Posljednji pozdrav najdražem ocu...
Sjećam se trećeg rođendana. Tvojih ruku u mojoj kosi dok si mi radio repić. Ponosa u tvojim očima kad si vidio mene i mamu sa zaobljenim trbuščićem. Čekala je brata. Sjećam se toliko djelića života u kojem si nas budno pratio i nosio na krilima svoje ljubavi. Obitelj je za tebe uvijek bila svetinja. Sve bi za nas dao. Sjećam se toliko trenutaka kada bi se stisnula uz tvoja prsa i tonula u san. Trenutaka tako bliske povezanosti kakva može biti samo između oca i kćeri. A onda, sjećam se kobnog dana i vijesti da boluješ od uznapredovalog raka. Nikad se nismo prestali nadati. Pomaci na bolje palili su iskrice vjere u našu budućnost. A ti kao da si znao. Marljivo si pripremao budućnost, osiguravao nam je. I tada, kad je tvoj život bio u pitanju, prvo si se pobrinuo za nas. Danas. U podne dana i tvog života sklopio si oči na mojim i majčinim rukama. Muke su prestale. Tvoji jauci su utihnuli. Pogled postao beskrajno prazan. Ni u jednom trenu nisi se požalio na bol. Ni u jednoj od dugih besanih noći jauk nisi ispustio. Danas je i tebi postalo previše. Dva su sata tvoji jauci ispunjavali zrak. Upijali se u zidove iz kojih nikad neće otići. Bit će tamo zauvijek zajedno s našim suzama i majčinim povicima: „Ljubavi moja, kako ću bez tebe?“. Neću zaboraviti tvoju želju da jednog dana vidiš unuke, da se veseliš na svadbama svoje djece, uživaš u plodovima svojih dana. Neću zaboraviti suze progutane kad si to govorio. Neće se ostvariti. I sve se u meni lomi. Ali jedno ću ti obećati, tatice, tvoji će unuci znati koliko si velik čovjek bio. Prvo mjesto na koje ću odvesti svoje prvo dijete bit će tvoje vječno počivalište. I pričat ću im o tebi. Sve ono što si želio vidjeti, ali nisi uspio jer je život bio previše okrutan, ispunit ću. I ti ćeš znati. Osjećat ću tvoj ponos i osmijeh kad diplomiram, udam se i postanem majka. Upoznat ću te s najboljim čovjekom na svijetu kojeg sam odabrala za svog životnog suputnika. I znam da će ti se svidjeti. Živjet ću tako da se uvijek možeš mnome ponositi. I voljet ću te sve dok dišem. U meni ćeš živjeti. Na počasnom mjestu moga srca. Volim te, tatice.
Desertrose
U spomen na prerano ugasli život jedne obitelji.
Moj Tata
18. ožujak 1962. – 29. travanj 2007.
29.04.2007. u 20:13 | K | 30 | P | # | ^
