Misli...


...pokušavam staviti na monitor misli...osjećaje...stanja duha u ovim mračnim danima...danima kad nada se na kapaljku dobiva...kad svaka kap zlata je vrijedna...pokušavam si olakšati...izbaciti bol na monitor...pretočiti je u slova u nadi da će se malo umanjiti bar...
...osjećam kako se zidovi mog života...zidovi koje sam dugo i strpljivo gradila...zidovi u koje je toliko uloženo...ruše...jedan po jedan...a činilo se da se kockice u mom životu počinju slagati...da stvari na svoje sjedaju mjesto...činilo se...i samo niotkuda...kao grom iz vedra neba...neka dijagnoza...neki nedolazak...neke riječi...i sve se rušiti počne...i misli lutaju tamnim prostranstvima...traže grešku...traže krivca...jer lakše je okriviti nekog za događaje...sebe makar...a breme krivnje preteško je...nenosivo...i suze pokušavaju bol isprati...otplaviti tugu iz ponora očiju...ali ne ide im...bol ostaje...teško je kroz život kročiti sam...misli se množe u tamnim...samotnim noćima...dok magla obavija dolinu i kuće...teško je biti hrabar...
...no tko je rekao da će život biti lagan...nitko...znala sam da će biti padova...ali sve odjednom...to nisam očekivala...stvarno nisam...i pitam se čime to zaslužih...a znam da nema razloga...da se neke stvari jednostavno dogode...
...u trenucima kad mišljah da nema nikoga...u trenucima kad bilo mi je najteže...ipak stiglo je svjetlo...neki zagrljaji...čvrsti zagrljaji u kojima sam mogla ostaviti suze...koji su me ohrabrivali...neke riječi na ekranu...iskrene riječi podrške...neki razgovori...razgovori koji su me podsjetili na stvari koje sam zaboravila...draga osoba koja me je podsjetila da je hrabrost kontroliranje straha...činjenje nečega unatoč strahu...ja se nadam...unatoč smanjenim izgledima...osoba koja vjeruje u mene...ipak ima svjetla u ovoj tami...ono me tjera naprijed...
...ponekad nemam snage uključiti računalo...pisati...oprostite mi na tome...tijelo je umorno...izmučeno borbom...borbom sa strahom...nisam vas zaboravila...ne bih to mogla...samo ponekad...snage ponestane...i znajte da cijenim vašu podršku jako...ako u snagu molitve vjerujete...molite za mene...mog oca...ako ne vjerujete...samo vjerujte u poboljšanje...u svjetlo...najteže je pomoć tražiti...ja u ovom trenutku vapim za njom..pružam ruke da ne padnem...svaka riječ kap je nade...stepenica prema svjetlu...hvala vam na svakoj...i oprostite na ovom košmaru...zbrci...ali to je ono što sad u glavi mi se nalazi...


09.09.2006. u 22:32 | K | 36 | P | # | ^

<< Arhiva >>


< rujan, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Tko sam ja...

Prolaznik u vječnosti...
maleno zrnce prašine u nepreglednom svemiru...
naivni sanjar...
djevojka sa suzom u oku...
...nekad sretnom...
...nekad tužnom...
samo čovjek...
koji divi se životu...
...i odmara dušu pretačući je u riječi...



Zahvaljujem svakom prolazniku koji ovdje ostavi dio svog vremena...
...i pokoji trag...




Ako želiš znati više...
icq 211-953-102
desertrose238@yahoo.com

Oni koji uvukli su se pod kožu...

alanna
Amyra
anchy
anđeo
Anđeo pakla
Archie The Nezasitna
*Archie*
auroraisa
balada
B.J.U.P.
candy
catcher u inozemstvu
cvjetovi zla
divlje srce
doll
DragonFly
emotion
Erchamion
flora
forsaken_angel
Forza Fiume
Grof V.
Hera-Areh
IndigiDj.
ilena
Immortal Fairy
isadora
izgubljena
jamais
jelena
justawoman
Magična Noć
manipulacije uma
marioneta
megane
Milica
Lady Di
larisaa
lilly
lolakpatriot
mknfx1tt
moon85
nameoflove
naposljetku
ona koja spava
Orfeya
Pokisli pjesnik
portret snova
scarlet_l
sivka
sjena sjete
Skladateljica snova
snopovi
snoviđenje
spuky
starcatcher
Škropec
teuta
TheLittleone
33tigar
umjetnik
zagi
zaljubljena
zeravica

Neke moje i neke omiljene pjesme...

Stojim
na raskršću života...
toliko je puteva
toliko izbora...
koji put vodi do tvog srca?
Koja staza ide ti
u dušu?
Pokaži mom
ljubavi gladnom srcu
put do izvora
tvoga bića...
da se napije tebe
i umre sretno...

*********************

Koliko te volim?
Sa čime usporediti svoju ljubav?
Kažem li da moje ljubavi ima
koliko i kapi u morima,
premalo je.
Kažem li da je ima
koliko i molekula zraka,
nije dovoljno.
Kazem li da broji
koliko i vlati trave
još je uvijek malo.
Moja ljubav prema
tebi
jest poput
svemira-
vječna i
nemjerljiva...

***************************

Nestaje sve...
polako...nečujno...
sablasno...
Kada se to dogodilo?
Kako ostadoh sama?
Nema više ničega...
samo ja...i praznina...
golema praznina...
beskrajna pustoš mraka
bezvremenskog
opipljivog...
poput krpene lutke
visim nad bezdanom...
daleko od izlaza
daleko od svjetla...
ništa ne osjećam...
život ili smrt?
postaje svejedno...
a ne želim da bude...

************************

Znam da takvih kao ti
na ovom svijetu malo ima.
Zato ovu pjesmu samo tebi
poklanjam pred svima.
I nije vazno sto te mozda
nikad necu sresti.
Nek mi s tobom
druge kradu vrijeme
ali vjeruj mi

za mene dovoljno je
sto postojis
samo to mi treba.
Ma nek ti s drugom krene.
Kad vjeruj mi
za mene dovoljno je
sto postojis
i nakon svega
hvala ti sto sa mnom
negdje dises
ispod istog neba.

I da s nebom zemlju spojis
ja bi znala i u snu
ispod koje zvijezde stojis
da se zagledam u nju.
I nije vazno ti i ne znas
tko zbog tebe dise.
Ma nek mi s tobom
druge kradu vrijeme
kad vjeruj mi

za mene dovoljno je
sto postojis
samo to mi treba.
Ma nek ti s drugom krene.
Kad vjeruj mi
za mene dovoljno je
sto postojis
i nakon svega
hvala ti sto sa mnom
negdje dises
ispod istog neba.

************************



Odlutaš ponekad
i sanjam sam
priznajem ne ide
ali pokušavam
i uvek dođe d-mol.
Spusti se ko lopov
po žicama
ruke mi napuni
tvojim sitnicama
i teško prođem
sve to.
Jedan d-mol
me dobije
kako odeš ti
u sobi je
glupi d-mol
uvek sazna
kad je to.
Uhvati me čvrsto
i ne popušta
lud je za tišinom
to ne propušta
vodi me
u svoj plavičasti dom.
Jedan d-mol
me razvali
neki bi to prosto
tugom nazvali,
nije to
šta je tuga
za d-mol.
Ponekad te nema
i sasvim sam
izmišljam način da
malo smuvam dan,
ali je lukav d-mol.
Pusti da se svetla
svud priguše
sačeka poslednje
zvezde namiguše
vuče mi rukav
idemo.
Plaši me on
gde si ti
hiljadu se stvari
moglo desiti
glupi d-mol
za kim tuguje
svu noć.
Uzme me u svoju
tamnu kočiju
nebo primi boju
tvojih očiju
znam taj put
to je prečica
za bol.
Jedan d-mol
me razvali
neki bi to prosto
tugom nazvali
nije to
šta je tuga
za d-mol.
Ostala je knjiga
sa par nepročitanih strana
i neke stvarčice
od herendi porcelana
i jedan pulover
u kom si bila.
I ostala je ploča
"Best of Ray Cooder"
i fina mala plava
kutijica za puder
i ja sam te ostao željan
dok me bude
moja mila.

Dizajn...

Neizmjerno sam zahvalna spuky na dizajnu... :***

design by Spuky

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se