May (2002.)
Sad unaprijed molim bez usporedbi protagonistice samnom :)
Mislim da ovaj film zaslužuje posebno mjesto na blogu, zato jer je ovaj blog i nazvan po lutkama te mu je to bila prvotna namjena.
Da bi bilo sve perfect iznijela sam ja danas svoje Jubilee, Revenant i Ann da gledaju May skupa samnom.
Većina koja nije gledala ovaj film se pita o čemu ja to pričam, kakve veze imaju lutke i ta May, ali sad ćete vidjeti.
U središtu priče je mlada djevojka, sa nesretnim i prilično osamljeničkim djetinjstvom. Uz svoju pomalo previše zaštitnički nastrojenu majku, May je izrasla u lokalnu čudakinju koja živi sama u svom stanu uz jedino društvo svoje najbolje prijateljice (ujedno i jedine) - lutke koju joj je majka poklonila dok je bila mala uz riječi: "If you can't find a friend, make one."
S obzirom da je ovo horror žanr, nije teško pogoditi da je May to shvatila prilično doslovno.
Ubrzo je uočila "posebnog" dečka sa vrlo posebnim rukama, djevojku sa lijepim vratom koja je zaljubljena u May, jednu bitchy lezbu sa dobrim nogama te dečka sa neobično lijepom tetovažom.
Spletom okolnosti, oni se svi sprijatelje s May, ako se to može nazvati prijateljstvom. Flashovi joj se vraćaju kad ju i ti ljudi počnu odbacivati jer je čudna. Stan joj je pun lutaka, raznih kreacija, sašivene odjeće, škara i svega sličnoga. Također, ima neobičnu tendenciju k ljudskoj krvi što je njenog "dečka" prilično iznenadilo nakon što mu je ova odgrizla pola usnice prilikom poljupca. Izmučena neprihvaćanjem odluči si sašiti "prijatelja" od dijelova ljudi koje je upoznala, samo najboljih dijelova naravno.
Početak filma, točnije prvih sat vremena je super iskorišteno za upoznavanje likova. Film mi se svidio ne kao nekakva horror-makljaža nego zbog umjetničkog dojma, posebnosti glumaca i njihovih osobnosti.
Ovdje je naglasak isključivo na tom upoznavanju - ako se uz nekog vežete kao lika, bit će vam ga žao što god da se dogodi.
Tako je i ovdje kraj užasno jeziv, ali i tužan po čemu mnogočemu podsjeća na japanske horrorce (barem je mene npr. The Eye).
Gluma je nešto stvarno posebno u filmu, Angela Bettis je pohvaljena za ulogu no kako i ne bi bila, gotovo da vas uvjeri u svoju morbidnu poremećenost te na kraju dolazi odlična transformacija iz tužne, odbačene djevojčice u odraslu ženu sigurnu u svoj naum.
May totalno preporučujem, ne samo jer ja volim lutke pa sad to guram svima, nego jer je izvrstan i originalan film.
Primjer da se i s malim budžetom može napraviti gotovo kultno djelo.