trebao sam te.
večeras... noćas... ljudi sa kojima po godinu dana pričao nisam sjetili su me se. osobe sa kojima puštao sam krv...osobe koje su krvarile na današnji dan sjetili su se mojeg imena, mene.
zbog tebe uvijek bio sam tu. za tebe. oduvijek. od kada prvi put kliknula si... od kada poželjela si igrati se u svojem imaginarnom dvorcu pa do vremena kada si postala moj prvi istinski kućni ljubimac: spavala si u mojoj postelji, kraljevala mojim carstvom. dopuštao sam ti sve to. posjedovala si moje vrijeme, emocije... darivao sam ti ih.
imao sam tvoje suze, imao sam tvoj "volim te", tvoje usne, učinio sam te zadovoljnom - imao sam te. zašto si me činila nesigurnim?! zbog čega mi nisi pomogla?! ne volim mrtve ribe. zašto te ranije nisam upitao zašto se ponašaš tako?! oh da... volio sam te. nisam mislio da od voljenih trebam strahovati, da sa voljenima nužno je boriti se. lepršala si mojim snovima... bila kraljevna, vilena, carica. zašto si me napustila?! nisi ratnica. slaba, slaba si... a trebao sam to jebeno snažno deblo oko kojeg ću se omotati...koje će me podupirati u mojem osvajanju. trebao sam prijetaljicu, ženu; jedan jebeni sms kao odgovor na sve one dane koje sam ti poklonio- a ti iznevjerila si me.

kontradiktorna sebi samoj - bezobrazno. it hurts me! ne zaslužujem takav tretman.
obukao sam te u halje zlatne i bajoslovne, posjeo na svoj tron - pak seljački duh iz tebe nikad izbaciti nisam mogao. ukazala si se nedostojnom. povrijedio sam se. jako. danas je trebao biti moj dan.
izdan sam. hvala.

još uvijek sam u svojem matičnom imperiju. u dobroj staroj virki. tugaljiva je moja priroda... osjećam ju kako vreba duboko iza očnih duplj, poput gladne zvijeri u pećini skriva se nesigurna pred danjim svjetlom. a kada dođe noć i spusti se tmina, iskočiti će sa svom silinom gladnog predatora spremna da mi odere dušu, satre misao a kožu zategne i učini suhom poput leda. tada osjećam bol kako se prelijeva po unutrašnjosti moja torza preko i niz organe, poput rastaljena zlata. zlata kojeg na njenu riječ stvorio sam od svoja srebra. moje vrijeme, moje emocije su moje vrijednosti. bogatstvo koje sam ukrao od bogova - podario Njoj; srebro od mjeseva otuđeno.
šutnja me vrijeđa. ne volim šutnju, ignoriranje. ne volim kada se nahuškani drugi javljaju na pozive koji nisu upućeni njima. jedna riječ i za 24h mogao sam doći. vidjeti što sam želio, kušati zagrljaj. sve je bilo spremno. ali sanak je bio prisutan, a laži prisutnije. siječanj je... a nećeš se ni sjetiti... kučko.


danas se vraćam. idem gledati narniu, saw. idem prevoditi jebeni engleski i šopati se sociologijom ostarjele komunjare i kvazi velikog Hrvata. ovo potonje jer se vjerojatno krstio tek 90ih godina prošlog stoljeća.
anarhija je majka reda? nacionalizam umire u smrti?
samo neki od grafita koje uočio sam na proputaovanju. ne volim gužve koje se navečer stvaraju u podravci. ne znam.... u osijeku snijeg otopi se brzo. ovdje još uvijek se drži, prekriva gustu zelen tmastog plodonosnog praha; tla na kojem sam začet; zakiva ga svojim sniježnim grubim stiskom, steže nježnošću bijele pesnice. i vinorodni obronci, na kojima od djetinjstva počivao mi pogled, ovijeni su maglom poput raspostrte kose usnule djeve. kosa koju češljaju jablanove grane...


moj lijepi, lijepi, crni anđele... daljine nas razdvajaju, običaji i ljudi. povezuju nas strast, požuda i neiscrpna potreba za sladostrašćem. brižna oduvijek si prema meni, dobra. i dobrote tvoje zasititi se nikada nisam mogao. zbog toga te obožavam; ljubim zbog svega što jesi.
nedostaje mi vedrina tvoja osmjeha, nedostaje mi toplina tvojeg dodira. nedostaju mi tvoje tamne kovrče u koje ću sakriti lice svoje kao i nekoć, crne kovrče koje će maziti mi obraz kao i prvi put. i tvoj zagrljaj.... volim zagrljaje. zaželio sam te se.
smiješi se, radosti moja, jer osmijeh dobro ti stoji... smiješi se jer hoću da sunce žari, sija.
i ljubi me... opet, iznova. grickaj i stati nemoj nikada. ti bi mene papala... hehe... hajde, dođ i pomazi me paperjem nježnosti svoje, anđele... izazivam te.

hoćeš li i ovaj put izdržati a ne ostaviti neki sočni komentar?!

4.1.2006. 15:04
Evo nalazim se u svom omiljenom jugiću i putujem kod bake sputan mislima na veljaču kada će me dostići sve one obveze koje sam tako zdušno odlagao sve dalje i dalje, daleko koje je iskazuje se kao sumanuta sve brže nadolazeća bliskost. Ne znam da li je bilo mudro nositi laptop sa mnom na putovanje, no znam kako ću ubuduće taj potez, mudar ili promašen, sve češće činiti, vući. Redovito.

Volim putovati. Da li je to sat vremena ili cijeli dan volim kada se udobno mogu smjestiti i isključiti od svijeta promatrajući okoliš koji zamiče za okna prometala u kojem se nalazim. Čudno, volim komfor, udobnost… a interijer jugića mi nikad nije smetao. Jugić no.1!


31.12.2005. 15:16
Zadnji dan nove/stare dvije tisuće i 5e. Jučer uselio sam u novi stan: dvije spavaće, balkon, špajza, kupaona, kuhinja koja je prostrana koliko i hodnik. 58m kvadratnih u totalu. Moj sobičak je onaj prostraniji sa balkonom. Kolega sa kojim dijelim životni prostor i troškove imati će dovoljno prostora za okužiti zrak «stošom»; neću mu previše cendrati.

Financijski sam bankrotirao. Ali to me nije spriječilo da u četvrtak sprašim jednog Mažuranića dok je mećava sipila. Enivej, bilo je ukusno. Pomalo nezrelo, ali jednoga dana, kada sazrije biti će još slasnija. Ne volim previše ekstravagancije. Nastavit ću kasnije. Nemam volje. Južno od Drave nema mi ravnog. Hehe… i kao što moja slatka seka, najljepša leptirica, reče:

Ipak si ti bečka škola, a ne tamo neki dalmoš

Hvala što paziš na mene.


4.1.2006 18:05
Snoopy – birtija po mom ukusu:

* prostran sa dosta stolova
* zanimljiv iako omalen šank
* wecei na svakom kraju birtije koja se proteže u obličju nepravilna polumjeseca
* dovoljno intimnih kutaka kada poželiš povući se za intimniji razgovor ili navatavanje
* kvalitetan biljarski stol sa kvalitetnim, urednim štapovima
* F O T E LJ E; da sjedi se na foteljama!

Tu sam dočekao novu godinu «kršten» i pivom i šampanjcem. Istovremeno, vjerojatno sam bio i jedini frajer u gradu a koji je izašao sa četiri ženske na isto mjesto u isto vrijeme. Ivana i Suza…. Mmm…slatko… neodovljivo… očaravajuće… hehe… Teta Niksa, fala što imaš mašte; rijetka a cijenjena vrlina u ženskog bića. My sweet, sweet Eleonor… spasenje si mi pružila u trenutcima očaja i beznađa - hvala ti.

Nemo, kapetan Nemo; bejwulf ratnik: On je legendaran; naši planovi za biljarske susrete legendarniji. Sutra?! Subotom budi u gradu. Pun sam žetona. Džepovi mi otežali već…. Hehe… Poso je tsar.

Tko je taj pokemon?
To je Weksssiiiiiiiiiiiiii!
Weksi – neustrašivi pokemon. Njezin glavni napad je napad dobrotom i dobrostivošću svojom stoga je mnogo poznatija širokim masama pod imenom Dobrica. Njezino ponašanje treba promatrati uz sljedeću glazbenu podlogu «Bizet - Carmen-SuiteNo1-LesToreadors.mp3». Zveket njenih smeđih kovrčica je upravo nevjerojatno zaglušujuć kada u nevjerici ili srdžbi okreće glavom lijevo ili desno ili obrnuto, a njezino mrštenje ima upravo očaravajuće adiktivna svojstva. Voli brojeve. Voli se mrštiti na mene, a ja volim biti nafiksan. Ponekad…
Weksi ti si prava leginica! Koleginica za cijeli život i hvala ti što si dopustila da te upoznam.
Znam kako je formula krajnje jednostavna: TnaTreću (TakoTi&Treba).


Rijetki, dobri, probrani ljudi.

Ovo je samo dio sume osoba i osjećanja koji su mi nahrupili kroz zadnjih par stotinjak dana dvetišće i pete godine. Podrazumijeva se kako toga ima još, puno više još no o tome drugom zgodom i kasnije, naknadno… Sada znam kako sam švorc i da posjedujem obveze koje ne želim posjedovati. Bitna je sljedeća rečenica:


Kao što čitaš – ipak, živ sam…
Počni žaliti. I ja ću kasnije.