Jedan kišni dan...

Kilometri pod gumama automobila…bijele crte promiču…besciljno lutanje kišnim gradom…praznina misli…tupi pogled u daljinu…“Everybody hurts“ na repeat-u…neznane ulice…miris čempresa…kapi kiše kroz otvoreni prozor…kočnica…kuda dođoh…groblje…ironija…velika ironija…izlazim…šljunčana staza…tišina…samo škripanje kamenčića pod nogama…disanje…dragocjeno disanje…vječni dom…zemlja…ništavilo…samo zlatna slova na mramornim pločama i vreća sjećanja…slika dragog prijatelja…kako je davno to bilo…imao je samo 14 godina…nepravda?...sudbina?...i Pitanje…zašto…nema odgovora…ili je možda u suzama…ma ne…ne dam očaju da pobijedi…možemo mi to…sada treba iskoristiti…svaka sekunda je vrijedna…ponekad lako je reći…otirem suze i opirem se slamanju…ne sad…bijele crte u retrovizoru…bijeg…ili pobjeda…za sada…melodija mobitela…tata…želi mi laku noć…drhtanje njegovog glasa…vedrina u mom…nemoj se slomiti…snaga putuje elektromagnetskim valovima…i kilometri samoće su prevaljeni…nadam se da će lakše zaspati…'volim te, tata. Lijepo spavaj.'…razgovor gotov…suze…tako mi nedostaješ…tako bih se željela probuditi iz ovog ružnog sna…ali nažalost nije san…java je…stvarnost…i boli…ali neću dopustiti da pobijedi…vjerujem dokle god dišeš…ovo su samo trenuci…samo male slabosti…jednom ćemo se smijati ovome…hoćemo…znam…bit će novi dan…novo svjetlo…radost…i ovu ćemo oluju pobijediti…i bit ćemo jači…još bliži…još povezaniji…i nikad ti neću pokazati da se bojim…znaš da sam tu…i da vjerujem…u bolje sutra…u budućnost…i da te beskrajno volim…

Pitam se ponekad zašto se neke svari događaju…i tada se sjetim jednog posta…puzzli…slika će se jednom složiti…i shvatit ću…sve se s razlogom događa…nadam se da ću otkriti razlog…nadam se da će se slika posložiti…sada…suočavam se sa svakim danom…i sve je više pobjeda optimizma…hrabrost je nada unatoč strahu…i kad padam uhvati me prijatelj…hvala vam za to…svima koji su osjećali kada treba biti tu..svima koji su poklonili molitvu i vjeru…riječi ili poneki nijemi zagrljaj toliko toga učine…i oprostite na izostajanju…dani su ponekad prekratki…volim vas…

19.09.2006. u 23:01 | K | 41 | P | # | ^

<< Arhiva >>

<	rujan, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

desert_rose

Jedan kišni dan...

Tko sam ja...

Oni koji uvukli su se pod kožu...

Neke moje i neke omiljene pjesme...

Dizajn...