ne mogu složiti i često zaspim upravo s tim prizorom.

Kao laik mogu samo reći da u tom trenutku kad mi je stalo srce vjerojatno je došlo do kratkog spoja između mozga i krvotoka te kad su me reanimirali i opet je došlo do veze (spoja), mozak je morao sve posložiti u svojim stanicama. U svakom slučaju ne bih više nikad voljela doživjeti takvo iskustvo. Nadam se da niti neću.

Opaki pijetao

12.02.2018.

Gledajući jednu emisiju na TV-i prošle godine o Kokošvarošu sjetila sam se jednog fantomskog pijetla dok smo stanovali u kući. Taj pijetao pripadao je susjedi i odkada ga je nabavila uvijek je ponosno stražario na početku ulice i čim ga je netko imalo ružno pogledao u oči, nastradao je.

Nisam u to vjerovala, kad su mi to djeca rekla, već sam hrabro otišla s njima da se upoznam s tim pijetlom i granom sam nastojala izazvati njegovu reakciju vjerujući kako ću dokazati djeci da nisu u pravu. Međutim, grdo sam se prevarila. Dovoljno je bilo da se sagnem i prije nego što sam uspjela u naumu, pijetao je skočio na mene. Birao je posebno ciljano mjesto gore na glavi tako da sam se jedva obranila od njegovog razjarenog kljuna.

Od tog dana, itekako sam izbjegavala pogled prema njemu, vrlo pažljivo sam hodala (polako i ukočeno) samo da ga ne izazovem. Skrušeno priznajem da su mi se ponekad noge tresle od straha i znalo se par puta dogoditi da sam birala okolišni put do grada ili dućana, samo da ne moram proći oko njegovog stražarskog mjesta.

Svi su ubrzo saznali za njega ali nekako mi se činilo da je mene posebno zapamtio i kad god sam prolazila oko njega uvijek su se čuli neki čudni zvukovi, poput onih ratničkih - u boj! Naravno iz pijetlovske perspektive.
Koliko god je djelovao zastrašujuće, pogotovo kad je nogicama tapkao po zemlji spremajući se na skok, ipak ga se uvijek rado sjetim i s tugom pomislim u kojem je loncu završio taj pijetlovski ratnik.

Srčani bolesnici i seks

09.02.2018.

Jasno da se ne treba odreći seksa nakon operacije srca. Samo što tome treba pristupiti na ispravan način. Tako na pr. obavezno se posavjetovati s liječnikom. Neki stručnjaci vjeruju da je odličan način prevladavanja osjećaja straha (kod pacijenta) prakticiranje masturbacije. Ovo može biti prvi korak prema prakticiranju seksa.

Osim toga, čim se spomene ova tema mnogi pomisle na stepenice. Sad se sigurno pitate - Zašto? Evo vrlo jednostavnog odgovora. Ustaljeno je mišljenje, pa čak i prihvaćeno, da taj tko se bez bolnih simptoma u prsima može popeti stubama (od 1. do 2. kata), dovoljno je zdrav za seksualne odnose. Zašto ne? Meni se to čini vrlo logičnim.

Najispravniji zaključak bi bio ovaj. Prvo i obavezno porazgovarati o tome sa svojim liječnikom bez ikakvog ustručavanja i srama i nikako se ne odricati onog divnog osjećaja između dvoje zaljubljenih. To što neki srčani pacijenti ne mogu imati seksualni odnos više ima veze s psihom nego s doživljenim infarktom ili operacijom srca.

Cigareta bačena u prošlost

06.02.2018.

Kad nešto odlučim volim to učiniti na pravi način. Nije sve samo crno, sve ima i svoje određene poizitvne prednosti. Kad su me odvezli na hitnu zbog previsokog tlaka nije mi bila na pameti cigareta. Osim toga i da sam htjela popušiti jednu nisam jednostavno imala mogućnosti.

Dan po dan shvatila sam da mogu bez cigarete i da mi nimalo ne fali pa sam odlučila da će to biti početak kraja mog dugogodišnjeg pušenja. Tako je bilo, je i tako će i ostati do kraja mog života.

Ne mogu biti sigurna ali vjerojatno zbog same operacije ali i samog prestanka pušenja, osjećam se zaista bolje kao da mi je tijelo dobilo dodatnu nevidljivu bocu kisika. Ne tražim nikakve zamjene za cigarete kao na pr. grickalice, uživam u kavi bez cigareta i bez lažne skromnosti jako sam ponosna na sebe.

Prošla sam vrlo tešku operaciju srca, doktori su se pošteno potrudili (pogotovo dr. Barić) da mi vrate život dostojnog jednog čovjeka...a da taj život ugrozim svojim nemarom osjećala bih se kao da sam iznevjerila sav njihov nadljudski trud, što si nikad ne bih mogla oprostiti.


Hvala doktoru Davoru Bariću, svim kardio-kirurzima u KB-Dubrava i cijelom dodatnom pomoćnom osoblju.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se