Ovo sada pišem jer bih sa svima vama koji se slučajno ili namjerno zateknete ovdje htjela podijeliti nešto svoje osobno, a mislim da je važno. Ne morate vjerovati ako ne želite, niti mi nije stalo da reklamiram ovdje bilo što – jedini razlog je što ovo ima dosta veliko značenje za mene, a brine me što to mnogi olako shvaćaju i prelaze preko toga, kao da se ništa ne događa. Prvi put dok sam čitala knjige o Međugorju, prije nekoliko godina, ostala sam duboko potresena i puno sam razmišljala o tome: ima li to sve smisla? Što ako je to sve istina? Što je najbolje učiniti? Što će se dogoditi kad dođe vrijeme da se ispune međugorske tajne? Činilo mi se da će to biti vrlo uskoro. I ja sam, kao što i mnogi drugi svjedoče, u Gospinim molitvama otkrila dotada nepoznat mir, osjećaj da mi je Bog sve oprostio i da znam put kako dalje krenuti, kako se ponašati i što činiti. I kakva je to ljubav koju Isus spominje u svojim zapovijedima, i kakva je to radost o kojoj svjedoči ovo nekada skromno hercegovačko mjesto.

Poruka, 25. ožujka 1992.
"Draga djeco! Danas kao nikada zovem vas da proživljavate moje poruke, da ih pretvorite u životnu stvarnost. Došla sam k vama da vam pomognem i zato vas zovem da mijenjate život jer ste pošli jadnim putem, putem propasti. Kad sam vam govorila: obratite se, molite, postite, mirite se, vi ste ove poruke uzeli površno. Bili ste počeli po njima živjeti, pa ste ih ostavili, jer vam je to bilo teško. No, draga djeco, kad je nešto dobro, trebate u dobru ustrajati, a ne misliti: Bog me ne vidi, ne sluša, ne pomaže. I vi ste tako radi svoga jadnog probitka odstupili od Boga i od mene. Ja sam željela od vas stvoriti oazu mira, ljubavi i dobrote. Bog je želio da vi svojom ljubavlju i njegovom pomoću činite čudesa i tako dajete primjer. Zato, evo što vam kažem: sotona se poigrava s vama i s vašim dušama. A ja vam ne mogu pomoći jer ste daleko od moga srca. Zato molite, proživljavajte moje poruke, onda ćete vidjeti čudesa ljubavi Božje u svom svagdanjem životu."