Svim prijateljima i onima koji posjećuju ovaj blog …. Želim radostan i čestit Božić i ove blagdane… Da zahvaljujemo svaki dan Bogu za utjehu, ljubav i mir koji nam daje …. Da svoj pogled svrati na nas… Da nam bude milosrdan…

Bog koji je došao radi nas… K svojima je došao…
I time nije Sam izgubio ništa od svoje vječite slave…. Nego je nama pokazao pravu veličinu čovjeka … I naše pravo dostojanstvo…. Jer premda smo maleni, ograničeni, slabi i grješni…. On nas ljubi…. I On je postao čovjekom…

Želim vam svako dobro, uz ovu pjesmu grupe „Izvor“…

Bacio si pogled na sat
I radosno pomislio:
Ispunilo se vrijeme, svojima idem ove noći…

U očima nam trag Tvoje zvijezde,
Na rukama
Miris slame,
A na usnama
Tvoje ime
Kao stih što u vječnost odjekuje.

Ogrnut samo zvijezdom,
Kao odgovor
Nemiru,
Te si noći postao pričest
Cijelom svemiru.

Bacio si pogled na sat
I radosno pomislio:
Ispunilo se vrijeme, svojima ideš ove noći…

Tekst: Daniel Miščin

... ponovno inspiracija iz dječje književnosti...




U dubokom snijegu,
kraj crkve na brijegu
zeleni stoji bor.

S neba u svetoj noći
svjetlo zvijezda se toči
i pjeva anđela zbor.

Najljepša zvijezda mala
na vršak bora je stala,
zabruji zvona zvon.

I bijela staza zablista
za tek rođenog Krista
kojom će koračati On.

Vera Zemunić

ČESTIT BOŽIĆ I SRETNA NOVA 2010!!!

dEsTiNy

Prije nego usnem, mama
zagrli me,
zaspati ne mogu sama,
poljubi me.

Kraj postelje moje stani,
zagrli me
i od svakog zla me brani,
poljubi me.

U daljini zvono zvoni,
zagrli me
i zvijezde su lampioni,
poljubi me.

Boju zlata mjesec ima,
zagrli me,
lije zlato po oknima,
poljubi me.

Dođi, mati, hladno mi je,
zagrli me,
da me tvoja ljubav zgrije,
poljubi me.

Na prstima san će doći,
zagrli me,
umorne mi sklopi oči,
poljubi me.

Spava sve i ja ću spati,
zagrli me,
prije nego usnem, mati,
poljubi me.


Zvonimir Golob

- Što je to smrt, mama?
- To je kad te više nema.
- Kako me više nema?
- Svijet ostaje, dan ostaje, noć ostaje,
sunce ostaje, igračke ostaju.
Sve ostaje osim tebe.
- A mama i tata? Da li oni ostaju?
- Ostaju, ali ne žive više. Samo plaču.
...................................................................

Ja neću smrt, mama. Neću da ti plačeš.


Sunčana Škrinjarić

Dok bdije u mraku,
rasadištu snova,
prstom po jastuku dijete ispisuje
nevidljiva slova.

Kome piše dijete
i što želi čuti?
„Jesi li dobar, ti veliki svijete?“ pita.
A svijet šuti.

Nada Iveljić