Zmaj bičuje repom

Nodame Cantabile je japanska serija u 11 nastavaka o polaznicima jedne muzičke akademije u Tokiju.

Glavni likovi su talentirana, ali lijena pijanistica Noda Megumi (Nodame), te Chiaki, njen prvi susjed, zvijezda škole, nadareni pijanist, koji bi ustvari htio biti dirigent.



Serija me je izuzetno dirnula iako mi je bilo potrebno privikavanje na čudnu mješavinu neozbiljnih i ozbiljnih detalja. Likovi jedni druge lemaju i nokautiraju kao u Tommy and Jerry crtićima, Nodame kao hrčak skuplja smeće po svom stanu, a poznati maestro Stressman govori japanski s urnebesno smiješnim naglaskom i ganja mlade studentice. S druge strane ozbiljniji tonovi priče govore kolike napore treba uložiti jedan glazbenik, kroz kakav iscrpljujući rad proći da izgradi umjetnika od sebe i pokaže kvalitetu.




U svakoj od epizoda izvodi se poznata klasična glazba i moram priznati da serija gledatelju približava tu vrstu glazbe i budi zanimanje za njeno slušanje.

Ne mogu dovoljno jako nahvaliti ovu seriju, jednostavno je ne smijete propustiti! Ja sam cijelu seriju odgledao u 4 dana, kad je jednom počnete gledati naprosto se ne možete zaustaviti.

Tek kad vidite nešto ovako kreativno i zabavno, postat će vam jasno što propuštamo mi u Hrvatskoj, gdje nas odgajaju na jeftinim sapunicama, rađjenim po davno izlizanim formulama.

Što naročito volim u većini meni omiljenih japanskih serija, je nenametljivo ugradnjena poanta o vrijednosti prijateljstva i napornog rada. Tako i ova serija zorno demonstrira metodu "preko trnja do zvijezda". Takve serije stoga i odgajaju a ne samo zabavljaju. I najviše radi toga ih obožavam.

A tako nešto ćete rijetko naći na našim TV ekranima, zar ne? Sjetite se svih tajkuna u zaleđu i ostalih koji šalju druge vrste poruka djeci na ovim prostorima.

Naravno japanske serije postoje i u ostalim žanrovima, horrori, krimi priče i sl. tako da svatko može pronaći nešto za sebe.

[Kenshin]

Ono što me privuklo gledanju azijskih filmova je njihova originalnost, inovativnost i nerobovanje standardima. Sjećam se da sam još kao mali odlazio u videoteku i tražio filmove s kung fu tematikom (ona vremena kad se moglo posuditi film koji još nije ni došao u naša kina). Filmove kojima ne pamtim naslove, loše kvalitete i mrvicu bolje glume, ali je zato bilo šamaranja rukama, nogama, letova iznad krovova i ostalih akrobacija koje su oduzimale dah malome dječaku. Vremenom je bilo sve teže naći neki pošten azijski film te sam upao u bezidejnost većinom holivudske produkcije. Srećom pomoću nekih starih poznanstava sam se prije par godina vratio azijskom filmu pa sada nadoknađujem propušteno...

Evo ću vam za početak predstaviti jedan južnokorejski film koji sam nedavno gledao pa mi je i najlakše nešto o njemu reći.

PEPPERMINT CANDY (Bakha Satang), 1999
Drama

Zemlja: Južna Koreja
Scenarij: Lee Chang-dong
Redatelj: Lee Chang-dong

Glume: ,
Seol Kyung-gu ............ Kim Yong-ho,
Moon So-ree ................ Yun Sun-im,
Kim Yeo-jin ................Hong-ja,

Jeste li se ikada zapitali što će biti s vama za 10-20 g. ili o ćemu ste maštali prije toliko godina? Ovaj film prikazuje jednu takvu priču...

Radnja filma ide unatrag:

IZLET, Proljeće 1999: na jednom izletu pored rijeke i željezničkog mosta skupili su se radnici jedne tvornice da obnove uspomene. Izlet je organiziran na istom mjestu kao i prije 20 g. kada su sličan izlet organizirali i prvi put. Među tim ljudima se nalazi i Young-ho, čovjek za kojega je očito da je u teškoj depresiji i očajan. Ubrzo se Young-ho odvoji od skupine i popne na most s očitom nakanom da izvrši samoubojstvo. Trenutak prije nego ga udari vlak on izgovori: "Vraćam se natrag!"
... i zaista vrijeme se vraća unatrag 3 dana...

TRI DANA PRIJE, Proljeće 1999 : Young-ho se vozi i sluša obavijest o okupljanju svojih bivših kolega na istom mjestu kao i prije 20 g. Young-ho je rastavljen, poslovni partner je pobjegao s njihovim novcem, dužan je na sve strane vjerovnicima, te posljednjim novcem kupuje pištolj da izvrši samoubojstvo. U tome ga prekine neznanac koji se predstavi kao muž njegove prve i jedine ljubavi iz mladosti, Soon-im. Neznanac mu kaže da ga Soon-im, koja umire u bolnici, želi vidjeti prije smrti. On joj kupuje pepermint bombone koje mu je ona slala u vojsci...

ŽIVOT JE LIJEP, Ljeto, 1994 : Young-ho je vlasnik prodavaonice namještaja i otac djevojčice. Žena ga vara s svojim instruktorom vožnje, a on nju s svojom tajnicom. Jednom prilikom u restoranu naiđe na čovjeka iz prošlosti koji ga je poznavao kao policajca. U muškom wc-u Young-ho mu kaže: "Život je lijep"...



PRIZNANJE, Travanj, 1987
MOLITVA, Jesen, 1984
POSJETA, Svibanj, 1980
IZLET, Jesen, 1979

Ovo je jedan moderni masterpiece o tome kako se ljudi mijenjaju, kako se njihovi mladenački snovi ruše u ovom okrutnom svijetu u kojemu živimo.
Priča počinje tako da vidimo posljednje trenutke života glavnog lika, a onda nas polako vraća u vrijeme njegove mladosti kada je na život gledao s optimizmom i planovima za budućnost.
Ovaj film ujedno obrađuje političko - ekonomsku situaciju u Južnoj Koreji tijekom 2 desetljeća (od 1979 - 1999), koji su prikazani kroz odrastanje glavnog lika. Najvažniji događaj se dešava dok je Young-ho u vojsci (1980.g.) u vrijeme kada se u J. Koreji dogodio Kwangju pokolj (južnokorejci ga zovu 5.18.) u kojemu se sukobila vojska i studenti demostranti (oko 200 ljudi je ubijeno, većinom civili). Taj događaj se već dva desetljeća nadvija nad vladu J. Koreje.
Kao što su osamdsesete bile vrlo burno razdoblje zbog vladavine generala Chun Doo Hwana koji je vladao željeznom rukom i držao naciju u stalnoj vojnoj pripravnosti odbijajući svake reforme, devedesete su donijele ekonomski i gospodarski procvat, sve do ekonomske krize 1997.g. kada su mnogi bankrotirali. Svi ti događaji se mogu pratiti kroz život glavnog junaka filma.



Čak i bez da se usporede sudbine glavnog junaka i korejske politike i gospodarstva, film je impresivan za gledanje kao film o tome kako pojedincu sreća i život izmiču nadzoru, te sam sebe uništava.
Pogotovo su mi se svidjeli kadrovi koji nas vraćaju u prošlost. To je napravljeno tako da gledamo iz perspektive vlaka koji ide unazad tračnicama, uz stvarno fenomenalnu glazbu. Sam početak filma počinje izlaskom vlaka iz tunela, prvo je ekran u tami, a zatim se pojavljuje bijela točkica koju poslije razaznajemo kao tunel. Vjerojatno je već tu redatelj htio sugerirati da ćemo gledati jedan film koji ide unatrag.Kad sam već kod vlakova treba spomenuti i da se u svakoj od priča iz raznih razdoblja život Young-hoa pojavljuju vlakovi ili njihov zvuk.
Meni su najzanimljiviji bili djelovi koji se odigravaju u 1980 i 1984 kada Young-ho doživljava totalnu promjenu karaktera i ta dva dijela odlučuju njegovu budućnost. Tu vidimo Young-hoa koji se grozi nasilja, ali ga i koristi pod pritiskom društva u kojemu se nalazi.
Gluma je fenomenalna, s tim da bih istaknuo glavnog glumca: briljantni Kyung-gu Sol kojeg sam gledao i u Voice of a murderer i moram reći da čovjek zna svoj posao.
Sve pohvale redatelju Chang-dong Leeu na ovom filmu iako mu je ovo bio tek drugi film kojega je režirao (prvi je bio Green fish), nadam se da ću uspjeti pogledati njegov Secret sunshine uskoro...

Dae-soo

Ona osvaja egzotikom, kulturom, drugačijim nacinom života, ljepotom i duhom.
Ona je Azija, a mi smo dva njena ljubitelja, dva leptira privučena njenim sjajem.
Dosta poezije! Mene zovite Kenshin, a moj frend, idejni začetnik ovog bloga je Dae-soo.

Dok sam ja više orijentiran blažim temama, Dae-soo je lokalni ekspert za opskurne filmove s većim količinama crvene tekućine koja teče ekranom. Također, ako vas zanima telefonski broj one zgodne azijske glumice koju ste gledali prošli ponedjeljak, on je taj koga trebate zvati.

Ali svakom svoje, svakako javite što vi volite ...