Pročitala sam u današnjim novinama da su neka istraživanja dokazala kako žene odlučuju je li on ''onaj pravi'' na temelju ne samo izgleda,već i toga kakva stajališta imaju o djeci....ja sam oduvijek imala isto mišljenje o tome i sumnjam da ću se ikada preodomisliti jer jednom aformiran stav u mom životu je gotovo nemoguće promijeniti...a taj stav govori o tome kako ja ne želim djecu...da,da,mala su,slatka,divna i krasna,ali kad jednom dobiješ dijete,cijeli ti se život s vremenom počne vrtjeti oko brige o njima i svi se moraju prilagoditi novom stvorenju u kući...pokraj tih bića ti ni ne trebaju kućni ljubimci jer su oni uredni i jednostavni koliko i deset zooloških vrtova zajedno...više uopće nemaš svoj privatni život,ne možeš raditi što hoćeš jer ti djeca neprestano dižu tlak i zahtjevaju pažnju..da ne govorim o samo prizoru porođaja...to je isto kao da ti jabuka izlazi na nosnicu...ja cvilim i kad me uštipnu,a onda bih tijekom porođaja i umrla...još mi samo to fali...ne želim cijeli život podrediti brizi oko djeteta...briga oko mene mi je već i previše,pa nema smisla da se onda još i zamaram brigom oko drugih...to ne znači da mi nije stalo do drugih,nego mi jednostavno nije stalo do takvog načina brige oko drugih...
I brak je sam po sebi glupost...nikada mi nije bilo jasno zašto je brak vrhunac svake veze i zašto se sve divne i krasne veze trebaju njime okruniti...ako je ta veza stvarno toliko divna i krasna,ne treba ti papir kao dokaz da je to prava i iskrena ljubav...ionako to više neće biti jer u većini slučajeva u braku nestane ljubavi i romantike za nekoliko godina...muškarci se počnu tek tada ponašati prirodno...tek se onda prikazuju u svom pravom svjetlu...svi imamo dvije strane lica: onu koju pokazujemo svijetu i onu koju čuvamo za sebe...a ta koju čuvamo za sebe je najčešće ona prava...i tu stranu muškarci pokažu u braku...rijetko koji će od njih i nakon nekoliko godina braka biti romantičan,divan i krasan...oni misle da se više ne moraju truditi jer su ionako ostvarili zadnju fazu veze,tj. brak...ali tako se sigurno ponašaju i neke žene...osim toga,kad se udaš,sve ti se s vremenom počne vrtjeti oko toga da cijeli dan rintaš po kući,čistiš i spremaš,a onda muž dođe s posla,ti mu serviraš večeru,itd. ...a muž cijeli dan radi,onda dođe doma,serviraju mu večeru k'o da je u restoranu,ode na kauč i gleda televiziju sve dok ne zaspi pred njom...i tako iz dana u dan...život ti se postupno pretvori u monotonu kolotečinu,a ja ne želim da mi život bude takav jer volim to da mi se svaki dan događa nešto novo i drukčije...
Kad netko vidi ženu u tridesetima i slobodnu,pomisle da si nikoga nije uspjela naći...ali ne mora to nužno biti tako...možda je njen izbor biti solo...a možda ima i dečka i ne želi se udati...isto vrijedi i za muškarce...možda žele biti solo ili imaju curu i ne žele se vjenčati...ima i takvih,ako niste znali...ako se žena ne želi udati za tipa ili se on ne želi oženiti njome,to ne mora značiti da je/ga ne voli...možda jednostavno prezire ideju braka...
Kao i ja...
Inače,moja frendica je nedavo napravila svoj Bog-zna-koji po redu blog koji je super,
pa se nadam da će se i vama svidjeti...kliknite tu ako ga želite vidjeti...
angel of fog
To bi bilo sve...pozz & kiss.
