dhatrina filozofija

PUT OD PALMYRE DO ALEPPA

Krenule smo kroz pustinju na sjever prema rijeci Eufrat, negdje kod jezera al-Assad bi trebale izbiti na autoput pa lijevo prema Aleppu. To je trajalo danima, satima ne znam ni sama vise koliko. Od Palmyre do jezera al-Assad ima oko 300-400 km (nisam sigurna), ali jedan dio ceste je stravican. Pun rupa, ali rupa u obliku kratera tako da je nas mali kombi isao mozda 10 km/h. Nakon nekog vremena bile smo totalno izludene tom voznjom i stalnim kocenjem. Vecina auti koje smo vidjele na toj cesti (total dva) vozili su po pijesku paralelno uz cestu, ali koliko god se to nama cinilo ko pametna ideja nasem vozacu to nije palo na pamet. Nije mi bilo jasno odkud ti krateri na cesti, mislila sam da je to mozda od nekog bombardiranja, ali izgleda da nije. Samo je cesta kvalitetno gradena?!?



Na putu kroz pustinju naisli smo na ovo stado deva. Ne znam jesu li divlje ili ne. Ako bolje pogledate vidjet cete da ih ima i po brdima u pozadini. Ako su necije mogu samo zamisliti koliko ce mu trebati da ih skupi :).





Qasr al-Heir ash-Sharqi
Na putu kroz pustinju 120 km sjeveroistocno od Palmyre jedan je od najizoliranijih spomenika Umayyad vladavine iz 8. st. Dvorac je imao strateski polozaj, nadzirao je pustinjsku cestu za Mezopotamiju. Izgradio ga je kalif Hisham abd al-Malek. Vjeruje se da je bio nastanjen sve do 14. st. Dvorac kao i njegove bogate vrtove opskrbljivao je vodom podzemni izvor udaljen 30 km.
Danas su ostale samo zidine tog velikog dvorca i to je ujedno i najimpresivnije na njemu. Sve drugo je u principu sruseno i zatrpano pijeskom. Cuvar dvorca zivi par kilometara dalje i kod njega se kupuju ulaznice za dvorac (obitelj beduina na slikama dolje). Dragi ljudi, pozvali su nas u kucu na kavu, ali ne pricaju engleski tako da smo se samo smjeskali jedni drugima i klimali glavama.
















Beduini





Mali maneken



Pustinjska sela