Jedan kišni dan...


Kilometri pod gumama automobila…bijele crte promiču…besciljno lutanje kišnim gradom…praznina misli…tupi pogled u daljinu…“Everybody hurts“ na repeat-u…neznane ulice…miris čempresa…kapi kiše kroz otvoreni prozor…kočnica…kuda dođoh…groblje…ironija…velika ironija…izlazim…šljunčana staza…tišina…samo škripanje kamenčića pod nogama…disanje…dragocjeno disanje…vječni dom…zemlja…ništavilo…samo zlatna slova na mramornim pločama i vreća sjećanja…slika dragog prijatelja…kako je davno to bilo…imao je samo 14 godina…nepravda?...sudbina?...i Pitanje…zašto…nema odgovora…ili je možda u suzama…ma ne…ne dam očaju da pobijedi…možemo mi to…sada treba iskoristiti…svaka sekunda je vrijedna…ponekad lako je reći…otirem suze i opirem se slamanju…ne sad…bijele crte u retrovizoru…bijeg…ili pobjeda…za sada…melodija mobitela…tata…želi mi laku noć…drhtanje njegovog glasa…vedrina u mom…nemoj se slomiti…snaga putuje elektromagnetskim valovima…i kilometri samoće su prevaljeni…nadam se da će lakše zaspati…'volim te, tata. Lijepo spavaj.'…razgovor gotov…suze…tako mi nedostaješ…tako bih se željela probuditi iz ovog ružnog sna…ali nažalost nije san…java je…stvarnost…i boli…ali neću dopustiti da pobijedi…vjerujem dokle god dišeš…ovo su samo trenuci…samo male slabosti…jednom ćemo se smijati ovome…hoćemo…znam…bit će novi dan…novo svjetlo…radost…i ovu ćemo oluju pobijediti…i bit ćemo jači…još bliži…još povezaniji…i nikad ti neću pokazati da se bojim…znaš da sam tu…i da vjerujem…u bolje sutra…u budućnost…i da te beskrajno volim…

Pitam se ponekad zašto se neke svari događaju…i tada se sjetim jednog posta…puzzli…slika će se jednom složiti…i shvatit ću…sve se s razlogom događa…nadam se da ću otkriti razlog…nadam se da će se slika posložiti…sada…suočavam se sa svakim danom…i sve je više pobjeda optimizma…hrabrost je nada unatoč strahu…i kad padam uhvati me prijatelj…hvala vam za to…svima koji su osjećali kada treba biti tu..svima koji su poklonili molitvu i vjeru…riječi ili poneki nijemi zagrljaj toliko toga učine…i oprostite na izostajanju…dani su ponekad prekratki…volim vas…


19.09.2006. u 23:01 | K | 41 | P | # | ^

<< Arhiva >>


< rujan, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Tko sam ja...

Prolaznik u vječnosti...
maleno zrnce prašine u nepreglednom svemiru...
naivni sanjar...
djevojka sa suzom u oku...
...nekad sretnom...
...nekad tužnom...
samo čovjek...
koji divi se životu...
...i odmara dušu pretačući je u riječi...



Zahvaljujem svakom prolazniku koji ovdje ostavi dio svog vremena...
...i pokoji trag...




Ako želiš znati više...
icq 211-953-102
desertrose238@yahoo.com

Oni koji uvukli su se pod kožu...

alanna
Amyra
anchy
anđeo
Anđeo pakla
Archie The Nezasitna
*Archie*
auroraisa
balada
B.J.U.P.
candy
catcher u inozemstvu
cvjetovi zla
divlje srce
doll
DragonFly
emotion
Erchamion
flora
forsaken_angel
Forza Fiume
Grof V.
Hera-Areh
IndigiDj.
ilena
Immortal Fairy
isadora
izgubljena
jamais
jelena
justawoman
Magična Noć
manipulacije uma
marioneta
megane
Milica
Lady Di
larisaa
lilly
lolakpatriot
mknfx1tt
moon85
nameoflove
naposljetku
ona koja spava
Orfeya
Pokisli pjesnik
portret snova
scarlet_l
sivka
sjena sjete
Skladateljica snova
snopovi
snoviđenje
spuky
starcatcher
Škropec
teuta
TheLittleone
33tigar
umjetnik
zagi
zaljubljena
zeravica

Neke moje i neke omiljene pjesme...

Stojim
na raskršću života...
toliko je puteva
toliko izbora...
koji put vodi do tvog srca?
Koja staza ide ti
u dušu?
Pokaži mom
ljubavi gladnom srcu
put do izvora
tvoga bića...
da se napije tebe
i umre sretno...

*********************

Koliko te volim?
Sa čime usporediti svoju ljubav?
Kažem li da moje ljubavi ima
koliko i kapi u morima,
premalo je.
Kažem li da je ima
koliko i molekula zraka,
nije dovoljno.
Kazem li da broji
koliko i vlati trave
još je uvijek malo.
Moja ljubav prema
tebi
jest poput
svemira-
vječna i
nemjerljiva...

***************************

Nestaje sve...
polako...nečujno...
sablasno...
Kada se to dogodilo?
Kako ostadoh sama?
Nema više ničega...
samo ja...i praznina...
golema praznina...
beskrajna pustoš mraka
bezvremenskog
opipljivog...
poput krpene lutke
visim nad bezdanom...
daleko od izlaza
daleko od svjetla...
ništa ne osjećam...
život ili smrt?
postaje svejedno...
a ne želim da bude...

************************

Znam da takvih kao ti
na ovom svijetu malo ima.
Zato ovu pjesmu samo tebi
poklanjam pred svima.
I nije vazno sto te mozda
nikad necu sresti.
Nek mi s tobom
druge kradu vrijeme
ali vjeruj mi

za mene dovoljno je
sto postojis
samo to mi treba.
Ma nek ti s drugom krene.
Kad vjeruj mi
za mene dovoljno je
sto postojis
i nakon svega
hvala ti sto sa mnom
negdje dises
ispod istog neba.

I da s nebom zemlju spojis
ja bi znala i u snu
ispod koje zvijezde stojis
da se zagledam u nju.
I nije vazno ti i ne znas
tko zbog tebe dise.
Ma nek mi s tobom
druge kradu vrijeme
kad vjeruj mi

za mene dovoljno je
sto postojis
samo to mi treba.
Ma nek ti s drugom krene.
Kad vjeruj mi
za mene dovoljno je
sto postojis
i nakon svega
hvala ti sto sa mnom
negdje dises
ispod istog neba.

************************



Odlutaš ponekad
i sanjam sam
priznajem ne ide
ali pokušavam
i uvek dođe d-mol.
Spusti se ko lopov
po žicama
ruke mi napuni
tvojim sitnicama
i teško prođem
sve to.
Jedan d-mol
me dobije
kako odeš ti
u sobi je
glupi d-mol
uvek sazna
kad je to.
Uhvati me čvrsto
i ne popušta
lud je za tišinom
to ne propušta
vodi me
u svoj plavičasti dom.
Jedan d-mol
me razvali
neki bi to prosto
tugom nazvali,
nije to
šta je tuga
za d-mol.
Ponekad te nema
i sasvim sam
izmišljam način da
malo smuvam dan,
ali je lukav d-mol.
Pusti da se svetla
svud priguše
sačeka poslednje
zvezde namiguše
vuče mi rukav
idemo.
Plaši me on
gde si ti
hiljadu se stvari
moglo desiti
glupi d-mol
za kim tuguje
svu noć.
Uzme me u svoju
tamnu kočiju
nebo primi boju
tvojih očiju
znam taj put
to je prečica
za bol.
Jedan d-mol
me razvali
neki bi to prosto
tugom nazvali
nije to
šta je tuga
za d-mol.
Ostala je knjiga
sa par nepročitanih strana
i neke stvarčice
od herendi porcelana
i jedan pulover
u kom si bila.
I ostala je ploča
"Best of Ray Cooder"
i fina mala plava
kutijica za puder
i ja sam te ostao željan
dok me bude
moja mila.

Dizajn...

Neizmjerno sam zahvalna spuky na dizajnu... :***

design by Spuky

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se