periferijska magla

nedjelja, 27.11.2005.

Božić dolazi

Na glavnom zagrebačkom trgu danas su postavili sedamnaest matara visoku, tri tone tešku, podsusedsku smreku. Ulice po cijelom gradu već su okićene, kao i “svaki malo bolji dučan“( citat iz onih glupih reklama za glazbene albume). I prvi snijeg se spustio i to prije Sv. Kate. Dolaze nam predblagdanski dani, svake godine sve ranije, u kojima će nam raznorazni trgovci poručivati: dođite, kupite, potrošite.
Uskoro će poćeti i Božićne pjesme na svim radiopostajama, koje se vade iz ladica gdje su mirovale jedanaest mjeseci. Svake godine isti hitovi, uz poneki novi prigodni. Svaka estradna zvijezda koja imalo drži do sebe već ima snimljeni album obrada Božićnih pjesama. Pa tako i ja na Badnju većer, vješajući kuglice na netom kupljeni bor, po koji uvijek idem 24tog kasno popodne zato što onda prodavaći već spuste cijene, stavim u kasetofon “Obiteljski Božić“ Ivice Šerfezija. I tako iz godine u godinu, uvijek isti scenarij. Koji eklatantni primjer malograđanštine.

Prije godinu dana , uoći samog Božića, jedan od najboljih prijatelja se ženio. Čovjek je tada imao puna 23. ljeta. Osjećam potrebu naglasiti da je nevjesta tada bila u jednini. Što sada više nije slučaj i svakog bi dana trebali po prvi puta postati roditelji. Živio legendo, ti i tvoja obitelj.
I tak, mi na svadbi i to najboljoj svadbi kojoj sam prisustvovao u životu. Od stotinjak svatova, više od polovice je bilo mladih ljudi. Uz dobar bend, nije moglo loše ispast. I kad bi bend imao zasluženu pauzu, vrtila bi se večinom jedna te ista pjesma, koju je donio jedan frend. Naravno uz kolutanje očiju roditelja, rodbine i ostalih starijih uzvanika. Ali nisu nam niš mogli, kad nas je bilo više. I onda me još frend koji ju je donio vozi doma i naravno u autu je bila na repeat. Tog dana sam je prvi puta ćuo, i to vjerovali vi meni ili ne ali najmanje pedeset puta, i od tog dana je znam napamet. Ne da ga nisam pitao da je presnimim, nego kad bi je poslije ćuo na radiju,, mijenjao bi automatski frekvenciju.
Neki dan sam je nakon dugo vremena ponovno ćuo u phone boxu(emisija na radiju). I upišem ja u gogle par stihova i nađem brzo gdje se može skinuti. Kupio sam kompjuter prije mjesec dana i još se uhodavam, ali ovo je stvarno lako za skinut. Okej, odmah sam s kompom uzeo i priključak za šatro 1 kunu od našeg monopolista, ali nadam se da se i s carnetom može brzo skinut.

Izvode je Diletanti, a možete je naći ovdje. Slobodno recite da sam passe i da ste je već svi ćuli.


ps ako niste skužili pjesma je ljubavna.



- 00:48 - Komentari (31) - Isprintaj - #

subota, 26.11.2005.





Žorž Najbolji




nAKNADNO, Nedjelja popodne pola pet:


Nema još ni godina dana od kada je Tomislav Židak sa Georgeom objedovao, sa tog ručka je i ova anegdota, pa citiram dio njegova teksta iz današnjeg Jutarnjeg:

" Rado se slikao sa novinarom iz Hrvatske. Aparat kojim je rukovao Mladen Pleše nešto je štekao. Dok je čekao da flash proradi, ironično je dobacio:
- Ni perfektna japanska tehnika ne funkcionira u hrvatskim rukama. "


- 14:30 - Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 22.11.2005.



mjesec je već visoko
gdjegdje još koje svijetlo ili plavi trag u
stanovima zgrade preko puta
sjedim na verandi
odbijam zadnje dimove cigarete
zagledan u zvijezde,vedro je
ulazim
moja topla soba budi sjećanja
vinil se jednomjerno okreće
Cohen tiho pjeva našu pjesmu
lani u ovo doba još si ovdje dolazila
i nekako je prazan ovaj prostor bez tebe
pa i ove zamjene što dođu brzo odu
a i to su ipak samo epizodistice
ti si igrala glavnu rolu

godinama,mi smo gledali
kako se priroda budi
ljetom putovali prema jugu
ujesen zajedno hvatali uvjete na zadnjim rokovima
pa onda opet pratili kako krošnje ostaju prazne

i baš kad na to sve zaboravim
nešto me podsjeti na tebe
kao danas
na katu Studentskog centra
uredno naručim zeleni čaj
a konobar donese indijski
tvoj najdraži
zabunio se i neznajuć
koliko je ta njegova mala greška
zapravo meni teška
- 01:02 - Komentari (27) - Isprintaj - #

utorak, 15.11.2005.

25 let

Ove godine se navršava dvadeset i pet godina od početka rada kultnog zagrebačkog kluba “Kulušić“, rodnog mjesta novog vala. I ja sam emotivno vezan za taj klub, mada sam godinu i nešto sitno mlađi od njega samog. Naime, moj jedan od prvih izlazaka,još tamo u prvom razredu srednje škole, bio upravo u Hrvojevu 6. Samo tada je već tamo glazbu puštao dj i to koliko se sječam nije bila baš kvalitetna glazba, tako da poslije nisam baš često navračao. Druga stvar koja me veže za Kulušić je glazba koja se tamo svirala na koncertima u prvoj polovici osamdesetih godina prošloga stoljeća.
Tvornica kulture je prije otprilike mjesec dana započela sa koncertnim programom “25 godina Kulušića“ , što je samo dio programa “25 godina novog vala“ koji provode već nekoliko godina. Za sada su održana dva koncerta. Ja vam mogu prenijeti atmosferu i moj dojam sa jednoga, a s drugoga će mi netko od vas nešto više reći, ja se nadam. Dakle,

Lačni franz, četvrtak, krajem rujna
Poslije više godina prvi njihov nastup uopče. U Tvornicu je namamio podosta srednjovječnih ljudi koji su se došli prisjetiti svoje mladosti, ili su jednostavno fanovi te mariborske skupine glazbenika. Nemam ništa protiv starije ekipe na koncertima, dapače, ali u ovom slučaju to, kao da je malo “ubilo“ atmosferu. Ja sam ih po prvi puta slušao uživo.
Bio sam ranije na koncertima Predina, gdje on izvodi mnoge pjesme iz doba Franza, samo u drugom, puno laganijem aranžmanu. Ni ovoga puta nisu izostale njegove dosjetke i komentari pjesama, što izvrsno radi. I kad bi me pitali da se odlučim između nešto tvrđeg zvuka izvornih pjesama ili istih u šansonijerskom, džezi izdanju, to bi mi bila teška odluka.

Jura Stublić i Film, 5. studeni
Nažalost nisam bio na koncertu, iz objektivnih razloga, a skoro mjesec dana sam se guštao da ću ići. Slušao sam Juru na nekim skupnim koncertima, ali zapravo nikad nisam bio baš na koncertu Filma. Ali valjda će biti još prilike, sada ima mladu ekipu uz sebe. I baš je to ono vječito pitanje, je li Jura Film. Zasigurno nije, značajni svoj obol su dali i Piko( bubnjar i producent), Max(basist) koji s vremena na vrijeme nastupaju kao "Le cinema", Jurij Novoselić( saksofonist) i drugi članovi originalne postave benda. Ali mislim da je Jura dovoljno karizmatičan da može iznijeti dobar nastup, na koncu pa to i jesu njegove pjesme. E, kad bi još imao inspiracije napraviti nešto novo. Ako je netko bio neka napiše kak je bilo. A kako ja nisam bio, evo jedna Jurina pjesma, nije mi najdraža ali je prigodna:

Šezdeset osme pobjegoh od kuće,
bila je jesen i bilo je vruče.
Nisam bio zreo ni za brijanje,
stari reće: hajde na šišanje!
Šezdeset osme pobjegoh od kuće,
bila je jesen i bilo je vruče.
Šezdeset osme pobjegoh od kuće,
govorim stvari od juće.

Deset godina kasnije,
sve mi je bilo jasnije,
kosu dugu pola metra,
skratio sam na dva centimetra.
Stari reće: hvala ti Bože!
Ukrao sam mu jaknu od kože,
nakon samo 52 tjedna,
došla je sedamdeset sedma.

Sve nas nosi isti val ,
naša su vesla gitare,
imamo neke nove snove,
i pjesme stare.


Deset godina sam proveo u dimu,
nove odluke su donijeli u siv-u
dolazi netko, a ja neznam tko
ali jako, jako osjećam to.
Osamdeset sedma mi se smije,
Sve sam ovo vidio prije.




Kakvo je vaše mišljenje o "novom valu" , odnosno jeste li slušali ili slušate neke od grupa koje su se pojavile početkom osamdesetih na ovim prostorima?


nAKNADNO:

Da bude zanimljivije.
Osim svojih novovalnih favorita i ispravaka mojih netočnih navoda, napišite po par domaćih grupa iz tog vremena. Kad kažem domaćih, u ovom slućaju mislim na bivšu državu. Pa da vidimo do koje broke čemo doć. Eto, ja ću poćeti, od Vardara prema Triglavu,
Leb i sol, Pekinška patka, Patrola, Pankrti,
- 01:51 - Komentari (36) - Isprintaj - #

petak, 11.11.2005.

Kruh i vino

Ribarenje, ribolov, ribičija, ribanje, pa i ribarsko prigovaranje, sve bi ja to priznao kao točan odgovor.
Da, bio sam na pecanju. Al nisam ja neki ribič, više onako za opuštanje. Žao mi je ribica, pa ih ako imam sreče taj dan, obično vratim tamo odakle sam ih i izvadio. Čak mi je žao i mamaca koji su nekad bili živi, pa preferiram kruh. Kruh je sastavljen od sastojaka koji nisu prije bili živi. Ili? Barem to još nitko do sada nije dokazao.
Eto, uspio sam barem to, da ste pročitali ovu priču, zbog čega sam sretan. Nekolicina vas je točno odgovorila. Štoperica pokazuje, da je na cilj prva stigla napalm. Ona već od prije ima link na ovom blogu, pa nagradu nije potrebno podijeliti. I to je možda najpošteniji ishod. Jer ovo nije bio natječaj, a da je bio bio bi nepošten, jer naravno ne mogu svi biti u isto vrijeme online.

Hvala na interesu,
a sad idem uz tex-mex-histria rock isprobat mlado istarsko vino.

Pozdrav!




naknadno:

oBJAŠNJENJE

Napalm je ispravno odgovorila najmanje šest sati i dvadeset sedam minuta prije drugog točnog odgovora. Njen odgovor se nalazi ispod posta sa pričom.

Zakasnio sam na mošt. Ali lanjska Malvazija je bila odlična. .............. su standardno napravili pravu feštu.

ps nadopunite, ako netko zna ime banda u komentarima. i obečajem, ne dajem link :)



- 18:14 - Komentari (13) - Isprintaj - #

četvrtak, 10.11.2005.

Naputak

Ovo jest kratka priča, ali priča ima KVAKU. Pa vas molim da, vi koji ste je već pročitali, odvojite još desetak minuta i tražeći tragove dođete do rješenja gdje sam ja to bio toga dana.

Kako bih vas motivirao, odlučio sam onom koji prvi odgonetne ustupiti link na mojoj stranici. Premda ne znam dal' će vam štogod značiti link na ovom blogu. Ali bolje išta nego ništa. Iako ovo nije natječaj, ideju posuđujem od vlasnika autorskih prava. Isti provodi natječaje Sinke linke.

Oni koji su eventualno prvi puta zalutali ovdje, priča se nalazi ispod ovog teksta.


ps think twice
- 11:16 - Komentari (11) - Isprintaj - #

srijeda, 09.11.2005.

Rana jesen


Postepeno se gubio topot kopita, a onda sasvim nestade, dok su se oblaci žute prašine dizali ispod topola, rasplinjajući se malo po malo iznad kadulje......
....clean shirt, new shoes
and I don't know where I am goin' to.
Silk suit, black tie,
I don't need a reason why.
They come runnin' just as fast as they can
coz every girl crazy 'bout a sharp dressed man.....

Uspijevam se nekako pribrati i pogledati prema stolu preko puta kreveta i jedva razaznati položaj kazaljki na uri . Ne vidim točno, ali nekako u magli naslučujem da je skoro pet.
Opet sam zaspao, pomislim. Smanjujem glasnoću na liniji i vidim da se vrti već osma stvar.
Tiho odlazim do kupaonice i obavljam jutarnje formalnosti. Uključujem radio na 88.1, sad će vijesti i prognoza. Oblačim se i hodam do kuhinje napraviti sendviće na brzinu. Otvaram frižder i iznenađenje. Ne nisu buba švabe,nego mi je mama sendviće već napravila.
- Lavli đavli, e uvijek me spasi-kažem na glas.
Mob mi pozvoni jednom. - Fak, Šokre je već na parkiralištu-opet govorim na glas.
Hitro gasim sva svijetla i liniju, pobirem pribor, zaključavam vrata i spuštam se niz stubište. Između prvog i drugog kata susrećem Sale-ta sa onim njegovim poznatim koferom.
- Kam ćeš ti ovak rano, aha vidim. Zakaj nisi došo sinoć - snenim će glasom Sale.
Pokušavam se nekako izvući i izmišljam da sam se išao naći s nekom malom. To je uvijek najbolja isprika.
- Kakva je bila svirka, Iva mi je rekla da će i neku hranu pripremat, jel bilo kaj jestivog? – pitam ga uz smiješak.
- Ma bilo je super. E, bolje smo svirali neg u Močvari zadnji put, trebao si doć. I hrane je bilo. Pa, mogo si tu curu isto dopeljat.
- E riso Sale moram ić, šogor me čeka već dole, u pet smo se dogovorili. Ajd vidjamo se navećer.
Otvaram vrata od haustora. Zapljuskuje me svjež ranojesenjski zrak. Nikog živog na ulici u ovo prvo nedjeljno listopadsko jutro Spremam stvari u gepek-treger i otvaram vrata Kadetta.
- Ej, sori, začorio sam malo-izgovaram sjedajući i u isti mah vidim da na cd playeru pored Bob Dylan piše 5:14.
- Nema veze, još uvijek imaš pravo na akademsku četvrt. Taman sam stigao Tomića pročitati- odgovara ležerno Šokre.
- A kupio si novine? Ja sam stripove ponio. Kupio sam neki dan kod lika ispod pruge kod SC-a par komada. Uzeo sam ti dva Diabolika.
- Odlično. Imaš kave iza u termosici.
- Ma budemo popili kad stignemo. E, ostalo nam je neki dan više od pola kruha, polubijelog. Baš ga mislim uzet za danas i stara mi veli jučer navećer da je sve dala ujutro susjedi. Mislim, uvijek joj daje jel ova ide svaki vikend svojima na selo, a zaboravio sam joj reć da mi treba.
- Hehe. Ma, ne beri brigu, uzeo sam ja sve.




Pretpostavljate li kako sam proveo veći dio te prve listopadske Nedjelje?

- 14:33 - Komentari (8) - Isprintaj - #

subota, 05.11.2005.

Hrvatski film

U posljednjih desetak dana pogledao sam nekoliko domačih filmova i čini mi se da se nešto kreće u našoj kinematografiji, i to pozitivno. Pa ću reći par rijeći o svakom. I ocjeniti ih, onako školski.

Što je muškarac bez brkova, Hrvoje Hribar
Film je rađen prema istoimenoj knjizi u kojoj se na komičan način prikazuje život i ljudi dalmatinske zagore. Ali čini mi se da se Hribar previše udaljio od Tomićeva predloška, što u načelu samo po sebi ne bi bilo loše, da u isto vrijeme ne želi biti humorističan, pod svaku cijenu.
S druge strane, udaljivši se od Tomićeva humora, koji na svoje likove gleda uvijek sa simpatijom, stvorio je na trenutke pomalo sumornu atmosferu, ćemu je doprinjela i glazba filma koju potpisuje Tamara Obrovac. Ali nekako dobijete dojam da ste to već vidjeli u nedavnom Sviličićevom prikazu pasivnoga kraja. Sve u svemu , to je dobar film, ni manje ni više od toga.
Ocjena: 3


Snivaj zlato moje, Neven Hitrec
Radnja filma zbiva se u Zagrebu 40tih i 50tih godina prošlog stoljeća. Mikrosvijet Trešnjevke kroz prikaz obitelji na egzistencijalnoj margini i kroz oči njenog najmlađeg člana, s kojim se u karakterizaciji autor jedino koliko toliko uspješno pozabavio. I to je najtanji dio filma, imate osjećaj da je prića prepovršno ispričana, a likove niste dovoljno upoznali. Uspješniji dio je zasigurno dobro obrađen duh “starog“ Zagreba koji budi nostalgiju.
Ali daleko je to od Golika( s kojim ga uspoređuju) pa i od Smogovaca( scenarij potpisuje isti čovjek).
Ocjena: 3


Što je Iva snimila 21.listopada 2003. , Tomislav Radić
Originalan, jednostavan, duhovit, i sve to za puno manje novca od gornja dva filma.
Odlični glumci, osobito Svrtan i Prpić, pa i standardni Ivo Gregurević se čini bolji nego inače. Preporuka, pogledati u kinu.
Ocjena: 5


Posljednja pričest, Ivan Goran Vitez
Zapravo nisam gledao taj film. Ali sam pročitao scenarij koji mi se čini zanimljiv, a i tema je aktualna. Naime, ukratko, radi se o svečeniku pedofilu, s kojim se odluče obračunati njegovi župljani. Imao sam priliku pričati o filmu sa redateljem dan nakon premijere filma na ZFF-u, i on je dosta samopouzdano govorio o filmu, pomalo arogantno.
Inače, autor je trebao diplomirati na ADU sa filmom “Pomor tuljana“, ali mu to nadležni nisu dopustili ( gledao sam taj film, i iskreno, ni ja mu ne bi dao diplomu na osnovi tog filma, i to ne kako on kaže zbog upitne moralnosti, već zbog toga što je film jednostavno loš).
Film je dobio nagradu na ZFF-u i dobre recenzije kritičara, pa mi je sad žao što ga nisam gledao.




Jeste li vi gledali koji od ovih filmova i kakvi su vaši utisci?
- 21:30 - Komentari (15) - Isprintaj - #

petak, 04.11.2005.

Retroaktivno

Zaboravio sam, oprostite mi, zaželjeti Vam dobrodošlicu na ovaj moj blog.
Što zbog još uvijek nesnalaženja u svoj ovoj informatici, što zbog misli da
ove moje piskarije nitko neće niti čitati. Ali kako je i svrha ove stranice da drugi
ljudi čitaju i komentiraju nečija razmišljanja, eto sada činim ono što sam trebao
u prvom postu. Naravno zahvaljujem svima koji pročitaju, prokomentiraju,
odkritiziraju ili samo posjete ovu stranicu.
Pa,evo




Dobrodošli





Izvolite






Uđite
- 17:59 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Može li.....

Može li se slovima na papir
prenijeti šum vjetra i pjevanje
ptica u šumi, i srce
slomljeno od boli?
Može li se u susjedstvu
Ili u dalekoj zemlji
Ići s rukama krvavim do lakata
I s nožem u zubima,
A k zvijezdama dizati pogled
ljudskih očiju? Može li čovjek još da podnosi
Bijedu, poniženje, zločin
I da se raduje pokoljenjima
I da sluša šum vjetra
I pjevanje ptica?


Dragutin Tadijanović



Neznam je li je autor našao te odgovore, ali na dobrom je putu. Sve najbolje Tadija, poživili Vi nama još toliko.
- 00:21 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 03.11.2005.

Smjena generacija na daskama koje život znače

Sinoć smo u našem programu ugostili intendanticu HNK-a u Rijeci gđu Mani Gotovac. Kako mnogi ne hvataju valove naše male krugovalne radio postaje sa ruba grada, prenosimo Vam odsjećak tog razgovora.
Gđa Gotovac je u naš improvizirani studio stigla poslije tv nastupa, vidno iscrpljena ali spremna da odgovori na sva naša pitanja koja smo tjednima smišljali. U nemogučnosti da Vam pružimo audio zapis, ostajete zakinuti za blago krešteći glas naše gošće i stalno iritantno tremaško zamuckivanje voditelja. Ali što je tu je.



voditelj: Kako ste gospođo Gotovac, kako se osjeća najtraženija šefica jednog kazališta u Hrvatskoj?

Gotovac: Ja sam odlično, hvala na pitanju. Nisam vas odmah našla, ali za to je kriva ova magla što se većeras spustila na grad.


voditelj: Ima Vas više u medijima nego direktora Jazavca, premda je on i političar postao. Kako to komentirate?

Gotovac: Nemam komentara. Kako bi šjor Smoje rekao "neću politiku u svoju butigu". Ali moram vas podsjetiti da se spomenuto kazalište sada zove Kerempuh.

voditelj: Eto, ipak ste se dotakli politike, barem posredno. Ali kad smo već kod Krleže, spremate Glembayeve?

Gotovac: Da, Gospoda Glembayevi će biti ove sezone na programu HNK Ivana pl. Zajca.

voditelj: Uloge su već podijeljene ili možemo i mi, lokalpatriotski, predložiti nekog svog kandidata?

Gotovac: Većina uloga je podijeljena, još dvojimo da li da ulogu Leone-a prepustimo nekom svježem glumcu ili da ostanemo na već prokušanoj varijanti. Ali to će se ubrzo riješiti.

voditelj: Odlično. Imamo i mi, ovdje u Susedgradu jednog potencijalnog kandidata. On već pjeva dugi niz godina, a čak i glumi u nekoj domaćoj seriji lika koji je pasionirani ljubitelj švedskih akcijskih filmova. Sve je na njegovoj strani.

Gotovac: Da, razmišljali smo o njemu, ali ima jednu manu. Iako sve glavne kriterije zadovoljava, ispao je iz konkurencije. Naime, previše slići Nadareviću, koji je sinonim za Leona. To se ne uklapa u tu moju drugu varijantu.

voditelj: I za kraj, gospođo Gotovac. Imate vrlo poznato prezime. Tko je po Vama najznačajniji Gotovac u hrvatskoj kulturi, Jakov, Vlado ili Tom?

Gotovac: Svi su značajni na svoj način. Vrijeme će pokazati.

voditelj: Da, vrijeme će pokazati. Možda to na kraju bude i neka ženska osoba.

Gotovac: Hahaha.......

voditelj: Hvala vam, gospođo Gotovac što ste gostovali u našoj emisiji.

Gotovac: Hvala vama što ste me pozvali.


Eto, to je samo dio razgovora. I moramo naglasiti da gospođa Gotovac nije autorizirala ovaj tekst, tako da je tužba za klevetu, kao i duševne i ine boli moguća.


- 10:33 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se