Godina bez tebe..




Prošla je. Poput vjetra u krošnjama prolistalog drveća. Proletjela. Nestala. A kao da još osjećam sunce kako suši suze s mog lica dok mehanički kročim u crnoj povorci. Otprhnula je. Kao ptica s prve grane posječene magnolije. Godina. Na prstima išuljala se iz mojih odaja dok sakupljala sam krhotine svog bića rasute među trnjem života. Pokušavala sastaviti komadiće sebe. Nekako nije išlo. Pitanja su me gađala poput ratnih strelica. Zabijala se u moje meso i otkidala komadiće. Kao da mi svakim korakom sve više nedostaješ. I svaki put kad se vraćam kući koju si sa svojom Ljubljenom za nas sagradio, ponadam se da ću čuti tvoj glas, vidjeti tvoje lice, zagrliti te. Pronađem samo prazninu na tvom mjestu. Nije bilo sigurne, postojane luke u mom životu. Dugo, dugo nakon tebe, tata. Nema tvojih plavih brižnih očiju da me prate i zaštitnički čuvaju. Nema te da vidiš da su se stvari napokon okrenule u moju korist, da vidiš da sam napokon sretna. Nema te da vidiš ruke koje će me čuvati (i koje ću čuvati) do kraja života, ruke koje su me čvrsto držale i skupljale suze s mojih obraza kod tvog novog doma, srce koje me je podizalo i nosilo kad god bih posrnula u tuzi. Obećala sam ti prije 365 izlazaka sunca da ću ti dovesti odabranika svog srca. Ispunila sam. Rekoh i da će ti se svidjeti. Da samo znaš koliko sam u to sigurna. I sada, kad je minuo taj gorak dan, dok prolazim pored oživljene prirode posute proljetnim suncem, dok koračam pored nekog za kog vrijedi živjeti i umrijeti, znam da si tu negdje. Znam da se smješkaš jer znaš da je tvoj žabac u sigurnim rukama, sretan. Znam da si sretan jer je sve onako kako si želio – na mjestu. Možda te tu i tamo uhvati sjeta jer nisi pored nas i ne možeš nas zagrliti (i nama je, svima koji te vole, teško ponekad zbog toga), ali tu si, u našim srcima. Zauvijek ćeš tu i ostati živ, nasmijan, snažan, baš onakav kakav si bio. I možda me negdje čekaš. Na kraju vremena. Možda. Tko to može znati. Ali kako god bilo, ako te i nikad više ne vidim, u meni su svi oni divni trenuci s tobom, sve što si mi dao, sve što sam naučila. I nosim te sa sobom, kuda god pošla. Zauvijek. Volim te, tata, nikad to nemoj zaboraviti..


30.04.2008. u 20:29 | K | 6 | P | # | ^


...




Ako ljubav mjeri se kilometrima
moja veća je od svemira
ako mjeri se otkucajima
srce će za te i nakon vječnosti kucat
ako ljubav je hrabrost
za te u ponore ću skakat
ako ljubav je vjera
planine moje će pomicat srce
ako ljubav je pjesma
pjesme moj će život za te pisat
ako ljubav je molitva
koljena će nažuljana od kamenja bit
ako ljubav je radost
osmijeh s usana nikada neće sić
ako ljubav je život
u tvoje ga ruke sigurna stavljam
ako ljubav je smrt
nasmijanih je očiju pozdravljam


21.04.2008. u 02:02 | K | 5 | P | # | ^


Nježna





Pijana od želje
meka od čežnje
u tvoje sam se prste zaplela
i lebdjela
i letjela
rubove doticala svijeta
koji rubova nema
doticala tebe

Poput lavice divlja
kao dijete nježna
ranjivost sam ti dala
bez straha
bez kajanja
usnama srce ti dotakla
život osjetila
za nas

Kao ptica nakon leta
nakon oluje more
na tvojim se rukama smirila
i usnula
i sanjala
svjetove u budućnost utkane
u mekoću dodira
kao san


09.04.2008. u 21:32 | K | 10 | P | # | ^


Tebi








Kažu da se najbolje stvari u životu događaju neočekivano. Kažu da sve na kraju završi dobro. Vjerovala sam. Uvijek sam vjerovala iako ponekad s komadićem sumnje jer u mom su životu uvijek uz radost dolazile i tuge, nad posteljom visjele su sjekire. Usponi i padovi uvijek bivali su ispremješani i suze i osmijeh nekako su zajedno krasili lice. A sada...kockice mog života napokon su posložene. Kao nikad prije osjećam da je sada sve napokon na mjestu. S tobom. U moj si život donio djetinju radost bez strahova, donio si slobodu u pogledu gladnih očiju. U moje si srce donio ljubav, a u oči vratio iskrice osmijeha. Hvala ti. Za svaki put kad me pogledaš kao da sam ti sve na svijetu i nazoveš me «malenom». Hvala ti za svaku laticu ruže, za svaki osmijeh i svaki put kad tvoje usne dotaknu moje. Hvala ti što si na tako neobičan način iznenada postao dio mog života i što imam čast biti dio tvog. Ponekad zastanem i pomislim kako sam sada uistinu najsretnija žena na svijetu. Upotpunio si sliku mog života. I danas bez bojazni, bez strahova i sumnji mogu reći da te volim, koliko god to nevjerojatno zvučalo. S tobom sam u toliko kratkom vremenu prošla toliko toga. I vjerujem ti. Vjerujem ti toliko da bih bez imalo kajanja i razmišljanja stavila budućnost u tvoje ruke, stavila život u tvoje ruke. U tebi sam otkrila najvrednije blago koje je ugledalo svijet. I za mene si najbolji muškarac na svijetu. Uz tebe se osjećam kao djevojčica i kao žena. Uz tebe se osjećam sigurno. Najveći si dar koji mi je život donio i želim da u njemu zauvijek ostaneš, jer moje se srce nikad neće zasititi tvog, moje usne tvojih usana, ruke tvojih ruku, tijelo tvog tijela. Zauvijek ću biti tvoja ratnica i tvoja princeza, tvoja prijateljica i ljubavnica. Ti ćeš zauvijek biti moja ljubav.


01.04.2008. u 20:58 | K | 13 | P | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>


< travanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Studeni 2009 (1)
Rujan 2009 (1)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (4)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (4)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (5)
Siječanj 2008 (1)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (4)
Veljača 2007 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



O meni...


Moji prsti vole letjeti po papiru..
običnom bijelom ili virtualnom svejedno je
moje se misli najbolje napisane oblikuju..
srce tako otvoreno je
lutanja smisao napisana dobivanju
svari jasnijima čine se..
Htjedoh reći tko sam..
Žena koja uči, hoda, gubi se i nalazi,
uživa u tišini i listovima požutjelim od čitanja..
Žena sa tajnama, strahovima, ranama, bolima,
pustinjama i oazama..
Žena otvorena srca,
spremna voljeti,
spremna davati,
naučena gubiti i boriti se
opstati,
podići jedra brodu života
uvesti ga u odmorište i krenuti dalje..
ponekad umorna od borbe
uvijek s tračkom nade
uvijek spremna za sljedeći korak...
Žena koja je pronašla ispunjenje i smisao..
Sasvim obična
i sasvim posebna
kao svatko od vas..
Voljena, sretna,
žena koju već znate...
i koja vas beskrajno voli...
Vaša Desertrose...

za one koji žele zagrebati ispod površine..

icq:211-953-102
mail: ndesertrose@gmail.com
msn: lutalica238@hotmail.com

Dragim gostima...


Ako tvome licu podarim jedan osmijeh
ako u tvoje oko prospem malo vilinske prašine radosti
ako tvoje srce jednom navedem na razmišljanje
ako te nagovorim da počneš paziti na sitnice
ako budeš samo malo viiše cijenio život
uspjela sam..

Oni koji uvukli su se pod kožu...


Moja Ljubav..kombinacija borbenosti i nježnosti..savršena kombinacija..predivan muškarac.. :)

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

QuickPost

Najdraža Ruskinja

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

QuickPost

Predivna Obitelj čija sam ponosna prijateljica

Osmijeh, izravnost i srce predivnog Nizozemca me uvijek oduševe

E, baš se uvukla pod kožu.. :) Žena koja tako divno slika riječima

Divna, nježna Pjesnikinja

On definitivno zna s riječima..i moram posjetit Karlovac..

Taman je pronašla ponovno i Ona ode.. :( a baš je divna pjesnikinja..

Još da malo češće piše, bilo bi super..Blog koji vrijedi čitati..


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se