determined dissenter

U zadnje vrijeme mi stvarno ponestaje ideja, pa ih već počinjem i krasti. Hmm, da to preformuliram ... na nečijem sam blogu vidjela temu o raznim navikama autora / ice, pa mi je palo na pamet da i ja napišem post o tome. One najbezveznije ću ipak izostaviti i samo da se zna, ako ubuduće budem opet pisala post na tuđu temu, onda to neću priznati. Možda nisam trebala ni sad ... ma nema veze. Dosta uvodnog filozofiranja.
Kad spavam, nikada ne spuštam ruku da mi pada jer ne želim njome doticati pod. Još da mi kukci dođu preko nje ... a i sam osjećaj da mi ruka visi k'o od nekog leša, brrr ...
Ponekad dok prelazim preko zebre, hodam samo po bijelim, a ponekad samo po tamnim prugama i u tim trenucima ne želim stati na drugu boju. Ali to samo ponekad radim ...
Kad s nekim hodam po ulici i kad dođemo u situaciju da moramo hodati jedno iza drugog, ja obavezno hodam iza. Ne volim biti ispred, a da su svi iza mene jer me izluđuje činjenica da ne znam što mi rade iza leđa.
Kad se češljam, razdijeljak mi se uvijek obavezno mora nalaziti na lijevoj strani. Na sredini mi je užas jer 'em mi grozno stoji, 'em mi kosa pada na obje strane lica pa mi se kroz grivu vide samo oči. Onda se osjećam kao ono malo čupavo stvorenje iz Obitelji Adams. A na desnoj je strani razdijeljak imao Hitler i ne želim da me vlastita kosa asocira na njega. Uostalom, na lijevoj mi strani najviše paše.
Tipkanje poruka na mobitelu uvijek obavljam lijevom rukom. Iako sam inače dešnjakinja, tipkanje poruka mi jednostavno ide brže s lijevom rukom. Ide mi dobro i sa desnom, a ponekad tipkam i s obje, ali većinu vremena sa lijevom. Ne znam zašto, ali otkad imam mobitel, tipkam lijevom.
Mislim da sam ih nabrojala dovoljno. Ionako ih se više ne mogu sjetiti, a niti mi se da pokušavati ih se još sjetiti. Sad kad sam napokon napisala novi post, mogu biti mirna idućih nekoliko dana.