1989. godina.
20.01. izlazi u časopisu ARKA članak o meni pod naslovom “Više od igre…”.
Od tog trenutka ljudi mi se obraćaju i traže pomoć iz svih krajeva ex-Jugoslavije.
01.02. Buduća supruga, dakle današnja supruga stiže na beogradski aerodrom.
Mlađa je od mene 23 godine.
Ona “natuca” nešto malo S-H, dok ja “natucam”nešto malo engleski.
Ipak, razumijemo se – telepatski.
Kroz dva dana dolazimo u N. Travnik.
(Možete si zamisliti osobu koja je živjela čitav život u New York-u kako joj je bilo živjeti u mjestu od 8.000 stanovnika, u centru Bosne)?
07.02. prekidam radni odnos sa firmom gdje sam radio.
18.02. vjenčali smo se u Beogradu.
Do 20.03. vozimo se od Splita do Boke Kotorske, u kojem vremenu nas služi prekrasno vrijeme.
26. 03. dobivam dokumente u američkom konzulatu.
27. 03. odlazimo iz Jugoslavije za New York.
28.03. stupam prvi puta na američko tlo (aerodrom Kenedy).
Sad neću da ulazim u to da li će neko u ovo povjerovati, ili ne, ali ja sam (svakako ono što je za mene i suprugu bilo veoma važno znati) znao unaprijed, s konkretnim datumima, šta će se dešavati i kroz šta ćemo prolaziti.
Dakle sve se je odvijalo po Zapisanom.
***
Ovdje ću se malo zadržati da bih iznio jedan tekst onima koji ne vjeruju u Zapisano.
Naime, iz teksta koji je je objavljen u mnogim svjetskim novinama svaki logičar može zaključiti da postoje Zapisi za čovjeka.
Evo tog teksta.
Ruskom nuklearnom fizičaru Olegu Avdeičiku, koji već više od dvadeset godina radi kao kriminalistički stručnjak u moskovskoj policiji, dovoljan je jedan pogled na ljudski dlan da ustanovi gdje je osoba rođena, od kojih bolesti boluje, je li ovisnik o drogama i ima li zločinačkih sklonosti.
Oleg u svojoj bazi podataka ima 55 tisuća otisaka prstiju, nakon čijeg proučavanja je razvio sustav kojim uspješno rješava moskovske zločine.
Najnovije otkriće do kojeg je ruski znanstvenik došao moglo bi spriječiti mnoge buduće zločine. Oleg naime već na novorođenčetu može otkriti ima li nasilničkih sklonosti i hoće li postati silovateljem.
Ako je Avdeičikova teorija točna – a zasad nije ni jedom pogriješio – ovisnici o drogama, silovatelji i zločinci uopće imaju nepravilne, elipsaste i brazdaste otiske prstiju, dok “naivčine” i “poštenjačine” imaju pravilne i plitke krugove na vršcima prstiju.Olegova metoda u zatvor je potrpala mnoge zločince, posebice kradljivce, čiji otisci prstiju su komliciraniji od onih običnih ljudi, a ruski znanstvenik može čovjeka “pročitati” čak i ako su mu dlanovi oštećeni.
Nakon što je raskrinkao potencijalne ubojice, kradljivce i silovatelje, pred Olegom je novi izazov – moskovska policija želi da znanstvenik gledajući otiske prstiju otkrije kojoj krvnoj grupi određeni pojedinac pripada. Olegova metoda već sada koristi se ne samo u policijske nego i u medicinske svrhe, pa se fizičar može pohvaliti i s nekoliko stotina spašenih života – a “samo” je bacio pogled na dlan bolesnika!
Jeste li obratili posebnu pažnju pri čitanju ove rečenice: Oleg naime već na novorođenčetu može otkriti...
Dakle ne odbacujte tako lako Zapise, po kojima čovjek MORA da proživi svoj životni vijek
***
No, nastavimo s autobiografijom.
Amerika - “obećana zemlja”.
Supruga radi ja kući slikam i meditiram.
Često izlažem slike na otvorenom (što je u Americi popularno) - i prodajem.
Sve u svemu - može se.
Ipak, primam informaciju da se uskoro, po Zapisu, MORAMO vratiti u Jugoslaviju.
Polovinom 8-og mjeseca pakujemo stvari i 23.08. slijećemo na beogradski aerodrom – da bi se dva dana kasnije vratili u N. Travnik.
…
Od tad počinje najnaporniji dio mog života.
Kod kuće u N. Travniku dolaze najavljeni i nenajavljeni ljudi tražeći da im pomognem u reguliranju njihovih zdravstvenih problema.
Neki traže i druge usluge, npr. da im spiritualnim putem tražim važne dokumente, familiju… vodu u dvorištima…
Mnogi me mole da dođem kod njih iz razloga jer im zdravstveno stanje ne dozvoljava da dođu do mene, i to iz svih dijelova sjeverne Srbije, Bosne, Hrvatske (od Pule do Splita).
Svakako da nisam svima mogao pomoći, ali velikom broju jesam.
Interesantno je još i to da sam jedan broj ljudi osposobio da Rade s kristalima i bioenergijom.
Usput pišem knjigu KRISTAL I. koja izlazi iz štampe 12.11. 1989, u 5.000 primjeraka.
U Šapcu formiram Agenciju ”KRISTAL”.
U svim republikama imam svoje predstavnike koji prodavaju moje knjige.
Pišem i članke za Tajne, Treće oko…
Prodajem i slike kojih imam od ranije i one koje sam naslikao u Americi.
Sve u svemu dnevno spavam oko 4 sata.
1990. godina
Supruga i ja kupujemo nova tehnička pomagala: kompjuter sa štampačem, kopir mašinu…
Pišem knjigu KRISTAL II.
Više ne koristim meditaciju da bih dobio odgovore na moja pitanja.
Jednostavno, u budnom stanju pitam - i stižu odgovori, savjeti, informacije.
Shvatio sam kako da odvojim Svoju misao od Tuđe misli (misli Viših sfera).
Primam i poruke koje su veoma važne za suprugu i mene.
Poruka je bilo mnogo iz kog razloga ih neću sad iznositi.
Ipak, na sva pitanja ne dobijam odgovore.
Kasnije sam shvatio zašto.
Naime, neka moja pitanja su bila “prijevremena”.
Svakako, i to je, za mene, jedan od pokazatelja da ljudska Materijalna svijest ima Svoju Slobodu da, do nekog nivoa, proizvede SVOJE vlastito mišljenje.
Također sam shvatio da smo supruga i ja uključeni u Vanzemaljski Netwerk preko kojega dobivamo instrukcije kako bi radili ono šta moramo raditi, ali u nekim slučajevima i ne moramo.
U 3-ćem mjesecu moja kčerka i njen muž odlaze iz Amerike i dolaze u Jugoslaviju.
Zašto su napustili stan, posao?
Odgovor na ovo zašto dobio sam tek slijedeće godine, jer bez njih ne bi došli u Nizozemsku – državu koja nam je po Zapisu “dodjeljena“ da u njoj živimo i radimo ono koje nam je bilo predviđeno da radimo.
Kčerka i zet žive u Zagrebu do oktobra nakon čega odlaze u Nizozemsku gdje on, arhitekta, ubrzo nalazi odličan posao.
U 11-tom mjesecu je izašla iz štampe moja knjiga KRISTAL II.
Polovinom 12 mjeseca dobivam spiritualnu informaciju da planiramo odlazak iz Jugoslavije.
I “kao slučajno” poziva nas jedna mlada žena iz Švicarske da dođemo kod nje u posjetu – uz primjedbu da možemo kod nje ostati koliko želimo.
1991. godina.
07.01. stižemo u Švicarsku.
Ubrzo su naši ljudi saznali da se nalazim u njihovoj blizini na što opet stižu pozivi da me vide.
I iako nisam imao namjere da radim s ljudima nisam ih mogao odbiti.
Ipak , imamo vremena da obiđemo Švicarsku (koju sam ja već od ranije poznavao).
Tad sam počeo pratiti vjesti iz Jugoslavije, koje nisu obećavale ništa dobro za tu zamlju
01.03. sjedamo u auto u namjeri da se vratimo u Jugoslaviju.
Odjednom mi se nametnula misao: Nikako u Jugoslaviju! Vozi u Nizozemsku kod kčerke i zeta!
Kažem to supruzi na što ona odgovori: I ja sam dobila tu informaciju.
Zaustavljamo se kod prve telefonske govornice i javljamo kčerci da ćemo danas stići kod njih u goste.
02.03. u razgovoru sa zetom, on predlaže da razgovara sa vlasnikom firme gdje radi da se supruga tamo zaposli.
04.03. Supruga odlazi na razgovor u firmu, gdje je dogovoreno je da počne sa probnim radom slijedećeg dana.
05.03. počinje raditi u Nizozemskoj.
U Jugoslaviji počinju svinjarije.
01.06. u jutro sam zaboravio zapaliti cigaretu.
To je primjetila kčerka i upita me: Jesi li to odlučio da prestaneš pušiti? Već dva sata pričamo a nisi ni jednu cigaretu zapalio.
Sjećam se da sam se nasmijao i odgovorio: E, kad sam mogao dva sata ne pušiti – onda neću više ni pušiti.
I do dana današnjeg (2005.) - dakle 14 godina nisam ni dim povukao.
Šta je najinteresantnije, nisam ni mislio na cigaretu.
Ni sanjao da pušim.
Tokom 7-mog mjeseca dolazi do zatišja kada ja “dobivam glas” da možemo iskoristiti to zatišje da poberemo najpotrebnije stvari od kuće.
Sjeli smo u auto – prespavali smo u Medulinu kod jedne naše saradice – i naveće drugog dana smo stigli u N. Travnik.
Nakon tri dana uzimamo najvažnije i to onoliko koliko staje u auto (Reno 4) i preko Beograda, Mađarske, Austrije, Njemačke stižemo u Nizozemsku.
Ubrzo iznajmljujemo apartman u blizini kuće gdje stanuju kčerka i njen muž.
Supruga se sporazumjeva s ljudima na engleskom a ja na njemačkom.
Ona radi a ja slikam i pišem, onako kako mi nailaze informacije - odnekuda.
Sve u svemu, ubrzo imamo u stanu sve potrebno i kupujemo novi auto.
No nije sve idealno.
Kod mene su se počeli pojavljivati bolovi u grlu, glavi.
Postavljam pitanja, tražim informacije, no odgovora nema, osim: Kroz to moraš da prođeš - no na kraju će sve će biti u redu.
Sami bolovi glave su bili specifični.
Oni su počimali od korjena desne strane grla - pa se je bol, kao crta, prenosila putem desne strane donje i gornje čeljusti, a zatim preko desnog uha do neke tačke na vrhu glave.
Svakako, za mene je ipak bila sretna okolnost da sam mogao punom koncentracijom otkloniti bol, no ne za stalno već za neko kraće vrijeme.
Spavao sam veoma loše.
