Nije mi žao, nit' će mi ikada biti!

27.12.2017.

Da, nije mi žao što sam odvojila veću svotu za put u Japan. Nikada neću požaliti niti jednu potrošenu kunu za ostvarenje svojih snova...a Japan to je za mene. Dakle, napokon sam i to riješila, kupila avionske karte za Tokyo, huraaaaaaaa!

U banci imamo yene (japanski novac) što su nam ostale od prošlog putovanja koje neće biti dostatne za trošenje ali to će More ljubavi pak riješiti kao i JR Pass koji je neophodan zbog vožnje najbržim vlakovima (shinkansen) na svijetu po toj divnoj zemlji. Po svemu sudeći letjet ćemo 17.5. a vraćamo se 3.6.2018.

Namjeravamo biti uglavnom u Osaki ali kupili smo avionsku kartu do Tokija (gdje ćemo samo prespavati i malo razgledati grad) jer je dosta jeftinija od one druge solucije tj. od Osake i osim toga, taj nam je grad je nekako više prirastao srcu nego Tokio.
Smještaj isto imamo osiguran samo ga treba platiti ali to nije velika stavka. Sad se treba samo veseliti i nadati se da će sve dobro završiti jer nikad se ne zna, jel' tako?

Nekako se pribojavam da nam je to zadnje putovanje u Japan ne samo zbog financija već i zbog drugih razloga. Ali nema veze, bar ćemo imati divne uspomene koje ćemo uvijek čuvati u našim srcima.

S ovim avionom letimo (5.30 sati) iz Zagreba do Dohe:



A s ovim letimo (10.30 sati) iz Dohe u Tokyo:


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.