...SAPIENTI SAT!?

Od depresije
do najvisih vrhova
ili suvremeni egzorcizam
(by Maksimilijan)
REFERENCE
Usmjeravajuce misli

GRANICE ne mozemo spoznati sve dok ih ne PREKORACIMO

Nista se kod nas ne moze postici ako nemas vezu? Da, nesposobni su u to duboko uvjereni.

POZRTVOVNOST bez ljubavi dovodi do SAMOSAZALJEVANJA

Visokoobrazovan covjek mora voditi posao. Ima puno podredjenih, uglavnom srednjeobrazovanih, ali razlicitih dobi, pa tako i starijih od sebe. No on mora suvereno nastupati, kompetentno drzati konce u rukama, stoga prije svega mora biti socijalno inteligentan. To je preduvjet za uspjesni razvoj karijere, odnosno dok to ne spozna, intelektualac se ne moze afirmirati u poslu. Dominacija dakle mora biti vidljiva u vecini podrucja zivota, jer sve to se prenosi na posao, stoga onaj tko je nesiguran i inferioran u svemu, nikada ne moze voditi posao. Sve to mora biti utemeljeno, erudicija je uvjet da bi takav covjek dosao na svoje mjesto, a najvazniji su cvrsti stav, samokontrola, razboritost, promisljenost. Oholost i bahatost nisu pozeljni jer odbijaju ljude, a pravi vodja ima svoje ljude za saveznike.

Stalno oponiranje i 'podrezivanje krila' djetetu formira dominantan i samosvjestan karakter, iako usporava razvoj koji je zato ipak temeljit. Vjecno pak povladjivanje, naprotiv, stvara oholost, nepoucljivost, plahost i nesigurnost. Takav je barem primjer koji najbolje poznajem.

Imam pravo na svoje misljenje ali ne i duznost da ga objasnjavam

Plivali Mujo & Haso preko rijeke. Kad su dosli do pola kaze Mujo: Haso bolan, ne mogu vise, umorio sam se. Idem ja natrag.

Ako mrzim sebe:
1. ne mogu nikoga voljeti
2. nitko ne moze mene voljeti
3. ne mogu se nicemu posvetiti, uci u dubinu
4. ne mogu ni u cemu istinski uzivati
5. ne mogu imati unutarnji mir i zadovoljstvo
6. ne mogu kontrolirati izljeve srditosti

Strah od neuspjeha
Ima vrlo ruznog
Starijeg brata
A to je
STRAH OD USPJEHA

Pametan covjek i od budale moze nesto nauciti. Moglo bi se reci da je poucljivost vrlina koja pouzdano stiti od depresije. Ako postoji blokada od primanja savjeta, strah od ucenja i spoznavanja novih stvari, grcevito inzistiranje na samostalnosti, to je upozoravajuca predispozicija koja vodi najprije u osamljenost a potom i dalje. Treba se opustiti, osloboditi unutarnjeg panicnog straha od gubitka identiteta. Iako se radi o mislima, one su tijesno povezane s tijelom da se moze povuci paralela s junakom Slavka Kolara koji cijelo vrijeme ponavlja ono sto nije - svoga tijela gospodar.

Odgovor na pitanje 'Jesi li depresivan?' uvijek i jedino moze biti samo NE! Zasto? Trivijalno je ako osoba nije depresivna i zna to. Ako pak osoba jest depresivna i to ne zna, cijela okolina obigrava oko nje pokusavajuci joj njezno i diskretno to dati do znanja, ali ona odbija srusiti zidove zatvora kojeg je sama izgradila. Njen odgovor je 'Ne' zato jer si to ne priznaje, jer ne zna, jer se boji i slicno. Odgovor 'Da' postoji samo u jednom trenutku - to je trenutak spoznavanja depresije. Tada je odluka o lijecenju tako logicna da se spontano realizira. I buduci da odmah nestaje depresija, cim ju spoznamo, opet je odgovor 'Ne'. Jedino ju jos treba iskorijeniti i nauciti preduhitriti.

Depresija ukljucuje sve sto je nisko, animalno, ne-specificno-ljudsko, lose, unistavajuce, ponizavajuce. Gubitak kontrole nad zivotom znaci i nemogucnost kontrole u svim podrucjima zivota. Postupak izlaza iz depresije je uljudjivanje, kultiviranje, civiliziranje, ovladavanje sobom i svojim nagonima, informiranje i educiranje, duhovni rast, razvijanje osobina vodje, socijalne i emocionalne inteligencije. Dok se depresivan covjek valja u blatu i zivi samo tijelom, zdrav covjek se razvija, permanentno uci, napreduje, uvijek i u svemu ide naprijed.

Moze li covjek pojesti vola od 800kg? -Naravno da ne moze. -A moze li ga pojesti ako svaki dan jede po 10dkg?

Na svako pitanje treba znati prihvatiti odgovor NE bez vrijedjanja. Svaki covjek ima pravo odbiti moje zelje. Sef moze odbiti GO, prijatelj poziv ili molbu, clanovi obitelji takodjer. To se ne smije shvacati kao osobna uvreda ni iskazivanje prezira ili mrznje prema meni. Treba se potruditi zauzeti za sebe, progurati svoj stav i ideje, na socijalno prihvatljiv nacin. Treba teziti ponasanjima koja nas vode k cilju, a izbjegavati ona koja nas udaljuju, te biti mudar i razlikovati to dvoje.

Uvijek mogu reci svoje misljenje, jer to je samo moj stav, i nije nuzno da se poklapa sa tudjim stavovima. No kljucan je nacin kako iznosim svoje misli, to mora biti pristojno, ljubazno, takticno, samosvjesno, nadasve njezno i obzirno jer se radi o interakciji s drugim ljudskim bicem.

Nikada lose stvari o nekoj osobi ne treba govoriti bez njene prisutnosti. Ako netko drugi to cini, treba ga ljubazno prekinuti i objasniti da smatrate da to nije zdravo za odnose. Ili barem iznijeti svoj stav da tako ne zelite ciniti.

Vrijedjanje uvijek izbjegavati. Pa i ako se prica o trecim osobama koje ne poznajemo osobno ( npr. politicarima ) ne treba vrijedjati neistomisljenike nego iznositi neslaganje sa stavovima, metodama, prezentacijom i slicno. Nikada ne vrijedjati drugog covjeka!

Humor je ljekovit, opusta i najvece napetosti, smiruje tenzije, gasi razdrazljivost.

Pocetak lijecenja depresije je sebe malo prigrliti, zavoljeti sebe. Mozda poceti sa svojim imenom - meni je uspjelo. Kljucna stvar uopce je voljeti, cijeniti i postivati sebe, to je alfa i omega u zivotu.




Preventiva i lijecenje depresije

Cetiri su komponente u preventivi/lijecenju depresije:
1. Psihoterapija
Grupna ili individualna. Provode ju psihijatri, naglasak je na otvaranju, da covjek pocne osjecati da vrijedi, da to sto govori, osobito kad govori o sebi, ima veliku, neprocjenjivu vrijednost, da je jedini takav primjerak u svemiru, jedinstven i neponovljiv. Najprije se mora nauciti voljeti i cijeniti sebe, onda ici dalje.
2. Psihoedukacija
Citati knjige o depresiji, psihologiji uopce, ali samo kad je covjek u top formi, ne kad je u depresiji. Ovo dakle spada u preventivu. Informirati se kod lijecnika, razgovarati s ljudima, uocavati znakove u svojoj okolini (ali nikada direktno covjeka ne prokazivati). Sto vise informacija to bolje, biti svjestan da depresija moze odvesti u samoubojstvo. Razbiti predrasude o lijekovima osobito antidepresivima. Ti lijekovi krenuli su osamdesetih godina, stoga nase majke i bake ne znaju bas puno o tome.
3. Farmakoterapija
Antidepresiv uzimati u najmanjoj ucinkovitoj dozi, u pocetku kombinacija s anksiolitikom. Naravno da bez lijecnickog misljenja i recepta o ovome nema govora.
4. Promjena stila zivota
Uvesti redovito fizicko vjezbanje, koje oslobadja endorfine (tvari koje se oslobadjaju i kod orgazma), dakle generira dobro raspolozenje i tjelesno zdravlje. Meditaciju ovisno o svjetonazoru uvesti redovito svakodnevno, najbolje ujutro i navecer. Socijalizirati se, ne biti sam nego se druziti s ljudima, komunicirati i ne gusiti u sebi svoje misljenje. Biti asertivan, zauzeti se za sebe.


MOJ ZIVOT
Pogled unazad

2007
Tek sada postao sam svjestan da pripadam klasi intelektualaca, i da se ona po mnogocemu razlikuje od radnika, seljaka ili obrtnika. To je ono sto zovem KLASNA MIGRACIJA jer sam se do jucer poistovjecivao s narodom, pukom, radnicima, seljacima. Osjecam sve vecu drustvenu odgovornost, kupujem i citam knjige, nadoknadjujem rupe u opcoj kulturi, brizno selektiram ulazne informacije prema njihovom izvoru, radim intenzivno na sebi.
Napokon detektirao depresiju i poceo ju lijeciti.
Prestao piti kavu.
Pokrenuo 30.04. svakodnevno vjezbanje od minimalno pola sata.

2006
Prva cijela godina u kojoj ne pijem alkohol.
Poceo intenzivno citati klasike.
Poceo redovito ici u kazaliste, sto sam oduvijek zelio ali nikada se nisam uspio organizirati jer sam uvijek trazio drustvo koje nisam nalazio.
Poceo sa realitetnom psihoterapijom i shvatio da je prije svega najvaznije voljeti i cijeniti sebe.

2005
Prva cijela godina u kojoj ne pusim. Poceo razmisljati afirmativno i dozivio prosvijetljenje.
Prestao piti alkohol.

2004
Privremeni izlazak iz depresije (koje jos nisam svjestan) u promjeni posla i novom zadovoljstvu ali kratkog je to vijeka. Svaki puta upadam sve dublje i dublje. Prestajem pusiti. Adaptacija stana kosta me puno zivaca i energije, i dovodi u jos vecu depresiju.

2003
Poslovni uspjesi, privremena samosvijest i zadovoljstvo. No rusi se kao kula od karata kad ne dobijem obecanu povisicu. Uz to jos prestajem u radnom okruzenju biti prvi i najvazniji nego moram slusati druge, i to me frustrira.

2002
Otac iznenada umire, a imam prilicno nerasciscene racune s njim, istovremeno ga volim i mrzim. Tko zna hoce li se to ikada razrijesiti. Osjecam se i krivim jer kad smo se zadnji puta vidjeli predbacivao sam mu nesto.

2001
Promjena posla i domene donosi osvjezenje ali stalno neuroticno tragam za necim novim, nezadovoljan sam u svojoj kozi. Jos uvijek sam klasno indiferentan.

2000
Vojska me malo razbistrila i postajem malo odlucniji, cvrsci. Ali to je nazalost kratkog vijeka.

1999
Zenidba, vojska, samosazaljenje, neuroticnost, samookrivljavanje. Opijanjem rjesavam sve probleme u glavi, u obitelji i na poslu.

1998
More sa radnickom klasom izmijesanom sa studentskim filistrima. Diplomirao jesam ali socijalizirao se nisam. Iako osjecam da sam postigao veliki uspjeh, nedostaje mi samopouzdanja i ljubavi prema sebi. Poceo raditi nimalo se nisam uklopio u drustvo i bez imalo samosvijesti da ja trebam dominirati i biti vodja a ne obican radnik.

1997
Nema mora. Pomalo druzenje sa intelektualcima, pomalo s radnickom klasom ali uglavnom sjedenje doma i samosazalijevanje. Nabavka prvog racunala, i to preko rodjaka koji radi specifikaciju i nalazi dobavljaca, jer ja se osjecam totalno inferiorno i nekompetentno, iako sam zavrsio informaticku skolu i studiram elektrotehniku, te cijeli zivot zivim u Zagrebu. Kljuc ovog paradoksa je socijalizacija, jer nisam integriran u drustvo, ne druzim se s kompetentnim ljudima nego sam zatvoren u svoj mali svijet.

1996
More s intelektualcima. Uvidjevsi da od nas 6 samo ja ne znam njemacki, odlucujem ga poceti uciti na jesen. To i ostvarujem, sto me vrlo veseli i zadovoljava.

1995
More s radnickom klasom. Dosada, osjecaj izopcenosti, besmisla.
Natjecaj za stipendiju, koju kasnije i osvajam, no niti to nije izlijecilo moj kompleks manje vrijednosti. Nemam jos dovoljno snage za migraciju, a dolje sam nezadovoljan i frustriran.
Za Bozic najveca svadja s roditeljima ikad, osobito sa starim. Ogorcenje s obje strane, teske rijeci, laganje, razocaranje. No moji motivi puno su dublji nego sto sam tada ja bio svjestan, a roditelji jos manje. Adolescent uvijek prepoznaje lose odnose u obitelji i materijalizira ih svojim nedolicnim ponasanjem.

1994
Zavrsio 1. godinu faksa, na more sa intelektualcima iz bivseg razreda. Osjecam da tu stvarno i pripadam, ali ne traje dugo jer unutarnji
osjecaj me stalno tjera da trazimo drustvo, velika nervoza i pomalo nomadski nagon. Kao da ne mogu biti zadovoljan tu gdje jesam i s onim sto imam nego me stalno nekakav unutarnji bic nekamo tjera. Radi se zapravo o konfliktu, unutarnjem osjecaju neminovnosti klasne migracije i njemu suprotstavljenoj inerciji.
Na jesen dolazi papa i mi kao obitelj sudjelujemo u slavlju, a takodjer i neki od prijatelja intelektualaca. Osjecam se dobro u svojoj obitelji. Radnicko drustvo bas tu noc ima tulum jer oni su potpuno nesvjesni relevantnih drustvenih zbivanja. To mi je pomoglo u osvjescivanju da tamo ne pripadam, ali ocito samo nakratko.
Iako me roditelji deklarativno poticu da se druzim s intelektualcima, nedostaje mi snaga da to realiziram i ustrajem, jer osjecam da njihov savjet nije potkrijepljen iskustvom nego se ispod krije njihova frustracija. Moji visestruki padovi mogu se protumaciti i kao solidarizacija s njima, povratak domu, osjecaju potrebe vece bliskosti sa svojima.

1993
Ponovno na more s radnickom klasom i kvartovskim olosem. Osjecam se vrlo lose jer iako sviram gitaru, ne podnosim alkohol i nisam frajercina koja uzima i ostavlja cure svakodnevno. Barem su takav sustav vrijednosti uspostavili svojim lovackim pricama, a ja sam sve slijepo vjerovao. Adolescentske lazi stare su koliko i svijet, a isto tako i postojanje takvih naivcina kao sto sam ja.

1992
Zavrsio 3. razred, prvi puta na more sa kvartovskom radnickom skvadrom, opijanje i druge mladenacke ludosti. Sukob s roditeljima koji mi predbacuju druzenje s radnicima i upucuju na intelektualce. No iako mi je stari intelektualac, druzi se samo s rodbinom, seljacima i radnicima, a intelektualce ismijava priklanjajuci se tako maminoj perspektivi. Skolovani seljak - intelektualac degradiran u radnika i seljanka sa zanatom promovirana u radnicu, uz drustveni zivot s rodbinom, seljacima i radnicima, od sina buduceg intelektualca zahtijevaju da nadje i uklopi se u drustvo intelektualaca!? Nisam imao model izvan obitelji, prijatelje, kumove niti rodbinu intelektualce od kojih bih mogao uciti primjerom, koji bi me mogli civilizirati, urbanizirati, uljuditi. Iako mi je stari intelektualac, nije tako zivio niti se ponasao, prije svega dominantno, suvereno i kompetentno kako bi se od obrazovanog covjeka ocekivalo. Naprotiv, slusao je savjete raznih jadnika jer nije bio svjestan koliko je on iznad njih, nego je svakom dopustao pristup u svoju glavu, prije svega seljacima i radnicima (napose rodbini). Buduci da je jako rano ostao bez oca, ni on nije imao adekvatan model.

1991
Kolegu iz skole dovodim na novogodisnji tulum kod prijatelja koji se skoluje za automehanicara. Kolega s prezirom odbija ljubavne aspiracije moje susjede, buduce frizerke, dok mene to pomalo vrijedja jer se s njom igram od djetinjstva... Puno godina ce jos proci dok shvatim kamo pripadam.
Poceo sam raditi preko student servisa, da bih zaradio za more.
Odlazim na more kod prijatelja automeh. Tamo se ne opijam jer on ne pije, valjda su me usmjerili na njega. No zadovoljstvo niti socijalizaciju ne osjecam, svakako i pustos na Jadranu ima svoje prste u tome. Kvartovsko drustvo ulicara iz radnicke klase podilazi mi pri svakom susretu i moja ocajnicka potreba za ugledom i drustvenim priznanjem okrece me k njima, druzenjem s njima u gubljenju vremena i opijanju zamjenjujem satove klavira.

1990
U organizaciji klasno indiferentne zupske zajednice odlazim na susret mladezi u Innsbruck. Opet dominira radnicka klasa, nazivajuci me
streberom iz MIOC-a, a ja nekim rijetkim primjercima pokusavam objasniti da oni koji mi se rugaju jedva prolaze u zanatskoj skolici, no bez uspjeha. Jer nogomet kojeg ne igram puno je relevantniji, barem u takvom okruzenju gdje klasna diferencijacija ne postoji.
Prvi put u zivotu sam se napio, wodka-tonic. Na selu kod bake, u drustvu starijih rodjakinja iz jednog manjeg grada i seljastva nisam se osjecao uklopljenim, pa sam izigravajuci klauna barem privukao paznju.
Pocinjem svirati gitaru jer sam u Austriji uvidio da ona donosi popularnost.
Opijam se i sa srednjoskolskim drustvom, i tu sam najgori. Ismijavaju me u razredu zbog toga a ja valjda osjecam zadovoljstvo jer me barem ne ignoriraju.


1989
Zavrsio osnovnu skolu. Sjecam se zadnjeg dana skole, vrlo jadno sam se osjecao, nisam znao sto bih i kud bih sa sobom, i bas me (srecom) zapalo dezurstvo. Na oprostajni party pozvani su bili i roditelji a ja svoje nisam niti pozvao. Nekako nisam uopce percipirao da treba roditelje zvati, bio sam sav izgubljen, a cini mi se da je i razrednica presutno podrzavala moju marginalizaciju uz promoviranje 'problematicnih ucenika' , u svakom slucaju moje samosazaljenje bilo je evidentno.
Kod tete u jednom malom gradu svako ljeto sam se druzio se sa djecom iz radnicke klase. Ovo ljeto kad su culi da sam upisao matematicku gimnaziju a ne automehanicarski, tokarski ili bravarski zanat, njihovom cudjenju nije bilo kraja. I sam sam se osjecao malo posramljen i nisam znao kako bih se 'opravdao'. Na njihove sumnje o mojim mogucnostima za svladavanje zahtjevnog predstojeceg gradiva, odgovaram da postoje prirodno nadareni ljudi. Pokusavao sam dakle pomiriti nepomirljivo, i prisio si nadimak za to ljeto - 'talentirani'
Kod bake na selu radio sam neke seoske poslove za novac, i ponosno si kupio nove cipele.


1988
Zavrsio sedmi razred, isao na more s bratom i mamom, tata se pridruzio poslije. Vrlo mi je vazno bilo kad sam na jesen ponovno dosao u skolu, pa sam mogao i ja reci da sam bio na moru. Sjecam se da je cvjetalo more te godine na Jadranu, iako na Pagu gdje smo mi bili nije. U to vrijeme, barem se meni tako cinilo, odlazak na more bio je vazan statusni simbol u drustvu, pa i medju osnovnoskolcima. Djevojka iz razreda u koju sam bio zaljubljen takodjer je isla na isti otok, a ja se nisam usudio ni pomisliti da bih se s njom druzio jer sam se osjecao puno manje vrijednim. Jedva sam se odvazio, uz nagovor starijeg kolege, napisati joj razglednicu.


1987
Prvi puta susrecem se s racunalom i programiranjem, koje me odusevljava. Iako nemam nikakvog iskustva, pisem vrlo slozeni program koji smo dobili za zadacu, crtanje nekakvog objekta, puno linija koda. Na kraju se to ne uspijeva prevesti niti izvrsiti, a kolege s malo vise iskustva izruguju me da zasto sam bas morao tako slozenu stvar pokusati, kad sam mogao i puno jednostavnije. Pisem onda jednostavni programcic, ali osjecam da je moj domet puno, puno vise i dalje od onoga sto mogu pokazati.
U sedmom razredu dolazi nam u razred jedan decko albanskog podrijetla iz Makedonije. Dobricina je i razigran, a ja se s njim brzo sprijateljujem jer njega kao i mene pod odmorom svi ignoriraju. Nemamo nista zajednicko, osim usamljenosti i neuklopljenosti.
Na maturalcu mi je vrlo lose jer nemam drustvenog ugleda, u sobi sam opet sa jednim drustveno slicnim, no ispodprosjecno inteligentnim deckom. Svima sam predmet ismijavanja i izrugivanja, a ne znam se obraniti i zauzeti za sebe jer mislim da tako mora biti.


1986
Zavrsio peti razred. Iako intelektualno na visini zadatka, kompetentan, drustveni ugled mi je vrlo nisko. Prvi puta u zivotu postajem zapravo toga svjestan. Nazivaju me streberom sto me ljuti i urusava ugled, tako da osim intelektualne superiornosti nemam nista. Kad su me prijatelji iz razreda posjetili, dodatno sam pao na drustvenoj ljestvici zbog vrlo neuglednog stana i kvarta u kojem zivim, pa me se zbog toga pred svima ismijava. Nogomet ne znam igrati pa sam i tu blokiran u popularnosti. Tesko mi je i sumoran sam, jer ne znam (kao ni ruzno pace) da cu jos puno cekati da dodje moje vrijeme.


1985
Krenuo u peti razred. Nova razrednica dolazi u posjetu i upoznaje se s mojim roditeljima. Tada nisam znao ali sada znam, da je ona pripadala tadasnjoj povlastenoj kasti dok su moji roditelji (u ocima drustva) bili siromasni radnici bez privilegija. Donosila je u nas dom svoje manire i rjecnik karakteristican za intelektualnu razinu tadasnjih vladajucih struktura, a moj stari je sve to sa kiselim smijeskom podnosio. Razrednica nije bila profinjeni intelektualac, prije gruba seljancica zedna zabave regrutirana kroz prosvjetu u prvoboracke agitatore zbog svojih 'naprednih stavova'. Jedan tipican izdanak destruktivne sile koja se nadala pobjedi a potucena je do nogu, iako je jos i danas dosta glasna. Pitanje je koliko ta kasta, utjelovljena u toj nastavnici, snosi odgovornosti za moju izopcenost i asocijalnost. Lokalni ponavljac profila puno blizeg njezinom drazi joj je i uziva njenu prikrivenu zastitu, a on to dobro zna pa me maltretira, bez posljedica.

1982
Zavrsivsi prvi osnovne, roditelji me salju na more u organizaciji skole. Jako lose sjecanje, pamtim da sam bio najmladji i nikog nisam poznavao. Sjecam se da sam psovao sve sto sam se mogao sjetiti jer doma se nije psovalo pa sam valjda osjetio da sad smijem. Krao sam da privucem paznju, jer sam osjecao paniku kad sam ostao bez novaca. Skola plivanja za nas neplivace, skoro sam se utopio. Vrlo vrlo lose iskustvo.


1975
Godina mojeg rodjenja



Moje dobre osobine,
stvari koje dobro radim,
zivotni uspjesi iza mene,
ono sto sam dobro izveo i
u cemu imam kontrolu:


1. Idem svaki dan na posao
2. Odlazim redovito u kazaliste
3. Vodim djecu redovito u kino/kazaliste
4. Vjezbam svaki dan
5. Potrudio se u obnovi nase zgrade
6. Zavrsio fakultet u roku
7. Upisao sina u dobru skolu iako ne i najblizu
8. Dogovorio individualnu poduku za sina u glazbenoj skoli
9. Upisao i vodim sina na drugu izvanskolsku aktivnost
10. Odlazim na grupne susrete psihoterapije
11. Uvijek pristojno pozdravljam susjede
12. Ujutro se prisilim nesto pojesti iako nisam gladan, radi cuvanja svog zdravlja
13. Ne pusim niti pijem alkohol
14. Iskren sam u prosudbama, sposoban sam uvidjeti kvalitetu i kod onog s kim se ne slazem ('intelektualno postenje')
15. Prelazim preko uvreda - nisam zlopamtilo
16. Tolerantan sam - mogu mirno saslusati tudje misljenje suprotno od mojeg
17. Dobronamjeran sam i konstruktivan - uvijek me zanima najbolje rjesenje
18. Suosjecajan sam - cesto se i uzrujavam zbog nevolja meni bliskih osoba
19. Sposoban sam uvidjeti da sam pogrijesio i ispricati se
20. Ucim iz svojih pogresaka - fleksibilan sam i spreman za ucenje i napredovanje
21. Ne prekoravam sebe zbog svake pogreske nego se trudim razumjeti svoje motive i misli
22. Vjerodostojan sam i pouzdan - ono u sto nisam siguran radije priznam da ne znam nego da improviziram ili spekuliram
23. Razumijem druge i ne zamjeram im kada prekoracuju pristojnost dok prolaze kroz teskoce kakve sam ja prosao
24. Smiren sam i imam pouzdanja - znam da je najvaznije vladati sobom i sto god me snaslo vjerujem da cu se na kraju izvuci i da ce ispasti dobro.
25. Odvazan sam i riskiram - vjerujem da sreca prati hrabre kao sto sam iskusio vec vise puta.
26. Znam vrlo jasno i elokventno artikulirati svoje misli u pisanom obliku.


Ovo su osobine mojih roditelja koje sam dosad spoznao i za koje vjerujem da sam ja naslijedio (ili mislim da sam naslijedio a jos nisam siguran)

MAMA
-pronicljiva
-vedre naravi
-otvorena
-tolerantna
-asertivna (zauzima se za sebe)
-hrabra, neustrasiva, srcana
-puna ushita i djetinje radosti prema zivotu
-optimisticna
-odrjesita, odlucna
-financijski inteligentna

TATA
-ostrouman
-dosljedan, gotovo do apsurda
-ugled, cast i postenje su na vrhu vrijednosti
-pristojan, ugladjen, ljubazan
-duboke i detaljne percepcije
-sirokogrudan u darivanju novca
-depresivan


...SAPIENTI SAT!?

13.07.2009. ponedjeljak

Kaj ce meni antidepresivi?

Jebes antidepresive!
To mi ne treba u zivotu.

Potrebna mi je kontrola.
Samokontrola.
Samo kontrola.
Kontrola uma.
Kontrola emocija.

TKO JE SPOSOBAN VLADATI SOBOM; SPOSOBAN JE VLADATI CIJELIM SVIJETOM!


- 18:55 - Komentari (3) - Isprintaj - #

25.05.2009. ponedjeljak

Depresija once again

Dragi moji evo me opet.

Hrabro sam prestao s andtidepresivima, pokrenuo biznis i - propao! Sad sam jos dublje nego sto sam bio...

Poceo sam prije 3 tjedna Zoloft 50mg i tek sad pomalo dolazim k sebi...i uvidjam uzasne posljedice depresije....

Bit lijecenja je promijeniti stil zivota, razviti dobre navike, odvojiti se od navezanosti na proslost i iskoristiti moc sadasnjeg trenutka. Antidepresivi su tu samo da covjeku daju snagu za ovaj proces koji traje nekoliko godina!!!


- 17:34 - Komentari (1) - Isprintaj - #

01.09.2008. ponedjeljak

Egzistencijalizam

Kad se govori o egzistenciji najcesce cujem ljude kako govore o novcu, prezivljavanju, materijalnim prihodima, financijskoj situaciji i tome slicno. Najezim se od toga! To nije to ljudi moji. Egzistencija odnosno egzistencijalizam je ono o cemu su pisali Sartre i nobelovac Camus. Smisao zivota. Razlog zasto se nisam ubio. Onaj cudesni, neobjasnjivi, fascinantni komadic vjecnosti koji ponekad okusimo na razlicite nacine i u vrlo malim, ali nadasve ucinkovitim i intenzivnim dozama. Ono sto kreira nadu da cemo jos pokoji takav trenutak dozivjeti u zivotu...
...
...

Nego, evo mene opet, vratio sam se iz mrtvih. Nadam se da ste svi dobro. Opet sam dobio zelju da tu malo drobim, pa eto krenuh...
...
...

Ono o cemu zelim pisati je karijera. Tko je od nas sretan u poslu? Kazu da su to oni koji se bave onim u cemu su kao djeca uzivali. Tko se moze time pohvaliti? Ja jos niti jedan dan svog radnog staza nisam tako dozivio. Sve je to bila muka i patnja. Postoji li to uopce...?
Vjerujem da su takvi osmislili svoju egzistenciju. Da im nije uzalud odlaziti na posao, svaki dan sve su zadovoljniji...Utopija? NE! To postoji, siguran sam, i kljuc je u djetinjstvu. Moramo se udubiti, vratiti sebi, prisjetiti se sto smo voljeli, u cemu smo uzivali. Sigurno se sjecate kako dijete dozivi protresanje do temelja, onaj duboki neopisivi osjecaj tako cest u djetinjstvu a tako rijedak kasnije. No zasto bi tako bilo? Bitno je samo prisjetiti se, vratiti se sebi (kao Bruce Willis u filmu The Kid). I onda to povezati s karijerom. Jer posao, profesionalno bavljenje necim je ipak nesto sto vecina nas nece izbjeci...
Danas sam se poceo prisjecati stvari koje sam volio kao mali. Razgovor sa mojom boljom polovicom o tome bio mi je poticaj, i sad krecem sa LISTOM SVEGA STO SAM TADA VOLIO.
1. Glazba
-uvijek sam volio svirati (i pjevati). Iako nemam formalnu glazbenu naobrazbu, natucam nesto na gitari, pomalo i na klaviru i to mi pricinja veeeliko zadovoljstvo (mojim ukucanima mozda mrvicu manje....)
2. Ocjenjivanje
Volio sam se igrati ucitelja. Kako mi sad to izgleda mijesno - vadio sam stare testove iz Auto skole, rjesavao ih, i onda je slijedio secer na kraju - sam sebe sam ocjenjivao (jer postojali su tocni odgovori). Uh kakva uzivancija
3. Citanje
Od prvog osnovne gutao sam knjige. Visio u knjiznici, kasnije gradskim knjiznicama. Sjecam se trenutaka dok sam se vracao iz skole i veselio se, o kako sam se samo veselio, sto cu doci doma, na brzinu nesto pojesti i CITATI. Jedva sam cekao trenutak da se ponovno sastanem s Agathom Christie, Karl Mayom ili kakav vec sund mi je dopao pod ruke.
4. Vlakovi
Mama mi je govorila da trebam biti vlakovodja. Tata me je vodio na kolodvor promatrati - vlakove. Svaki puta kad smo putovali vlakom, to mi je bio takvo uzbudjenje, takva avantura, amakar stajali u hodniku 4 sata. Vlakovi su me jednostavno oduvijek fascinirali, ocaravali, obarali s nogu. Tako su jaki, mocni, velicanstveni. Vlakovi su zakon!

- 20:07 - Komentari (4) - Isprintaj - #

10.04.2008. četvrtak

(Yugo)Nostalgija II

E, kad se sjetim kako je samo fino bilo u bivsoj nam drzavi bratstva & jedinstva svih naroda & narodnosti, bez obzira na to koje vjere bili (pravoslavne ili neke druge), kojoj naciji pripadali (Srpskoj ili nekoj drugoj) ili cak u koju politicku stranku bili uclanjeni (SKJ ili neku drugu). Svi smo bili ravnopravni i, kao sto rekoh, od stoljeca sedmog nikad nama Hrvatima nije bilo bolje nego od 1945-1990 (neki ce pitati sto je s onom drzavom cijeg osnutka je danas obljetnica....smo da vidim tko to pita? IP adresa...dobro -aha to su dakle oni reakcionarni antidrzavni elementi, dobro, dobro, zapamtit cemo vas...)

Ne znam sta je sa Njemackom, recimo, nisam jos u svom zivotu tamo bio , ali koliko cujem od drugih i bolje. Kako su nasi partizani u ratu se borili s njima, jedva izasli na kraj i donijeli nam toliko zeljenu slobodu...a u Njemackoj, covjece koliko tamo tek ima Nijemaca! Narod stenje pod okupatorskom cizmom, mozete li to uopce zamisliti??? Dok smo mi u Jugoslaviji uzivali 45 godina blagodati i raja na Zemlji, Svabe su tamo ugnjetavale narod (jos k tome svoj !) istim metodama kao i nase drugove na celu s Titom onih teskih 4 godine antifasisticke borbe. Antifasisticke? Hmmm....ja sam doduse tehnicke struke pa u povijesti nisam bas potkovan, ali ako se dobro sjecam rat je poceo 1939, dok se kod nas racuna 1941...Staljin, Hitler, saveznici, tko s kim, kada, sto se to ono dogadjalo? Ako je netko, na primjer, prve 2 godine rata s fasistom u kompi, a onda se 45 godina busa u prsa da je susti antifasist, sto je on zapravo? I sto je to uopce demagog?...Dobro, nisam povjesnicar, ali ipak bih neke stvari rado istrazio.

Zapravo sam najvise prituzbi na bivsu drzavu cuo na ime ravnopravnosti. Kakve li su to samo gluposti? Pa nisu svi mogli uci u Partiju. Toliko je dobrih tajnika i tajnica poginulo u ratu, tko bi sve to evidentirao, vodio knjigovodstvo, skupljao clanarine... Tako da je stalo jedan mali dio drustva, reklo bi se 'krema'. Kao kad ostavite jelo predugo da stoji na otvorenom, onda se u njemu stvore nekave zanimljive naslage, vi otvorite poklopac...e takav dojam je obicno ostavljala ta krema u svojim javnim nastupima i prezentacijama. U partiji se ucilo stosta, osobito recimo kako biti bahat i vikati iz sveg glasa ako se jednog dana netko usudi oduzeti ti privilegije, ili ne daj Boze, koristiti se tvojom patentiranom metodologijom vladanja. Pa tko smije dirati u novac poreskih obveznika, pitam ja vas? Ima li koga tko je za revansizam mozda, ha?

Kakve su potrebe ljudi, intelektualne, duhovne, emocionalne, drustvene? To je razlicito, i tesko je to unificirati, ali sigurno je da je pravom i postenom covjeku i gradjaninu dovoljan siguran posao, pristojan stan i godisnji odmor. Zar bi ista drugo covjek mogao pozeljeti ispod plavog neba? Jer ipak nema vise bombi, aviona i okupatorske cizme, i to je vec samo po sebi dovoljno. Komunisti su se godinama uz rakiju prisjecali kako su 'gazili hladne rijeke i jeli koru s drveca', skrivali se po sumama i gorama, e tada bi im uzavrela krv u zilama i opet bi bilo ko nekad...Culi su se topovi u daljini, pucanj puske, Bosko Buha i te spike, ma to je bio zivot. A sutradan, mamuran i izmozden, trebalo se vratiti u surovu stvarnost. I donijeti pokoji zakon, sudsku presudu ili odrzati aktualni sat.

- 11:53 - Komentari (2) - Isprintaj - #

08.04.2008. utorak

(Yugo)Nostalgija

Mogu ljudi danas pricati ovo ili ono, ali ja sam siguran da je u bivsoj drzavi, svima nam tako dragoj i miloj Jugoslaviji, bilo puno puno bolje zivjeti nego danas, stovise, to se ne moze niti usporedjivati. Jucer sam procitao jedan krasan komentar - da nama Hrvatima od stoljeca sedmog nije nikad bilo bolje nego u (novoj) Jugoslaviji, dakle od 1945-1990. E pa slazem se, stoprocentno, svima na znanje i ravnanje!

Sto god da usporedim sada i onda - jasno je ko bijeli dan sto je bolje i kvalitetnije. Moj stari na primjer, vozio je Ficu, a ja vozim Toyotu. Moze li se to uopce usporedjivati? Steta je sto su podli truli kapitalisti unistili nasu socijalisticku proizvodnju, pa sad jedva na cesti na nadjes tu i tamo koji primjerak divnog malog četverosjeda od 750 kubika. A ova zvijer japanska? Ima triput vise, pa to je za puste rasipnike, tko bi to odrzavao? Da je Fico bio pun pogodak sasvim je vidljivo i iz cinjenice da su danas renomirani i ugledni proizvodjaci elitnih modela u svoj asortiman uvrstili vozilo ovakvog tipa, mislim, dakako na Smart. Samo Smart i Fico, to je razlika velika. Od koga li su oni samo ukrali ideju? Koliki bi iznos na ime autorskih prava trebali nama platiti, samo kako da to utjeramo? Ne daju nam da se razvijamo, i ne mres protiv toga nis.

A stambeno pitanje, e to je posebna prica. U Yugi, u kojoj sam imao cast, zadovoljstvo i osobitu srecu provesti prvih 15 godina svojeg zivota, zivjeli smo kao cetveroclana obitelj u sirotinjskom radnickom kvartu (a.k.a. 'slum') u kucici od 30-ak metara cetvornih. A danas? Moja sesteroclana obitelj zivi u centru grada u stanu od 70 kvadrata! Ma ne mogu ni reci koliko sam se onda bolje osjecao. Nisam morao brinuti sto cu jesti, mama i tata su to cinili. Rezije nisam placao nikad, i bolio me zivo djon hocu li potrositi vise ili manje vode, struje, telefona. Ma sta me briga. Zivio sam bezbrizno, opusteno, jer nasa draga Yuga nas je mazila. A ova danas, banana drzava Hrvatska? Covjece svaki mjesec mi salju racune, te plin, te pricuva, te komunalna naknada, pa to onda niti moji roditelji nisu placali, kakve li su to bezobzirne feudalne dace? To li znaci napredak, kaj se vracamo u feudalizam, joj, jooooj...I nema vise bezbriznosti. Te obuci djecu, te ih hrani, te zaradjuj za ovo i ono...Toga nekad nije bilo. Isao sam u skolu svaki dan, ferje sam imao 3 mjeseca ( a ne danas kad ne mogu GO dobiti ni 3 tjedna). Jednostavno, ono je bio san, a ovo ruzna stvarnost.

Ima li potrebe nabrajati dalje, ili je vec i onim tvrdim antijugoslavenima postalo kristalno jasno kako je prije bilo bajno? Neki kazu da nisu imali bas dovoljno svojih prava. To je notorna laz. Imali su pravo ici na Bozic u skolu. Imali su pravo izostati s mise kad god zele, a danas moraju ici da bi ih drugi vidjeli. Imali su pravo odgajati djecu u slobodi, a ne u nekakvim krutim klerikalnim srednjovjekovnim okovima. Imali su pravo odabira, mogli su na svakim izborima birati izmedju Saveza pionira, Saveza komunisticke omladine i Partije. A danas? Bolje ne komentirati.
Inteligencija, obrazovanje, sve se to nekada cijenilo puno vise nego danas. Moj stari je recimo bio visokoobrazovan, a bivsa drzava - iako je njegov otac bio na pogresnoj strani u ratu - postedjela ga je, zamislite samo. Nisu ga cak niti ubili, a u radnu knjizicu dozvolili su mu upis strucne spreme 'NKV radnik' i radio je tako na minimalcu cijeli zivot. Postoje li uopce takve rijeci kojima bih mogao zahvaliti na tolikom dobrocinstvu?

Klasni neprijatelji, ucitelji, s pravom su bili srezani, u drustvenom ugledu, dostojanstvu i placenosti. Pa jasno je valjda koga treba vise platiti - vozace, zidare i bravare, koji u znoju lica svog kruh radnicki zaradjuju ili nastavnike koji samo sjede po cijele dane? Izuzetak su naravno profesori tjelesnog, postojala je naime svojevremeno jedna napredna struja koja je zagovarala specijalne bonuse za te vrijedne ljude ali nazalost nije bila dovoljno uporna, pretuklo ju marsalovo osiguranje kad su htjeli prijedlog objelodaniti.

U svakom slucaju, iskreno zalim za bisim vremenima. Bio sam mladji, zdraviji, bezbrizniji. Sve u svemu, bilo je vise zivota preda mnom, nego sto je danas.

- 09:06 - Komentari (17) - Isprintaj - #

12.03.2008. srijeda

Cetiri temeljne psiholoske potrebe III

Potreba za moci takodjer je jako relevantna u donosenju nasih odluka. Covjeku godi da ima sto vise stvari pod kontrolom. Najprije je potrebno moci kontrolirati sebe, a potom se to siri na sve moguce. Tako cesto pokusavamo kontrolirati druge, sto je pogresno, ali opije nas zelja za moci i krenemo tim smjerom. Takodjer, strahovito hrani ego odnosno zadovoljava potrebu za moci osjecaj da mozemo manipulirati, tj. varati druge. U jednom trenutku covjek postane svjestan da njega apsolutno nitko ne moze kontrolirati, bio on u braku ili sam, svejedno. Svatko je apsolutni gospodar svojeg vremena, svojih odluka i svojih djela. Mogu nasi bliznji unajmiti privatnog detektiva, ali i njemu se moze pobjeci...O cemu govorim? Pa opet mozemo o preljubu. Tko to moze uhvatiti? Kontrolirati? 'Procesuirati' ? Samo covjekova savjest. Jer u tajnosti, u mraku, mozemo i ubiti, i ukrasti, ili bilo koje nedjelo uciniti, misleci da nas nitko ne vidi. I moguce je da ne vidi, osim tog unutarnjeg mehanizma koji je u razlicitih ljudi na razlicitom stupnju razvoja. Moc je ta koja daje covjeku snagu da cini ono sto ju afirmira i jaca. Ali ne priznajuci granice razuma (ili etike?) mozemo se lako naci na tankom ledu.
Potreba za zabavom mozda nam se cini manje bitna, ali i ona je snazni motivator za razna djela. Nekad su zabavom motivirane razne afere, avanture (opet smo kod preljuba), zacinjeno dodatnim elementima zabave u izbjegavanju odgovornosti i kamufliranju istine. Zabava je covjeku potrebna, ali opet bez etike koja nas stiti od provalije, zabava moze prerasti u zlocin. Nedavno sam procitao vijest da je preminuo desetogodisnjak kojeg su vrsnjaci (valjda iz zabave) zivog zakopali u pijesak!? No pogresno bi bilo iskljuciti zabavu iz svog zivota, tada bi postao cemeran, siv i tmuran, a to nitko ne bi zelio.
Granice su uvijek presudne.

- 08:59 - Komentari (3) - Isprintaj - #

10.03.2008. ponedjeljak

Cetiri temeljne psiholoske potrebe II

Sada bih malo o potrebi za ljubavlju i pripadanjem.
Tako ju naziva dr William Glasser a po meni je to zajednicki naziv za dvije potrebe: duhovna ljubav prema 'visem bicu' i bracna ljubav prema covjeku. Recimo Ignace Lepp kaze da su potonju neki ljudi sublimirali u ljubav prema Bogu, kao sto su svecenici i casne sestre. A sto je s nama ostalima?
Kad je covjek u dobrom odnosu prema Bogu - odnosno onom u sto vjeruje, ma kako to (sto neizmjerno nadvisuje covjeka, kako rece Renne Descartes) zvao, Alah, majka priroda ili kozmicka sila - odnosno kad mu egzistencija stima, kad mu zivot ima smisla, tada je dobar dio njegove potrebe za ljubavlju i pripadanjem zadovoljen. Ako pak taj segment ne stima, ako se covjek svadja sa svojim smislom, ako se pita, ljut je i bijesan na sebe, na zivot, na stvoritelja i dominantno je destruktivnog raspolozenja, tada je potreba za ljubavlju i pripadanjem ozbiljno ugrozena. Dakle u takvoj konstelaciji je njegova potreba - glad - za ljubavlju, za drugim covjekom (najcesce suprotnog spola), za pripadanjem, za brakom odnosno dozivotnim vezanjem, puno puno intenzivnija, ali time je i covjek daleko ranjiviji i izlozeniji. Na primjer, ako covjek nije jeo danima, tada ce jesti bilo sto, pa bilo mu to ponudjeno i iz kante za smece. Ako je pak dobro doruckovao, i popodne ogladnio, kriteriji ce mu biti daleko daleko strozi...
Covjek treba i jedno i drugo, i smisao i partnera, i egzistencijalno i ljubavno pitanje rijeseno. Pitanje je, kao i uvijek, samo u balansu odnosno pravoj mjeri. Po mojem misljenju, ako se 'pretjera' sa smislom, sa filozofijom egzistencije, tada covjek odlazi u duhovna zvanja. Ne mislim pritom da je to nesto lose, to je jedan izbor, koji sigurno vodi ispunjenom i svrhovitom zivotu. Ali opet pitam - sto je s nama ostalima? Kako da mi izbalansiramo ljubav u zivotu?
Nema jednoznacnog odgovora. Sve je to umijece mogucega. Mislim da je duhovna baza nuzna, kao temelj, dobra osnova, cvrsta podloga na kojoj se moze graditi uspjesan zivot, s ispunjenom potrebom za ljubavlju i pripadanjem. No ako u partneru trazimo zamjenu, kompenzaciju, smisao sam, to moze biti fatalna pogreska. Jer covjek je krhak, ranjiv i prolazan, i nije najbolji izbor navezati se na smrtnika. Ljudi koji tako cine vjerojatno se nikad ne oporave od soka zbog prirodnog gubitka zivotnog partnera...

- 08:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

09.03.2008. nedjelja

Razvod braka III

Danas sam s djecom malo bio vani, par sati smo vani trckarali i vratili se doma sretni na rucak, koji nam je mamica opusteno pripravila.
Sjetio sam se nekih ljudi, koji su razvedeni i kako nam se jednom cinilo da je to zgodno: jedan partner (obicno tata) odvede djecu na tjedan dana i mama uziva i odmara se. Nedavno sam cuo ushiceni komentar jedne rastavljene mame kako dan kad tata preuzima dijete njoj pocinje zivot jupiiiiii.
O cemu se tu radi? Je li bolje ili nije bolje?
Mislim da nazalost ovo treba povezati s osjecajem krivnje u djece. Poznato je da djeca rastavljenih roditelja osjecaju da su ona to skrivila. Dosad sam mislio da je to djetinja uobrazilja koja nema veze sa realnoscu, ali izgleda da ipak nije tako. Naime, dijete promatra i razumije svijet i ljude oko sebe cesto puno bolje i dublje nego mi mislimo. Sto moze zakljuciti iz prethodnih situacija i komentara - uglavnom olaksanja radi prepustanja djece drugom roditelju? Ne nesto puno drugacije od 'Bilo bi bolje da me nema'.
Mislim da se moze povuci paralela s domom i putovanjima. Kaze se da je svugdje lijepo ali je doma najljepse. Tako je lijepo i biti ponekad odvojen od obitelji, ali sa sigurnim osjecajem da je ta odvojenost privremena. To je ono sto joj daje ljepotu i smisao, sve drugo je iluzija.

- 14:09 - Komentari (2) - Isprintaj - #

07.03.2008. petak

Cetiri temeljne psiholoske potrebe I

Prica mi kolega jedno zanimljivo iskustvo...
Pokrece svoj biznis, i osjeca se kao da je dobio krila. Osjeca da mu veliki teret silazi s ledja, nema vise rada za shefa, direktora, i sve druge koje treba uciniti bogatima. Tu ga sasvim dobro razumijem, jer i sam vec neko vrijeme razmisljam o osamostaljivanju, ali to je vec druga prica.
E sad, obiteljski je covjek, ali ga je valjda ta sloboda toliko opila, omamila i izbezumila da je poceo razmisljati o drugim zenama, o tome kako bi normalno i uobicajeno bilo da 'brije' sa strane dok je u braku, jer vjeruje da bi to uspjesno hendlao tj. sakrio. Inace je normalan i trezven covjek, i koliko znam nije sad upoznao nekakvu fatalnu zenu koja bi mu zavrtila mozgom. Pa sto se onda s njim dogadja?
Ovdje se radi o jednoj od cetiri temeljne psihicke potrebe: slobodi. Ostale 3 su (by dr. William Glasser): potreba za moci (kompetencijom), ljubavlju (pripadanjem) i potreba za zabavom. Ocito mu je dosad u zivotu nedostajalo slobode. Sad je pokretanjem vlastitog biznisa poceo zadovoljavati tu slobodu, dakle krenuo je smjerom udovoljavanja toj osnovnoj psihickoj potrebi, pa je malo pretjerao. Ponio ga zar, a granice se mogu spoznati samo ako da ih se prijedje ili pokusa prijeci. Posao cesto covjeku gusi potrebu za slobodom, ja to najbolje znam jer otkad radim puno radno vrijeme (oduvijek) osjecam se kao lancima okovan i vezan, i vec dugo sam siguran da to nije za mene.
Ali treba znati mjeru, tj. granice razuma.

- 20:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

26.02.2008. utorak

Komunisti bez Partije IV

Jos malo o najvecim zlocincima naseg doba...
Naime, jedna njihova karakteristicna crta - osim dakako one da deklarativno preziru komunizam, komuniste i Partiju - jest omalovazavanje i obezvrijedjivanje intelektualnog rada i intelektualnog vlasnistva. Inteligentni pripadnici ove kaste pruzit ce vam uslugu iz bilo cega, otvoreno podastrijet svoja znanja i vjestine, naustrb sebe i svojih najblizih, jer vjeruju da je pozrtvovnost ono sto se od njih trazi (i naplacuje jednog dana...) te da su to duzni dati. Na spomen naplate, opravdane dakako, svojeg vremena, znanja, pomoci, truda, oni s gnusanjem odbacuju cak i pomisao da bi ju primili. To su ljudi koji preziru i samookrivljavaju sebe, a naravno i druge, da su lijeni i nesposobni, te iz tog osjecaja krivnje valjda proizlazi njihova potreba da svoja ledja podmecu za pomoc drugima, koji ih ionako ne cijene. Koji su, uostalom, isti kao i oni i preziru umni rad a vrednuju jedino lopatarenje i kopanje.
Da budem jasan, lijepo je drugima pomagati. Lijepo je podmetati svoja ledja, zrtvovati se za bliznjega. Ali ne smije covjek zaboraviti sebe, mora traziti naknadu za svoj umni rad, i obitelj mu mora biti prije silne cete svih drugih koji trebaju pomoc. Tasto rasipanje svojeg znanja i besplatno zadovoljavanje neutazivih potreba nesposobnih lijencina vodi ka nihilizmu i propasti, najprije na osobnom a potom i na drustvenom planu.

- 14:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

13.02.2008. srijeda

Razvod braka II

Opet ja malo o razvodu. Pitat ce netko - jesam li dijete rastavljenih roditelja? Ne znam odgovoriti na ovo pitanje. Ne znam sto znaci razveden. Je li razveden onaj par koji zivi skupa, mrzi se, ne razumije, gaji hladnocu i netrpeljivost i to prenosi na djecu ili par koji se civilizirano i sudski razveo, djeca malo kod jednog malo kod drugog i postuju dogovor da jedan o drugom ne pricaju lose?
Lijepo je imati sretan i skladan brak. Losije od toga je uci u brak pa iz njega izaci. Ali uvjerljivo najgore, najdestruktivnije i narazornije je praviti se da ti brak stima, glumatati pred cijelim svijetom, a u sebi mrziti sebe, partnera, djecu (osobito prvo koje te i 'natjeralo' u brak), izbjegavati suocavanje s emocijama i preuzimanje odgovornosti. Okrivljavati se tako nemilosrdno da to urodi jednom bjesomucnom potrebom da se djeci izbiju takve 'budalastine' iz glave i da ona, kad dodju do momenta osjecajnosti, zaljubljivanja, seksualnosti u svojim zivotima, neizbjezno osjecaju (uz obilatu pomoc roditelja) krivnju, tjeskobu i sustu nelagodu. Sociologija je opet ovdje bitna, jer drustveni ugled (pred kojim to auditorijem???!!!) kljucan je za odluku ovakvog nestabilnog para da se ne razvede nego ostane u braku koji to nije. Jer sto ce reci ovaj ili onaj bitnije je od toga kako se oni osjecaju i njihova djeca.
Osim jos jednog dokaza relevantnosti sociologije, ovim se dokazuje i Sartre-ova teza o mrznji kamufliranoj u ljubav jer djeca razvedenih roditelja imaju problem, znaju za problem (iako ga ne razumiju), i vjerojatnije je da ga pokusaju rjesavati sa strucnjakom. Ako je u braku alkoholicar i/ili nasilnik i/ili kockar, opet je problem 'izbio na povrsinu' i netko se s njime bavi. Ali ako nema niti takvih 'spasonosnih' simptoma nego je 'uvijek sve u redu' osim sto nekad netko nekontrolirano i neobjasnjivo pobjesni - niti su djeca svjesna problema, niti roditelji, niti raspolozivi strucnjaci. To je tiha patnja, polagana smrt i istinski uzrok kasnijih katastrofalno losih, hladnih i neobjasnjivo zategnutih odnosa.

- 14:29 - Komentari (3) - Isprintaj - #

07.02.2008. četvrtak

Inzenjerska psihologija

Ja sam po zanimanju softverski razvojni inzenjer. U zadnje vrijeme osjecam zasicenje tim poslom i odusevljava me pisanje. Tako pisem u radno vrijeme, kad bih trebao programirati.
No sad sam dobio zadatak nesto napisati, i uvidio sam kako me odusevljava - programiranje. Covjece, to je tako zanimljivo! Intrigantno, izazovno, toliko novih ideja imam...a trebao bih nesto pisati, nekakvu dokumentaciju.
Ispada da sam uvijek kontra. Uvijek radim suprotno od onoga sto bih trebao, sto mi je duznost. Da me privlaci samo ta komponenta 'zabranjenog voca'. Tako je bilo recimo dok smo pod satom u srednjj skoli kriomice ispod klupe cugali gemist. Jesam li samo infantilan, emocinalno i psihicki nezrela osoba? Ili je to karakterna mana koju mozda moram prihvatiti i naci modalitet kako s njom prezivjeti? Nemam pojma, kak bi rekel onaj drug politicar.

- 10:01 - Komentari (1) - Isprintaj - #

06.02.2008. srijeda

Inzenjerska sociologija

Sociološkom analizom inženjerske populacije mogli bismo definirati 3 tipa inženjera.
1. Inzenjer podredjen inzenjerima
Ovaj tip mirno radi svoj posao i ne pita se previse sto njega razlikuje od njegovih nadredjenih. Valjda visa sila, geni, i slicni fatalisticki cimbenici. Zestoko ce se usprotiviti svakoj diferencijaciji inzenjera ili drugih intelektualaca od ostalih radnika (proletera) s pitanjem zasto bi jedni bili vrijedniji od drugih. Uglavnom zivi radnickim mentalitetom, strahuje od otkaza i uvijek se pita je li dovoljno produktivan i firmi koristan. Ponosi se ako jako puno radi za malu placu, jer vrijednost vidi u kvantiteti, a ne kvaliteti. Pomno pazi na sve troskove, i ako mu firma koju pretpostavlja privatnom i obiteljskom zivotu pokusa dati vise, s ponosom ce isticati kako je to odbio i vratio.

2. Inzenjer nadredjen tehnicarima
Ovdje su potrebne zapovjedne vjestine kao u vojsci, cvrsta ruka, zestina. Da se vidi ko je gazda. Hrane se osjecjem da im se niza klasa divi i uvazava ih, vole se razmetati svojim razmisljanjem i analizama. Najvise vole kad su u drustvu (cesto pripitih) seljaka ili radnika, da ih se oslovljava sa 'gospon inzenjer'. U principu nemaju kompetencije ni horizonte puno sire od svoje struke, prilicno su nesigurni u vlastitu vrijednost pa njenu afirmaciju traze u laskanju, divljenju i podilazenju nizeobrazovane populacije ili rodbine. U metodologiji rada intenzivno koriste mentalitet sluzincadi i dobro upravljaju latentnom krivnjom podredjenih koja moze biti vrlo efikasna poluga.

3. Inzenjer nadredjen inzenjerima
Ovo su sofisticirani inzenjeri sa razvijenim socijalnim i komunikacijskim kompetencijama. Nemaju potrebu za dokazivanjem svojeg polozaja, ne robuju kontroliranju i zapovjedanju. No veoma su uspjesni kao i timovi koje vode. Na celu im pise da su vrhunski, top, najbolji. Cijene sebe i druge, kristalno su im jasne klasne razlike, i znaju da se kvalitetan intelektualni posao ne moze obavljati bez motivacije, pod prisilom ili prijetnjom kaznama. Vole pohvaliti svoje suradnike i svjesni su da su tehnicke kompetencije inzenjera tipa 1. ono sto generira novu vrijednost, dok su njihove socijane kompetencije samo okvir, celofan, upravljac snaznog motora. Premda njihova sposobnost za sklapanje poslova, vođenje razgovora te motiviranje kupaca nije za zanemariti.

Gradacija je slucajna, i nikako se do tipa 3 ne dolazi preko tipa 2. Tip 2 je mozda najucestaliji, ali tip 3 je najzahtjevniji, najbolje honoriran te uziva najveci ugled. Tip 1 je ono s cim svaki mladi inzenjer pocinje, a 2 i 3 (koje bi mozda bilo preciznije nazvati 2A i 2B) su dvije grane razvoja karijere

- 11:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

30.01.2008. srijeda

Kvaliteta ili kvantiteta

Sjecam se pocetka svoje karijere. Kako sam bio tjeskoban, ako je proslo neko vrijeme a da nisam imao radnih zadataka. Zalio sam se da mi je problem na poslu sto nemam posla! Pa sam promijenio domenu, pa nekoliko tvrtki....ali problem u mojoj glavi je uvijek bio isti, iako je gospodarstvo prije 10 godina bilo kilavo a drzava opustosena ratom. Diplomiranom elektroinzenjeru na putu se cvasti samo ruze, lagali su mi dok sam bio mali...
U cemu je stvar? Osnovno je pitanje kako mjeriti rad. Direktor prve firme u kojoj sam radio rekao je kako je rad nas inzenjera tesko mjerljiv. Nisam na to obratio paznju koliko sam trebao, jer to je esencijalna istina. Poanta je u kvaliteti, a ne u kolicini obavljenog posla. Radnicka tvorevina iz koje je nastala nasa drzava, a u kojoj je bio vrijednost fizicki rad, broj odstancanih komada te samo ono konkretno i opipljivo, dok je intelektualni rad obezvrijedjen, potcijenjen i potplacen, ostavila je duboko ukorijenjene tragove takvog mentaliteta, a taj teret nosimo svi bez obzira kako smo odgajani.
Da bih ustedio 10 godina muke dolazeci sam do spoznaje (kad vec nisam imao nikog bliskog tko bi mi to objasnio) mozda sam trebao ici cesce na predavanja na faksu. Na jednom od njih, Energetska Elektronika (VII semestar) profesor Bencic ispricao nam je zanimljivo osobno iskustvo. Radio je naime 5 godina na jednom istrazivanju, koje na kraju nije donijelo zeljene rezultate. Zapravo je 5 godina radio uzalud!? Nije, nego je takav znanstveno istrazivacki rad, koji je u povijesti doveo do revolucionarnih otkrica. Za to su potrebni jaki ljudi, i dovoljno prosvjeceni da mogu shvatiti svoju misiju bez samookrivljavanja. Ja sam recimo to ispricao rodjaku iz obitelji miljenika bivsega rezima, implicitno trazeci od njega da mi objasni 'sto je pjesnik htio reci'. Mislim da se moze naslutiti bit njegova odgovora.
Kvaliteta rada je najvaznija. 5 minuta kvalitetnog rada moze stvoriti posla za vise ljudi tijekom 40 godina njihovog radnog vijeka. Ne smijemo si kao drustvo dopustiti da budemo konzervativni prema jugonostalgicarskim kvazivrijednostima te i dalje obezvrijedjujemo intelektualnu elitu. Iako se radi o samo 7% hrvatskog drustva, bez takvih nista ne bi funkcioniralo. Recimo mozak zauzima manje od 5% tjelesne mase covjeka, a ipak udovi bez njega ne mogu nista, a pod njegovim vodstvom cuda mogu ciniti. Razmislimo tko nam uci djecu u skolama i koliko je placen. Tko nas lijeci, tko nam projektira kuce, i tako dalje. Tjeskoba koju sam ja osjecao bila je uvjetovana nepoznavanjem gore navedenih cinjenica. Zato ovdje iznosim iskustvo, ne bi li se nasao barem jedan pametan koji ce iz njega nesto nauciti.

- 08:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

28.01.2008. ponedjeljak

Komunisti bez Partije III

Francuski pisac koji je uz Nobelovca Camusa jedan od utemeljitelja knjizevnog smjera egzistencijalizma - Jean Paul Sartre - zapisao je jednom, koliko se sjecam djelo se zove 'Mucnina' : Protiv mrznje se covjek moze boriti, ali protiv mrznje kamuflirane u ljubav - NE. To mi se urezalo u sjecanje, iako ima vec dobrih 15 godina kako sam ga citao - jer je ta misao toliko univerzalna, prepoznatljiva i polimorfna, da ju ne mozemo izbjeci sve kad bismo i htjeli. O cemu se radi?
Opet su tu komunisti bez Partije. Deklarirani komunisti, ateisti, boljsevici, i tome slicno, recimo mojoj obitelji nikad nisu bili dragi. Nisu se uklapali u nas svjetonazor. Stari je rekao jednom da makar bio kruha gladan, nece se uclaniti u Partiju. Postujem njegov dosljedni stav, proizasao iz trauma djeteta nepodobne strane, a kasnije skolovanog pod jos nepodobnijim patronatom. No nije ovdje rijec (samo) o mom starom. Rijec je o tome tko je covjeku najljuci neprijatelj. Koga se treba bojati, od cega treba zazirati, postoji li ono iskonsko zlo i u kojem obliku?
Zlo postoji, a oblici su razni. Uglavnom, svodi se na to da sam sebi mozes biti najveci prijatelj isto tako i najveci neprijatelj. Mrznja prema sebi najgora je od svih neprijatelja. Slijecedi na listi je neprijatelj kamufliran u prijatelja, komunist kamulfiran u protivnika komunizma, ljubav kamuflirana u mrznju. Ne mozes se boriti protiv neprijatelja kojeg ne znas, kojeg nisi svjestan, koji se skriva i prikriva.
Komunisti bez Partije najveci su problem hrvatskog drustva. Pitanje je gdje se oni kriju?

- 15:23 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Komunisti bez Partije II

Prije par mjeseci ( tocnije 8.8. prosle godine ) pisao sam o nekakvim specificnostima naseg drustva. Preciznije, o drustvenim klasama.
Sad mi se to cini jednostavnijim, nekako se iskristalizirala slika. U nasem drustvu postoje 3 klase. Ne znam jos kako bih ih nazvao, i sigurno ne postoji niti jedan tipican primjerak ijedne klase (logicka metoda apstrakcije ili generalizacije, ili mozda klasifikacije, nisam bas sto posto ziher) ali vjerujem da ce biti jasna ideja.
Prije svega, u vrijeme Stjepana Radica nase drustvo bilo je uglavnom seljacko (85%). Polako se iza brda valjao komunizam, i nasi su iz prikrajka surovali s njim, odlazili u Moskvu na instrukcije i sl. Onda '45 i kvazioslobodjenje, komunizam u punom jeku. Danas smo uglavnom skloni to proglasavati iskljucivo losim, sto implicira da je svatko tko je protiv komunizma - dobar!? Malo sutra. Koliko god da je komunizam los, postoji duboko ukorijenjeni nihilizam, mozda psiholoski fenomen negativne namjere, ali ta pojava je daleko pogubnija od kvazinapretka koji je komunizam donio. To je naime bila promjena, i moguce je da je retrogradni inertni konzervativizam njegova popratna pojava, ali svakako je gora od tog propalog drustvenog poretka.
Radi se o tome da zivot na selu s jedne strane oslobadja okova civilizacije te donosi zdraviji zivot blizi prirodi i u skladu s njom, no s druge strane gubi se kontrola i drustveni obziri, te se unose mnogi animalni elementi u zivot. Tako se mahom zivjelo i zivi na nasem selu, razvrat, kleveta, zavist, obicaji iznad svega i slicno, uz tjednu nedjeljnu misu. Ne mislim da sam pametniji od Ante Kovacica, koji nije znao odgovoriti je li bolji grad ili selo - ja znam jos manje - ali ovo mi je uporisna tocka na kojoj pociva moja teorija. Dakle, drustvene promjene trebale su razdrmati, protresti drustvo u cjelini, donijeti obecani napredak i blagostanje. Proleteri su ih podrzali, seljaci su ih odbacili zbog vlastite tromosti, intelektualci su ih odbacili zbog prezira koji je bio njegovan prema svima sto su sposobniji, pametniji, obrazovaniji ili bogatiji.
Od navedene tri klase, komunisti nisu najgori. Najgori su oni sto mentalno jos zive u dobu kad je zemlja odredjivala pravo glasa i drustveni ugled. Oni su daleko opasniji i stetniji od komunista, i koliko god se trudili s gnusanjem odbaciti komunisticke ideje, svojim djelima zagovaraju ih i promoviraju puno vise i snaznije nego sto bi to cinili da su bili clanovi Partije. Kojeg li paradoksa!? Negirajuci ideologiju i deklarativno ju odbacujuci, prigrlili su ju te ucinili puno vise stete upravo onim vrijednostima koje misle da brane i cuvaju odbacujuci promjene. Historia est magistra vitae!

- 09:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.01.2008. petak

Sociologija

Sociologija je najvaznija od svih znanosti. Sve odredjuje, nase osjecaje, nase ponasanje, nase motive, sve je to uvjetovano drustvom, drustvenim pravilima, nepisanim zakonima i obicajima. Uporiste za ovu svoju tvrdnju pokusat cu ovdje razloziti.
Prvo, smatram da je daleko bitnije drustvo i mjesto gdje covjek zivi, nego njegovo podrijetlo, nacionalno ili vjersko. Recimo ako netko zivi sam (obitelj) u zajednici razlicitih socioloskih odrednica, polako ce se asimilirati i poput kameleona stopiti s okolinom. Ako je pak mala zajednica (vise obitelji) unutar jedne vece a razlicite zajednice, onda oni imaju puno vecu sansu opstati te zadrzati svoje obicaje. Nitko ne moze zivjeti sam, covjek je prije svega drustveno bice, i ravna se po tom drustvu svjesno ili nesvjesno, rado ili nerado.
Drugo, zelja mladog covjeka za uklapanjem u drustvo moze biti toliko jaka da je spreman prodati sve, svoje ideale, pa i svoje zdravlje i prepustiti se cak i ovisnosti ako drustvo to odobrava odnosno vrednuje i drzi visoko u svojem sustavu vrijednosti. Sukob s roditeljima, uciteljima, sve ce to podnijeti radi drustva. To kasnije moze izgledati lose, ocajno, ali sve sto covjek cini u zivotu cini zato jer mu se cini da je to najbolji izbor u datom trenutku. Uostalom, jedan francuski psihoanaliticar imenom Ignace Lepp smatra da je u adolescentskim godinama bolji izbor i lose drustvo nego biti sam.
Trece, brak je drustvena institucija i to mu je po meni najvazija komponenta. Americki sociolog Robert B. Cialdini radio je eksperimete da bi dokazao koliko ljudima znaci javno se na nesto obvezati. Na primjer, skupinu ljudi nagovorio je da potpisu izjavu da ce slijedecih godinu dana stedjeti na grijanju i da ce njihova izjava biti objavljena u lokalnim novinama. Iako oni nisu znali da ce to netko mjeriti, rezultati su pokazali da su se svi drzali onoga na sto su se javno obvezali. Analogno, divlji brak moze se ciniti ekvivalentnim zakonitom, ali on to nije. Pitam se zasto u crnim kronikama uz par koji je protagonist tragedije cesto navodi atribut 'nevjencan' ?
Ima jos toga, uglavnom sociologija je prije psihologije, i svega drugog. Nitko nije otok, i htio ne htio vlada se po zakonima drustva.

Cetvrto, u klasno mijesanom drustvu osjecaji koji se generiraju i ponasanja koja oni kreiraju iskljucivo su motivirani vaznoscu koju pridajemo misljenju druge klase. NIze klase obicno izruguju i ismijavaju pripadnike vise klase, jer su im ovi neshvatljivi i neuhvatljivi, neprotumacivi i jednostavno se ne uklapaju u njihov vrijednosni sustav. To je uvijek tako bilo i uvijek ce tako biti. Razliku cini tko cemu pridaje ili ne pridaje vaznosti. Znaci klasne razlike nuzno dovode do tenzije, napetosti koja se mora isprazniti. Ali kakav ce biti rezultat toga ovisi o osobnoj psihologiji promatranih sudionika. Sociologija je opet prva, a onda psihologija odlucuje sto se dalje dogadja i do cega dovodi.

- 10:46 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Povratak

Danas je 3 tjedna Zoloft 50mg.

- 10:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.01.2008. petak

Povratak

Danas je 2 tjedna Zoloft 50mg.
Hvala svima na podrsci, mislio sam da ovo nitko ne cita ;)
Odlucio sam vratiti dozu, postupno smanjivati i polako napustiti antidepresiv. Ostajem pri tome da je nedostatak serotonina samo posljedica, a uzrok je stil zivota. Sad sam dobio uvid da zivot moze biti dobar, i odlucio sam da cu se za to pobrinuti.

- 10:26 - Komentari (3) - Isprintaj - #

11.01.2008. petak

Povratak

Danas je 1 tjedan Zoloft 50mg.

- 10:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.01.2008. petak

Statistika

Danas je 12 tjedana Zoloft 75mg.

- 10:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

28.12.2007. petak

Podsjetnik

Danas je 11 tjedana Zoloft 75mg.
Helex sam napustio, dobro spavam i nisam tjeskoban tako da mi ne treba.
Pisati vise nemam inspiraciju, imam dobrih starih postova pa tko zeli neka ih cita. Jednostavno kad ne ide ne ide, bavim se drugim stvarima. Kako bi rekao Kiyosaki, gradim svoj stupac aktive.
Depresija? Ne znam, osjecam se dobro, izuzmemo li blagdansku gungulu. Ali necu prestati sa antidepresivom.

- 00:00 - Komentari (5) - Isprintaj - #

05.12.2007. srijeda

Vjesnik od 1.12.2007.

Priznajem da sam bio sklon svasta povjerovati o nasim iseljenicima, buduci da nisam imao nikavih argumenata. No ovaj clanak iz Vjesnika me potaknuo na razmisljanje o cinjenicama...


Za suradnju sa znanstvenom dijasporom 5 milijuna eura
Sredstva za prvih 11 znanstvenih projekata, oko 15 milijuna kuna, osigurana su kreditom Svjetske banke i proracunom
ZAGREB - S osiguranih pet milijuna eura, kroz iduce tri godine Hrvatska ce sufinancirati suradnju znanstvenika iz zemlje i inozemstva, ciji zajednicki znanstveni projekti od interesa za domace gospodarstvo uspiju proci rigorozan postupak evaluacije tima od 120 strano-domacih recenzenata. Jedan od razloga za ovakvu injekciju je podatak po kojemu se izvan Hrvatske nalazi tri milijuna Hrvata, od kojih je 24 posto visokoobrazovanih, sto visestruko nadmasuje prosjek europskih zemalja, koje izvan granica imaju do sedam posto visokoobrazovanih.
Ugovori o provedbi prvih 11 znanstvenih projekata, vrijednih 1,9 milijuna eura, od ukupno apliciranih 39 projekata, potpisani su u petak u Ministarstvu znanosti, gdje je predstavljen Fond »Jedinstvo uz pomoc znanja« koji okuplja sredstva za projekte.
Vecina novca (oko 75 posto) osigurana je iz kredita Svjetske banke, dio iz proracuna, dok su dodatnih gotovo milijun kuna voditelji projekata i znanstvenici uspjeli osigurati iz drugih izvora. Cilj je, tvrde u Ministarstvu, u Hrvatsku vratiti samo vrhunske znanstvenike.
Ministar znanosti Dragan Primorac naglasio je da je to svojevrsna zavrsnica cetverogodisnjeg projekta povratka znanstvenika iz inozemstva i »kruna njegova mandata«.
Dodao je da je u znanstvenom programu FP7, s dosad najbogatijim fondom od 50 milijardi eura, Hrvatska prijavila 118 projekata. U prethodnome, FP6, u koji je ulozila 3,18 milijuna eura, izvukla je zahvaljujuci projektima 10,2 milijuna.

- 12:28 - Komentari (3) - Isprintaj - #

26.11.2007. ponedjeljak

Izbori 2007

Nisam vec dugo pisao o politici, ali ovo pismo me stvarno zaintrigiralo. Nije izgleda uvijek sve onako kako nam se servira, treba provjeriti i 'kuhinju'...
------------------------------------------------------------------

Zagreb, 26.11.2007.
Dame i gospodo iz HDZ-a,
cestitam na ponovnom izbornom uspjehu!
Zelim istaknuti da smo supruga i ja mladi zagrebacki intelektualci (32 i 34 godine) koji su Vam poklonili povjerenje, kao i neki nama slicni prijatelji. Buduci da izborni rezultati na neki nacin potvrdjuju predrasudu o manjem uspjehu kod nas urbanih, mladjih i obrazovanih glasaca u velikim gradovima, valjalo bi poraditi jos malo na marketingu. Smatram da ste sadrzajem bili i ostali najbolji izbor za mladog urbanog intelektualca, a ne za ruralne neobrazovane starce kakva se slika pokusava u javnosti montirati od glasne i bahate manjine.
Osobno cemo se truditi promovirati vrijednosti koje zastupate, a spomenutu predrasudu zajedno trebamo srusiti. Zato pobijedimo uskoro i na zagrebackim lokalnim izborima!!!

Zagrepcanin


--------------------------------------------------------------------------
Jesam li glasovao i za koga, to bih zadrzao za sebe, ali procitavsi ovako nesto zapitam se: treba li vjerovati onome sto vidim na TV-u, novinama ili cujem na placu? Koliko ljudi u nasem drustvu zaista razmislja svojom glavom, trezveno vaze cinjenice i samosvjesno prosudjuje, a koliko ih kao hipnotizirani samo zaokruzuju ono sto im je netko rekao, bio to SDP, HDZ ili netko treci, nebitno? Kad pola nacije apstinira, meni to nekako znaci da smo prilicno izgubljeni. Dosta nam je ovih, dosta nam je onih, pa hajdemo ostati doma. Ne valja to, kao niti vjerovati neprovjerenim informacijama.
Prije izbora razmisljao sam: ako glasam za SDP onda sam komunjara i demagog, ako glasam za HDZ onda sam zatucani seljak, k tome jos i korumpiran. Sto su od toga cinjenice, a sto servirane lazi koje stoput ponovljene sjedaju duboko onima koji ne koriste mozak?
Puno je pitanja, ali ostati doma sigurno je bio najgori izbor. Takvi se nemaju pravo zaliti buduci da svoj najmocniji demokratski instrument nisu iskoristili.

- 20:26 - Komentari (1) - Isprintaj - #

23.11.2007. petak

Statistika

Danas je 6 tjedana Zoloft 75mg.
I feel good! Bio kod psihicke, nastavljamo u istom stilu, vracam se medju zive ponovnoooooo!

- 20:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

16.11.2007. petak

Statistika

Danas je 5 tjedana Zoloft 75mg.
Sto bi rekli John & Paul: I feel fine!

- 20:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

09.11.2007. petak

Statistika

Danas je 4 tjedna Zoloft 75mg. Uzimam i Helex redovito. Osjecam se vrlo dobro, na mahove sjajno. Uskoro idem psihijatrici.

- 21:46 - Komentari (3) - Isprintaj - #

02.11.2007. petak

Derivacija je pozitivna

Danas je 3 tjedna Zoloft 75mg.
Dakle, matematicari ce razumjeti naslov, a za one druge: ODLICNO SE OSJECAM! Mislim da je caka u tome sto kad se promijeni doza sve ide ispocetka. I sad valjda djeluje selektivni inhibitor ponovne pohrane serotonina, ili podzemne vode, ili kozmicke sile, ili je sve to samo u mojoj glavi i pod mojom kontrolom tj. podlozno mojoj volji, stogod bilo osjecam se sjaaaajno! Pun sam snage, energije - intelektualne, duhovne, emocionalne, vrlo sam zadovoljan - sobom, obitelji, poslom, prijateljima, cak su mi i klijenti dragi (bas danas idem kod jednog). Opusten sam, miran, osjecam se sigurno, bez tjeskobe, straha, i slicnih poteskoca koje vise ne znam niti kako bih nazvao.
Jedino imam malo problema s koncentracijom. Na tome cu morati poraditi, misli su mi kao razigrani pas, tesko mi je ostati pribran i fokusiran neko dulje vrijeme (recimo kao da sam u skoli). Mozda sam u mnogim stvarima jos beba, ali zivot je preda mnom i ima vremenaaaaaaaa!

- 07:31 - Komentari (1) - Isprintaj - #

26.10.2007. petak

Statistika

Danas je 2 tjedna Zoloft 75mg.
Ne osjecam se najbolje. Kao da je terapija vracena na pocetak, a to je uobicajeno kod promjene doze. Za dva tjedan kontrola kod psihicke.

- 20:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

12.10.2007. petak

Kraj se ipak jos niti ne nazire...

Danas je prvi dan Zoloft 75mg.
Bijah kod psihijatrice, mali pomaci su evidentirani, doza mi je povecana i uglavnom to je to. Osjecam se bolje. Preporucila mi da ne analiziram svaki dan svoje raspolozenje nego da se vise okrenem vanjskom svijetu. Zoloft 50mg ujutro i 25mg poslije rucka.

- 13:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< srpanj, 2009  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Srpanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Rujan 2008 (1)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (4)
Siječanj 2008 (8)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (5)
Listopad 2007 (5)
Rujan 2007 (11)
Kolovoz 2007 (11)
Srpanj 2007 (18)
Lipanj 2007 (30)
Svibanj 2007 (32)
Travanj 2007 (30)
Ožujak 2007 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

CITATI
Vjera je iskustvo susreta s Bogom. Tu je bitna razlika između religije i vjere. Tko nije iskusio, ne može to ozbiljno shvatiti - tko je iskusio ne voli o tome raspravljati. To je zapravo znatna neprilika u dijalogu vjernika i onoga koji to nije. Vjernik kao da pristojno mora staviti u zagrade osobno vjersko iskustvo i razgovarati o prediskustvu na razini znanosti i filozofije.
(don Zivko Kustic)

Junak je svaki covjek, koji svojim radom doceka prirodnu smrt; svaki pokojnik zasluzuje spomenik - jer je tako tesko i mucno ziviti
(A. Strindberg)

Vjerovao bih u otkupljenje, kad bi otkupljeni izgledali malo više otkupljeni
(Friedrich Nietzsche)

VJERA bez ljubavi cini te FANATIKOM

INTELIGENCIJA bez ljubavi cini te NEMORALNIM

POSAO bez ljubavi cini te ROBOM

BOGATSTVO bez ljubavi cini te POHLEPNIM

USPJEH bez ljubavi cini te AROGANTNIM

SIROMASTVO bez ljubavi cini te PONOSITIM

LJUBAZNOST bez ljubavi cini te SERVILNIM

Snazni borovi
rastu u predjelu
jakih vjetrova

Rasudi, prosudi, ne sudi.
Moji su svi: dobri i zli.
I mudri i ludi.
Ludima ne sudi,
s mudrima se druzi,
a zlo ce sluzit dobru,
mislec da sebe sluzi
(Luka Radja)

Yesterday is history.
Tomorrow is mystery.
Today is a gift.
(Luka Radja)

Nada ima
Dvije lijepe kceri:
Ljutnju i Hrabrost
(Sue Atkinson)

...Pa smo zato za funkcije razne, svi mi vjecito birali njega u glas.
I cesto se pitala moja mati...
Sta ce to sa tobom biti
Da l ces ikad biti i ti

Kao Bane
Dobri sin
Tih i miran
Cist i fin...
Kao Bane
Odmjeren
I usmjeren
I provjeren za sve
Kao Bane
Mali vrijedni mrav
Ugodan i uctiv sav
Kao Bane
Pouzdan
I solidan
I koristan

Mogu se kockati, londrati, piti...
I mogu pasti na niske grane
Ali ne boj se, nikad necu biti
Kao Bane nikad

Nikad kao Bane...
(Djordje Balasevic)

Samo placite! Suze ispiru oci.
(Dorothy Rowe)

Dva su stara prijatelja zajedno putovala. U jednom su se trenutku tako zestoko posvadili da jedan udari drugoga u lice. Povrijedjeni covjek se sagne i sutke u pijesku napise: «Danas me udario moj najbolji prijatelj!». Tada nastave svoje putovanje. U jednom trenutku prijatelj koji je primio udarac stane tonuti u zivi pijesak. Njegov ga prijatelj uz nevjerojatnu pozrtvovnost i nadljudske napore u zadnji tren spasi od sigurne smrti. Ne htjevsi ga pustiti, a da ga ne spasi, riskirao je i svoj zivot. Kada se malo oporavio, spaseni prijatelj, uzme kamen i u njemu ureze recenicu:»Danas mi je najbolji prijatelj spasio zivot!». Tada ga drugi zapita: «Kada sam te udario, pisao si u pijesku, a sada pises u kamen. Zasto to cinis?». Prijatelj mu odgovori: «Istina, uvrede svojih prijatelja pisem u pijesku kako bi ih vjetar promjena mogao izbrisati, a njihove zasluge klesem u kamenu da ih vjetar zaborava ne bi mogao unistiti.»
(Nepoznat autor)


Frustracija moze biti i motor kreativnog nezadovoljstva samim sobom te nas pogurati naprijed.
(Ivica Musa)


Stvaran i jedini put je izmislit nacin da se bude sretan s ono malo sto nam zivot da.
(Luka Radja)


Ja nemam nista
Samo prazne ruke
I dzepove prazne
Ne donosim ti dar
Uzmi me uzmi
Ako hoces
Ostani kraj mene
Da ne budem sam

Ja nemam nista
Osim sebe
I nemam nikog
Tko me bolje zna
Uzmi me uzmi
Ako hoces
Ostani kraj mene
Da ne budem sam

(Jura Stublic)

Kad vas jedno odredjeno stanje pocne muciti, kad postaje neizdrzivo, nemojte stajati na mjestu, jer bolje nece biti, jos manje pomisljajte na bjezanje natrag, jer se od toga pobjeci ne moze. Da biste se spasili, idite naprijed, tjerajte do vrhunca, do apsurda. Idite do kraja dok ne dotaknete dno, dok vam se ne ogadi. U tome je lijek. Pretjerati, znaci isplivati na povrsinu, osloboditi se. To vazi za sve: za rad, za nerad, za porocne navike kojih se stidite a kojima robujete, za zivot cula, za muku duha.
(Ivo Andric)

Samo je jedan kutak svemira koji mozete sigurno popraviti - to ste vi sami.
(Halil Dzubran)

I tebi bas sto goris plamenom
od ideala silnih, vjecitih
ta sjajna vatra crna bit ce smrt
mrijeti ti ces kada pocnes sam
u ideale svoje sumnjati
(S.S. Kranjcevic)

Tko je sposoban vladati sobom, sposoban je vladati cijelim svijetom.
(dr Vladimir Gruden)

Nada moze postojati samo ondje gdje postoji i nesigurnost. Apsolutna izvjesnost podrazumijeva potpuno beznadje
(Dorothy Rowe)

Sve sto cinimo, dobro ili lose, predstavlja nas najbolji izbor u tom trenutku. Iako cesto kazem 'Kad sam to napravio, znao sam da sam ucinio glupost', cinjenica je da mi se to tada, bez obzira na to koliko bilo glupo, cinilo boljim od svega ostalog sto sam mogao napraviti.
(dr William Glasser)

Moji depresivni klijenti bili su spremni preuzeti odgovornost za sve i svakoga u svemiru, ali nisu bili spremni preuzeti odgovornost - za sebe. (...) Gomilate terete, jer ste vi jedini koji ce nesto obaviti na pravilan nacin (...) Ako imate izbora, radije cete biti u pravu i patiti nego ne biti u pravu i biti sretni. (...) Depresija je zatvor koji gradimo sami
(Dorothy Rowe)

Budite njezni prema sebi!
(Sue Atkinson)

Djeca koja odrastaju u okruzenju gdje nema smijeha i sale, kao odrasli ljudi svaku salu dozivljavaju kao uvredu.
(Dorothy Rowe)

Krivnja je smrtonosna stvar.
(Sue Atkinson)

Treba oprostiti sebi, oprostiti drugima i dopustiti drugima da nama oproste.
(Dorothy Rowe)

Ono sto nas pokrece je u nama, a ne izvan nas. (...) Ako vjerujem da motivacija za sve sto cinim, dobro ili lose, dolazi iz mene, a ne iz vanjskog svijeta, tada ne mogu proglasiti da su moje tegobe uzrokovali nemarni roditelji, dosadan partner, nezahvalno dijete ili lose radno mjesto. Mozda bi ova tvrdnja vrijedila da sam stroj. Ali ja nisam stroj, pa premda jako zelim da se svi u mom zivotu dobro odnose prema meni, ako ne dobivam ono sto zelim, MOJ JE IZBOR hocu li biti jadan ili ne. To sto se meni ne cini kao da ja biram svoju muku, ne znaci da to nije moj izbor.
(dr William Glasser)


Nije uopce vazno sto nam se dogadja. Vazan je samo nacin na koji tumacimo to sto nam se dogadja.
(Dorothy Rowe)
Depresija
Moja masa

-462g/tjedno (19.08.)
-557g/tjedno (05.08.)
Dan...........................kg
---------------------------------
(98)ned 05.08........84.2
(91)ned 29.07........84.3
(90)sub 28.07........84.5
(84)ned 22.07........84.9
(67)cet 05.07.........85.5
(66)sri 04.07..........86.5
(61)pet 29.06.........87.1
(55)sub 23.06.........87.4
(53)cet 21.06..........87.8
(47)pet 15.06..........88.6
(44)uto 12.06..........88.7
(35)ned 03.06.........88.9
(30)uto 29.05..........89.4
(27)sub 26.05.........89.7
(1)pon 30.04...........92.0

---------------------------------
Ciljano stanje
Za indeks tjelesne mase ITM=25 sa mojim parametrima potrebno je postici masu od 77kg



Opseg trbuha

Dan...........................cm
---------------------------------
(162)pon 08.10........101

---------------------------------
Ciljano stanje
Smanjiti opseg trbuha ispod 88cm jer se to smatra donjom granicom rizicnog podrucja




Moje vjezbanje

Dan..Vjezba
---------------------------------
197..S25
196..S25x2
195..S25
194..S25
193..S25x2
192..S25x2
191..S25x2
190..S25x2
189..S25
188..S25x2
187.. -
186.. -
185..S25
184..S25x2
183..S25
182..S25x2, B30.f130
181..S25
180..S25x2, B60.f125
179..S17x2
178..S17
177..S17x3
176..S17x3
175..S17x3
174..S17x3, K90
173..S17x3
172..S17x3
171..S17x3
170..S17x3
169..S17x3
168..S17x3, T70.f125
167..S17.16.16, K70
166..S17.16.15
165..S17.15.15
164..S17.15.14
163..S17.14.14,B30.f120
162..S17.14.13,T60.f125
161..S17.13.13
160..S17.12.12,B45.f120
159..S17.13.12,B45.f125
158..S17.12.12,B45.f125
157..S17.12.11,B45.f115
156..S17.11.11,B60.f125
155..S17.11.10
154..S17.11.10,B45.f125
153..S17.11.10,T45.f140
152..S17.10.10,B45.f120
151..S17.10.9,B45.f120
150..S17.10.8,B45.f125
149..S17.9.8
148..S17.8.7
147..S17.7.7,B35.f145
146..S17,T45.f135-145
145..S17,B45.f120-125
144..S16,B45.f125-130
143..S16,B45.f125-130
142..S15,B40.f120-130
141..S15,B50.f125-135
140..S15,B35.f140-145
139..S15,B50.f120-125
138..S15,B45.f115-120
137..S15,B40.f115-125
136..S14,B45.f120-125
135..S14
134..S13,B80.f120-130
133..S13
132..S12,B50.f130
131..S12,B55.f120-130
130..S12,B50.f115-120
129..S12,B40.f120-125
128..S12
127..S11
126..S11
125..S10,T50.f120-130
124..S10
123..S10
122..S9
121..S9
120..S8
119..S8,T25.f140-145
118..S8,T55.f145
117..S6
116..S6
115..S6
114..S5
113..S5
112..S5,T45.f140-150
111..S5,T50.f130-140
110.. -
109.. -
108.. -
107..W=20min
106.. -
105.... -
104.. -
103.. -
102.. -
101.. -
100..W=30min - 7.8.
99.... -
98.... -
97....T=60min, f=135
96.... -
95.... -
94.... -
93.... -
92.... -
91.... -
90....T=45min, f=120-130
89.... -
88....T=60min, f=125-130
87.... -
86....T=45min, f=125-130
85.... -
84....B=60min, f=120-125
83....T=60min, f=125-130
82....T=45min, f=125
81.... -
80....T=40min, f=135
79.... -
78....T=60min, f=130-135
77.... -
76....LP=300, W=140min
75....W=75min
74....T=45min, f=130-140
73.... -
72....LP=500, t=20min
71....LP=300, t=15min
70.... -
69.... -
68.... -
67....B=60min, f=112-120
66.... -
65....T=60min, f=135
64.... -
63....T=35, f=125-130
62....T=45min, f=130-135
61.... -
60....T=65min, f=115-125
59.... -
58....T=60min, f=120-130
57.... -
56....T=35, f=135;LP=800
55.... -
54....T=50min, f=120-125
53.... -
52....T=60min, f=130-140
51.... -
50....T=30min, f=130
49....T=50min, f=125
48....T=40min, f=120-130
47....T=35min, f=125
46....B=30min, f=120
45....B=60min, f=120
44....B=55min, f=120-125
43....B=40min, f=120-130
42....T=40min, f=140.130
41....T=30min, f=150-160
40....B=30min, f=135
39....T=45min, f=145-150
38....B=30min, f=115-120
37....B=35min, f=120-130
36....B=30min, f=120-130
35....B=30min, f=125
34....B=35min, f=125-130
33....B=50min, f=125
32....B=35min, f=135
31....B=35min, f=130-140
30....B=20min, f=140
29....T=30min, f=140
28....T=30min, f=140-150

27....T(350, 400, 400)
26....T(350, 400, 400)
25....T(350, 162, 0)
24....B(350, 400, 400)
23....B(350, 400, 400)
22....T(350, 400, 400)
21....T(350, 400, 400)
20....T(350, 400, 400)
19....B(350, 400, 400)
18....B(350, 400, 400)
17....B(350, 400, 400)
16....B(350, 375, 400)
15....T(350, 375, 375)
14....T(325, 375, 375)
13....T(325, 350, 375)
12....B(300, 350, 375)
11....B(300, 350, 375)
10....B(300, 350, 350)
9......B(275, 300, 325)
8......T(250, 300, 325)
7......T(250, 300, 300)
6......T(200, 225, 300)
5......B(cca 20min)
4......T(175, 225, 300)
3......T(150, 200, 250)
2......T(125, 175, 250)
1......T(cca 30min)

---------------------------------
Legenda
t=duljina intervala
f=frekvencija srca
K=kosharka
S=sklekovi
W=walking (shetnja)
LP=ledjno plivanje
T= trchanje
B=sobni bicikl
LP(1)=1 zamah
T(8)=35m
B(1)=2 kruga

Moje zone i puls
Aerobni trening 133-152
Sagorijevanje masti 114-132



Moji lijekovi

Od 12.10.2007
Zoloft
50 mg
ujutro
25 mg iza rucka

Helex
prema potrebi



23.06.-11.10.2007
Zoloft
50 mg
ujutro

Helex
prema potrebi


04.05-22.06.2007
1. Zoloft
50 mg
ujutro
2. Helex
0,25mg ujutro i 0,25mg navecer


12.03-03.05.2007
1. Zoloft
25 mg ujutro

- antidepresiv sertalin, iz skupine selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina. Terapijski efekti mogu se uociti nakon 7 dana ili cak nakon nekoliko tjedana. Otklanja simptome depresije, anksioznosti, socijalne fobije. Ne izaziva ovisnost ni nakon visegodisnjeg uzimanja.
2. Helex
0,25mg ujutro i 0,25mg navecer

- anksiolitik alprazolam, skupina benzodiazepina, djeluje odmah. Odmah uklanja anksioznost a ima i ucinak sedativa odnosno uspavljivanja. Moze razviti ovisnost nakon dugotrajnog uzimanja.

-------------------

Dan.......Helex 0,25mg
211.....(1/2,0,0)-8.10.07
210.......(0,0,0)
209.......(0,0,0)
208.....(1/2,0,1) -5.10.07.
207.....(1/2,1/2,1)-4.10.07.
199-206.(0,0,0)
198.......(0,0,1) -25.9.07.
163-197.(0,0,0)
162.......(0,0,1) -20.8.07.
143-161.(0,0,0)
142.......(0,0,1) -31.7.07.
141.......(0,0,0)
140.......(0,0,0)
138-139(0,0,0)
137.......(0,0,1) -26.7.07.
134-136(0,0,0)
133.......(0,0,0)
127-132(0,0,0)
126.......(0,0,0)
121-125(0,0,0)
120.......(0,1,0) -9.7.07.
119.......(0,0,0)
114-118(0,0,0)
113.......(0,1,0) -2.7.07.
112.......(0,0,0)
106-111(0,0,0)
105.......(0,0,0)
104.......(0,0,0)
103.......(0,1/2,0) -22.6.07.
102.......(0,0,0)
101.......(0,0,1/2)
100.......(0,1/2,0)
99.........(0,1/2,0)
98.........(0,0,1/2)
97.........(0,1/2,0)
96.........(1/2,0,1)
95.........(1/2,0,2)
92-94....(1/2,0,1/2)
91.........(1/2,0,1/2)
85-90....(1/2,0,1/2)
84.........(1/2,0,1/2)
78-83....(1/2,0,1/2)
77.........(1/2,0,1/2)
71-76....(1/2,0,1/2)
70.........(1/2,0,1/2)
68-69....(1/2,0,1/2)
67.........(1,0,1/2)
66.........(1,0,1/2)
65.........(1/2,0,1/2)
64.........(1/2,0,1/2)
63.........(1/2,0,1)
62.........(1/2,0,1)
61.........(1/2,0,0)
60.........(1/2,0,1)
59.........(1/2,0,1)
58.........(1/2,0,1)
57.........(1,0,1)
56.........(1,0,1/2)
55.........(1,0,1/2)
54.........(1,0,1/2)
50-53....(1,0,1)
49.........(1,0,1)
43-48....(1,0,1)
42.........(1,0,1)
36-41....(1,0,1)
35.........(1,0,1)
29-34....(1,0,1)
28.........(1,0,1)
22-27....(1,0,1)
21.........(1,0,1)
15-20....(1,0,1)
14.........(1,0,1)
8-13......(1,0,1)
7...........(1,0,1)
1-6........(1,0,1)


Moji simptomi

1. Bezvoljnost
znam tocno sto bih i kako, pocnem ali ne mogu;
osjecaj neobjasnjivog umora i pospanosti poslijepodne ili cak vec od jutra
2. Tjeskoba
anksioznost, nestrpljivost u odlascima, cekanjima;
cekam da ono sto se odvija sto prije zavrsi a ne dajem sebe
3. Samookrivljavanje
pripisujem si lijenost;
osjecam se uzrokom losih odnosa i neraspolozenja s kojima nemam veze
4. Socijalna fobija
nervoza, nelagoda medju ljudima, osobito nepoznatim;
blokada u komunikaciji na poslu, izbjegavanje razgovora a preferiranje e-mail i SMS-a;
zasicenost prijateljima, osjecaj neuklopljenosti, srama
5. Pasivnost
ne branim se kad me se vrijedja;
bez inicijative;
izbjegavanje sukoba
6. Paranoja
svi pricaju o meni, smetam im;
osobno shvacanje kritike kao uvrede;
uvijek sam siguran da svi koje ja poznajem imaju medjusobni dogovor, jer svatko svakog poznaje a ja nikoga (ovome je uzrok ne-socijalizacija)
7. Pamcenje
znatno oslabljeno;
sramim se vise puta pitati jer u sebi se ostro prekoravam da sam to dosad vec morao zapamtiti
8. Ucenje
znatno oslabljeno;
nervoza i obrambeni otpor se javlja kad me netko pokusava nesto nauciti;
perfekcionisticki trazim od sebe da sve unaprijed znam i da lako usvajam te kad nije tako javlja se divlji razarajuci bijes i ocaj
9. Percepcija
vidim samo sebe i nista/nikog vise;
ne pamtim novi kvart, drvece, zgrade, ljude niti imena
10. Tupost
ignoriranje i nesvjesnost neverbalne komunikacije;
dugotrajno buljenje u prazno;
izbjegavanje suocavanja s emocijama, osobito onim negativnim i bolnim, tuposcu se stitim od potencijalne neugode i neizvjesnosti
11. Koncentracija
nemogucnost fokusiranosti, usredotocenosti, pracenja;
skakanje sa posla na posao a nijedan priveden kraju
12. Samosvijest
trazenje potvrde svoje vrijednosti u misljenju drugih, te vlastitim postignucima;
klasna neosvjestenost (npr. intelektualac se identificira s najnizim klasama)
13. Razdrazljivost
sale dozivljavam kao vrijedjanje;
jaka srdzba, veliko uzrujavanje zbog sitnica;
vjecito namrgodjen;
14. Samosazaljenje
vrlo cesto krajnje ocajan i istovremeno strahovito ljut i bijesan;
sazalijevam samog sebe, osjecam se potisteno i bespomocno;
nekad osjecam da sam suvisan i da bi svima bilo lakse da me nema
15. Odgovornost
ne mogu preuzeti odgovornost za svoja djela nego uvijek prozivam druge, zalim se na nesretno djetinjstvo, lose drustvo i nedostatak dobrih prilika;
uvjeren sam da svi drugi s lakocom idu kroz zivot i nemaju problema samo ja se eto mucim, ali opet nisam ja za to odgovoran nego ostatak svemira.


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se