body Mašta okružuje svijet... body

Cet air qui m'obsede jour et nuit

Nakon gotovo 2 mjeseca ne pisanja na blogu, mislim da je došlo vrijeme da nešto objavim. Još uvijek ne znam što, ali se nadam da će mi neka ideja pasti napamet. Što se događalo od posljednjeg posta?? Hmm, vjerojatno puno toga, samo što ja polako postajem senilna, pa se ni ne mogu svega sjetiti.
Išla sam u metropolu, gledala i uživala u Metastazama toliko da ću ih izgleda ići opet gledati. Ne znam zašto, ali predstava me se toliko dojmila. Sve se događa u nekom zagrebačkom kvartu u kojem se ponovno okuplja stara ekipa. No, ovaj put u nešto izmijenjenom obliku. Trojica od njih su ovisnici, jedan je alkoholičar, a jedan obiteljski nasilnik. Radnja je tipična hrvatska; red droge, red nasilja, red alkohola, red seljaštva (jel' se to može tako reći?), red kriminala. Postoje trenutci kada ćete umirati od smijeha i oni kada vam neće baš biti svejedno.
Znam da sam se ja uživjela u predstavu, možda malo i previše, jer u trenutku kada je Krpa (obiteljski nasilnik) pretukao svoju ženu i još je počeo vrijeđati, ja sam malo glasnije izjavila : «Seljačino primitivna!» Znam da nije pristojno pričati u kazalištu, no nisam se mogla suzdržati, jer me predstava i cjelokupno ponašanje glumaca ponijelo. Predlažem vam, ako imate priliku da svakako pogledate Metastaze. U jednom dijelu je predstava mučno ozbiljna, no mislim da nitko neće zažaliti ako je pogleda.
Također, imala sam priliku biti i na koncertu Prijatelja šansone prošli tjedan u ovom malom gradu. Pjevali su šansone na 10 europskih jezika. Iz dvorane sam izašla sva oduševljena, potiho pjevušeći refren zadnje pjesme. Najviše od svega mi se svidio prijateljski pristup publici i prekrasne šansone koje su pjevali. Kako sam odnedavno počela slušati Edith Piaf uživala sam u izvedbi njene pjesme Padam…Padam. Jezebel me se, recimo, nije toliko dojmio. Nakon koncerta smo prijateljica i ja raspravljale o jezicima na kojem su se pjevale šansone. I došle smo do zaključka da koliko god engleski bio internacionalan, općeprihvaćen jezik, šansone zvuče 10x bolje na nekom od romanskih jezika. Kako sam zaljubljenica u francuski meni su najljepše zvučale upravo šansone otpjevane na francuskom, no to je samo subjektivno mišljenje. :)
Sljedeći put će valjda biti neki zanimljiviji post, a do tada…Pozdrav!

10.05.2008. | 19:03 | | 13 | Komentiraj

Potest ex casa vir magnus exire

Puno se toga dogodilo od posljednjeg posta. Većinom dobre stvari. I bitne. Bila sam na maskenbalu, po prvi puta u životu dobila pisamca za valentinovo (nije bitno što su pošiljatelji cure iz razreda ;-D), štrajkala sam, i dobila 2 stipendije.
Štrajkala sam zbog cijene autobusnih karata, baš kao i sve srednje škole u gradu. Unatoč glupim izjavama i debilnog ponašanja neodređenih osoba, osjećala sam se revolucionarno. Smiješno, ali...
Od te 2 stipendije, jedna je manje bitna. Ova 2. i posljednja mi znači i previše. Tom stipendijom sam dokazala sebi i svima drugima da ipak mogu postići nešto veliko, iako dolazim iz (pre)male sredine. Potest ex casa vir magnus exire, rekao bi moj profesor latinskog.
Naime, dobila sam stipendiju za treći razred u jednoj od britanskih škola. I sad ne prestajem razmišljati o tome, iako ima puno (zasad) važnijih stvari kojima bih se trebala pozabaviti. Kao, recimo, ocjenama, jer su mi ocjene...pa...nisu dobre. No, svečano obećajem da nakon što napišem ovaj post idem učiti. Normalno, prije toga ću svratiti na facebook. =)
Dakle, dobila sam tu stipendiju. Naposljetku se sav moj trud i požrtvovnost mene i mojih roditelja isplatio. Mislim da nije bilo sretnije osobe od mene kada sam primila e-mail u kojem me obavještavaju o stipendiji.
Sada željno iščekujem dan polaska, jer sam nestrpljiva i zanima me kako će to sve biti. Nadam se da će sve biti super, ali i da ne bude, to je jedno iskustvo više.
Jako mi je bitna podrška osoba do kojih mi je stalo, jer vidim da im ipak nešto značim. I koliko god oni možda bili tužni što idem, ipak su sretni što mi se ispunila jedna od mojih želja i zbog toga ih poštujem još više...

04.03.2008. | 15:42 | | 27 | Komentiraj

<< Arhiva >>



dizajn :
patka dizajn

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Ja...i moj blog...

I am small and the world is big
But I'm not afraid of anything.

Molila bih sve one koji imaju namjeru ostavljati neke lance sreće, spamove ili komentare tipa "Super blogač! Posjeti moj" da se okane te namjere. Svi takvi i slični komentari biti će izbrisani, a komentatori prijavljeni blog administratorima. Ako već želite komentirati, komentirajte onda ono što je napisano. Zahvaljujem...

Otvorila sam ponovno blog, jer mi je prošli kojeg sam izbrisala počeo nedostajati, a morala sam negdje reći ono što mislim i osjećam bez ikakve zadrške.

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr


Counter
Counter

Par meni lijepih citata...
If you never try you'll never know
Just what you're worth.

'Cause nothin' last forever
Even cold November rain

I try to speak, but my words never catch the air
Like you never knew I was there.

Nicega se u životu ne treba bojati, samo treba shvatiti. Što više razumijemo, to se manje bojimo.

Genij je jedan posto inspiracije i devedeset i devet posto znoja.

Neuspjeh ne znaci ne postici cilj, vec nemati cilj uopce.

Mašta je puno važnija od znanja. Znanje je ograniceno. Mašta okružuje svijet.

Glazba je duša jezika.

Buducnost pripada onima koji vjeruju u ljepotu svojih snova.

I want know what this means
Want to know how to feel
Want to know what is real
I want to know everything

There´s no point in thinking about yesterday
It´s too late now
It won´t ever be the same

Makes me wonder why
When the whole worlds turnin left
It's when I'm goin right
I need someone to let me be
Just who I am inside

Try to fly away but it's impossible
And every breath I take gives birth to deeper sighs
And for a moment I am weak so it's hard for me to speak
Even thought we're underneath the same blue sky.

Sjeti se da uvijek znaš što hoceš!

Nitko nek se ne boji nepoznatog, jer svatko može osvojiti sve ono što želi i što mu je potrebno.

Život je samo trenutak u kojem živimo.

I’ve seen a lot of things in my life
A lot of ups and downs
Made alot of mistakes
No matter what, you’ve always been by my side
You’ve always been my best friend


"Maybe Today"

Poison like the air we breathe
This complicated world we weave
Spins around pulls us down
This life we lead is overrated
Mixed up fucked up
Calculated
That's the way
So they say

And all we ever need
Is a chance to be
Freedom lies beneath reality
Find a way
Maybe today

And all the fairytales and fantasies
Can we find a way where we can be free? Today
Underneath the way we feel
We've lost ourselves between whats real
No lost and found
We're broken down
Take a piece of someone's dreams
They're never simply as it seems
They're thrown away
Like yesterday

All we ever need
Freedom lies beneath reality
Just find a way
Oh maybe it's today
All the fairytales and fantasies
Can we find a way
Where we can be free?

Find a way today
We all will be alone
If this house is not a home
It won't be too long before the air is gone
Follows them into their grave
We should never leave them lonely

All we ever need
Freedom lies beneath
Find a way (find a way)
All the fairytales and fantasies
That you need is within
Find a way today


Sometimes the things you want are hard to take
Sometimes the ones you love are risks you don't make, yeah
The dust has settled into nothingness
And I yearn for yesterday
Just look around
I'm still the same










Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se