Svim ženama i jednom posebnom muškarcu..
Kad navečer legneš u krevet s nekim koga voliš više od života, kad te drži u naručju kao najveću dragocjenost i kaže ti da mu je žao ponekad zbog svega što si prošla toliko da boli i da bi volio uzeti sav tvoj teret, kad te voli dušom i tijelom onako kako to ni u najljepšim snovima nisi zamišljala, kad se raspadaš pod njegovim rukama i osjećaš se najsigurnijom na svijetu i znaš da je to stvarno i da nikada neće otići, nikada prestati. Kad ti se dogodi netko s kim bi doslovno na kraj svijeta, bez straha, tada shvatiš da se isplatilo: sva bol, sve rane, svaki put kad te netko povrijedio, svako ustajanje iz blata, s dna, svaki pregrizeni strah i svaki nesigurni korak. Znaš da je sve naplaćeno i da živiš. Znaš da te u svakom svitanju dočeka novi paket ljubavi jednak onome koji ti daješ. Kad ti sitnice poput zagrljaja, opranog posuđa i cedevite pokažu da te voli u svakom trenutku, znaš da si najsretnija žena na svijetu. Kada znaš da te sluša, kad te s ljubavlju pogleda i kad protrneš od glave do pete bude ti jasno koliko je život lijep. I onda, kad niste u istom krevetu, kad liježe sam i šalje ti tople misli od kojih se rasplačeš od dragosti, a mislila si da je nemoguće od sreće plakati, znaš da je to On: tvoj princ na bijelom konju, tvoja Ljubav, tvoja druga polovica. I znaš da bi život bez njega uistinu bio polovičan. Znaš da si potpuno njegova i da je potpuno tvoj svakim djelićem bića. Tada imaš snage za pomicati planine. Tada znaš da se ništa toliko loše ne može dogoditi da ti pokvari dan kad je u njemu On. Znaš da svaki dan svog života želiš provesti s njim, stvarati s njim nove male živote i hodati kroz ovaj treptaj u vječnosti koji imamo..
Želim svakoj ženi ovog svijeta dovoljno hrabrosti da pusti život da je vodi i oblikuje, dovoljno snage da ustane svaki put kad je netko sruši i dovoljno ludosti da vjeruje u Ljubav..jer Ona se događa, samo moramo vjerovati..
A Tebi..ma znaš..ti uvijek znaš..
26.05.2008. u 23:53 | K | 5 | P | # | ^
Jedan od mnogih savršenih dana..
Brojala sam sekunde koje tako sporo prolaze kad nisi kraj mene. Lupkala cipelicom po podu i čekala da zazvoni i da se pojaviš. Leptirići u trbuhu baš kao prvi put kad sam te ugledala. U rukama mali znak ljubavi. Napokon je zvono katedrale odzvonilo 18 sati. Uskomešala se mala horda tamo negdje iza pupka. I tada si izašao. Svijet je na tren stao, a onda se zavrtio u milijun šarenih boja. Uvijek me iznenadi intenzitet čežnje s kojim te svaki put dočekujem. Osmijeh od uha do uha i topli poljubac. Obožavam tvoju toplinu. Sjedanje u voljeni automobil i put pod kotače. Uspon je prolazio pored živog zelenila uz kritički razgovor i pregršt ponosa u mojim očima. Sigurnost se ustoličena s povjerenjem i ljubavlju smješkala na tronu mog srca. Nikada kao s tobom. Izraz tvog lica kad si otvarao poklon za najsavršenija dva mjeseca mog života. Morala sam ti pokazati koliko si predivan. Još da postoji ogledalo koje bi ti zorno prikazalo koliko si predivan iznutra, bilo bi savršeno, ali taj dio možeš vidjeti u mojim očima. Okrunjena pjevom ptica i dašcima vjetra dočekala nas je mala bijela soba. Otvoren prozor i dašak vreline s tvojih usana. Razmotavanje mog poklona. Rijeka radosti i mala knedla ganuća. Nitko me nikad nije ovako slušao. Zagrljaj, a onda smijeh. Još jedna od stvari koje obožavam kod tebe. Duhovitost. Jednostavnost duha. Otvorenost i predanost. Mogla bih nabrajati do vječnosti i ne bi mi bilo dovoljno. Otvarala sam ti laticu po laticu sebe i po tko zna koji put bila potpuno ranjiva i potpuno tvoja dok sam te uzimala s jednakom predanošću i ljubavlju i raspadala se pod tvojim usnama i bila sakupljana tvojim rukama. Tebe nikad dovoljno. Jelo je bilo puka forma zadovoljavanja fizioloških potreba, a vino crveno poput tvojih usana oštro je teklo niz grlo i tjeralo krv u obraze željne tvojih jagodica. Nikada nisam bila toliko slobodna kao u trenutku kad se vlažna kosa lijepila za vrat, a svijet je postajao veliki vrtlog do središta zemljine vreline gdje su me dočekivale tvoje čvrste sigurne ruke. Nikada toliko svoja i spontana kao kad su me proždirale tvoje gladne oči. Nikada toliko nježna i meka kao kad si usnivao pod mojim prstima. Dok sijevale su munje i udarali gromovi, mirno me pokrivao san jer sam bila sigurna, potpuno sigurna s tobom pored sebe. Nježne zrake sunca u zoru otvorile su moje snene oči i obasjale najljepši prizor pred njima. Gledati te kako spavaš i mirno dišeš pored mene je dar. Rijeke emocija izlijale su se iz mene. Probuditi i biti probuđena poljupcem i pogledom punim ljubavi. Predivno. Po tko zna koji put uvjerila sam se da sam najsretnija žena na svijetu. Hvala ti na svakom savršenom trenutku, Ljubavi...
20.05.2008. u 17:54 | K | 6 | P | # | ^
