determined dissenter

Za početak, da znate da se baš i niste pretrgli s komentarima ...
Jedva čekam četvrtak jer idemo na maturalac i nadam se da će vrijeme biti ok. Budući da su meteorolozi toliko " odlučni " pa prognoze mijenjaju svaki dan, preostaje mi ono što i radim - nadati se najboljem. Svi u razredu već planiraju neko noćno opijanje, a ja vjerojatno jedina u razredu nisam probala ni kap alkohola, čime se ponosim jer znam da se mogu dobro zabaviti i bez toga. Uostalom, meni će prilično dobro i poslužiti Cola, s obzirom na to da ima učinak na mene kao i alkohol na druge. Otkrila sam to jednom kad sam bila vani s onim malim stvorenjem ( ti se baš u svakom postu moraš pojaviti, je li ? ). Ona je kupila Colu, koju smo podijelile, a ja se počela smijati k'o luda ... kad smo se vraćale kući, morala sam prebaciti ruku preko njenog ramena koliko sam se trgala od smijeha. Taman je onda onuda prošao policijski auto. a ja s tim pijanim lookom ... Primjetila sam da su nas policajci pogledali, pa si sad pokušavam zamisliti tu scenu gdje se njihov auto zaustavlja kraj ceste i dolazi do nas s alkotestom, a ja, cerekalo, puhnem. Sigurno bi bili vrlo iznenađeni rezultatom i mojim obrazloženjem da sam samo pila Colu. Ja se počnem od Cole smijati samo kad netko provali neki biser ili je neka smiješna situacija, dotad sam normalna. Onoliko koliko ja mogu biti normalna ... Joooj, jedva čekam maturalac. Idemo ujutro oko osam, a vraćamo se u nedjelju navečer. Mi smo jedine budale koje na maturalac idu 21.9. iliti dva dana prije početka jeseni. Svi ostali normalni su išli u 7. mjesecu, ali neee ... U sobi sam s onim malim stvorenjem i još jednom frendicom, a ako uspijemo natjerati još jednu curu da ide na maturalac, onda će i ona biti s nama u sobi. A u busu će isto biti super jer se već unaprijed zna da ćemo svi pjevati cijelo vrijeme. Šta da vam još pričam ...
Obavezno vam se javim kad se vratim.
Bye Bye

Vrijeme je da i ja napišem novi post. Treba meni vremena dok smislim o čemu da pišem, ali evo, bilo je i za očekivati da ću pisati o tome što ima u školi, itd.
Nastava nam ide po HNOS-u, znači, svi sjedimo u grupama. Prvo mi je to bilo glupo, ali s vremenom mi se i ne čini tako lošim jer ako tako budemo pisali testove, mislim da će naglo svi zavoljeti HNOS. Osim toga, ionako uvijek završim u grupi s nekom od frendica, tako da to ipak nije tako loše. Sviđa mi se gradivo iz biologije, koju inače baš i ne volim. Sve je riječ o nekim boleštinama, kao da imamo sat medicine, a meni je medicina superzanimljiva. Idući tjedan pišemo inicijalni iz matematike, a ja si moram nabaviti neki kalkulator na kojem se upisuju i zagrade, i razlomci i srodni paraziti. Kad smo prvi put učili razlomke, iz njih sam dobila 5 bez greške ( mislim da ću se time hvaliti do groba ), a sada se uvijek smotam oko njih. Katastrofa ... I lektiru radimo na drukčiji način. Kao i obično, za projekt s frendicama me dopala knjiga koju nikako nisam imala u planu. Prvo sam htjela da obradimo " Kod kuće je najgore ", ali su je uzeli. Ok, pomislim ja, ima ih još. Ali dok ja nagovorim frendicu da uzmemo " Dnevnik Anne Frank ", knjigu koju sam oduvijek htjela obraditi za projekt iz lektire, već i nju uzmu. Razmatrale smo i " Alkar ", ali je i to otišlo. Tako da smo na kraju dobile " Starac i more ". To mi zvuči taaako dosadno ...
čovjek kroz cijelu knjigu peca jednu ribu, a na kraju je ni ne upeca.
Jučer smo ja i ono malo stvorenje bile na Jarunu. Kad smo tamo sjedile na klupi, slušale smo njen mp3 i pojačale ga do kraja ( joj, što obožavam glasno slušati glazbu ... ). Kad je na red došla pjesma " Đurđevdan " od Bijelog dugmeta, prolaznici su nas malo čudno pogledavali, ali meni je ionako svejedno što ljudi misle o glazbi koju slušam. Ali kako obožavam tu pjesmu ... cijelo jutro mi je u glavi. Kad smo se vraćale doma, naišle smo na još neke frendice iz razreda, a kad sam sjela na bicikl jedne od njih, odmah sam se ogrebla. A samo sam sjela !
Anyway, to bi bilo više - manje to ...