Denis Avdagic blog

subota, 23.02.2008.

Gdje su nestali blogovi političara?

Gdje su nestali blogovi političara?

HNS i HDZ pobrisali blogove!?

Prošlo je gotovo tri mjeseca od završetka izbora za Sabor. Ovih dana prema proteklom vremenu došao je dakle idealni trenutak da se pogleda tko je od političara ostao (kvalitetan) bloger i nakon izbora.

O njihovim blogovima sam već i pisao pa ih i pomalo ocjenjivao (pokušao), a sada ću se samo osvrnuti na to što rade blogeri političari danas i da li su uopće još uvijek blogeri.

Vesna Škare Ožbolt je pred izbore otvorila blog na blog.hr servisu koji je nedugo nakon izbora i zatvoren, no, Vesna je baratala s dva bloga pa je onaj na konkurentskom blogeru i dalje živ: http://vesnaskareozbolt.bloger.hr. Postavlja se pitanje, zašto je zatvorila blog na blog.hr-u?

Vladimir Šišljagić i Krešimir Bubalo - http://hdssb.blog.hr, blog ovog dvojca nije zaživio, niti jedan post nije objavljen i tomu se doista ništa ne može i ne treba dodati.

Ivica Kirin - http://kirinivica.blog.hr, Tomislav Ivić - http://tomislavivic.blog.hr, Josip Đakić - http://josipdakic.blog.hr, Dragan Kovačević - http://dragankovacevic.blog.hr i Berislav Rončević - http://berislavroncevic.blog.hr, još jedanput su uklonili svoje postove i komentare s blogova. O misterioznim nestancima njihovih blogova već sam jednom pisao, a ovaj puta tomu mogu dodati samo dodatno razočaranje prema takvim postupcima

Radimir Čačić - http://radimircacic.blog.hr, Vesna Pusić - http://vesnapusic.blog.hr i Pazi koga biraš! - http://pazikogabiras.blog.hr. Jednako kao i blog Vesne Škare Ožbolt (na blog.hr-u) ovi blogovi HNS-a su u potpunosti nestali, ili bolje rečeno izbrisani su! Zašto?

Andro Vlahušić - Što dubrovački ministar može… - http://androvlahusic.blog.hr.
Andro Vlahušić ipak nije postao dubrovački ministar, ali barem nije izbrisao blog za razliku od stranačkih kolega iz HNS-a. On je jednostavno napisao svoj zadnji post u kojem je najavio povratak struci i povlačenje iz politike.

Ivan Čehok - http://ivancehok.blog.hr je ne biste vjerovali napisao jedan post na svom blogu na blog.hr-u, dok je na bloger blogu: http://ivancehok.bloger.hr, nastavio redovito pisati postove.

Vladimir Jordan - http://vladimirjordan.blog.hr
Jordan je nakon izbora "raspravio" rezultate i tu je sve stalo.

HSS blog - http://hss.blog.hr, na kojem su prema najavi trebale pisati sve perjanice seljaka, od Friščića do Jamba, svoj zadnji post bilježi više od tjedan dana pred izbore.

Marin Jurjević o svemu
- http://marinjurjevic.blog.hr, Nenad Stazić - http://stazicsdp.blog.hr i Vidoteka – Davorko Vidović - http://davorkovidovic.blog.hr i dalje redovito pišu svoje blogove! Da li je tomu razlog opozicijski položaj ili su doista zaraženi blogomanijom teško ćemo saznati prije nego li dočekamo slijedeće parlamentarne izbore i njihove izborne rezultate. No prethodeći tomu, po dugotrajnosti bloganja, ove blogove svakako treba pohvaliti.

Tonči Tadić - http://toncitadic.blog.hr, nije ušao u Sabor, izašao je iz HSP-a, ali i dalje piše blog, iako je zadnji post objavljen prije mjesec dana. Čini se kako ovaj bloger još nije napisao sve što želi.

Đurđa Adlešić - http://adlesic.bloger.hr, iako kako je sama rekla nije Adlešić nego AdlešiČ, ovaj blog se i dalje zove Đurđa Adlešić! Na blogu je vrijeme stalo prošle godine…

Anto Đapić - http://antodjapic.bloger.hr, ukoliko ste na ovom blogu poželjeli saznati nešto o situaciji o Osijeku, nemojte trošiti vrijeme na klikanje. U travnju ovaj blog slavi godinu dana od objave zadnjeg posta. Možda su zato tako loše i prošli na izborima :-)

Iva Mia Erak
- http://ivamiaerak.blog.hr, ne znam da li se sjećate svojedobnog blog hita, bloga glasnogovornice DC-a (bivše). Kod nje je sve stalo negdje pred izbore kada je DC zamijenila uredom gradonačelnika Zagreba. U međuvremenu je jednim postom najavila skori nastavak bloga, pa tko čeka možda i dočeka…

Ovo naravno nisu svi blogovi političke blogosfere, izbor je bio stvar trenutka. Ukoliko netko želi pridodati nekog od aktivnih ili neaktivnih blogera, to može slobodno učiniti u komentarima.

Za one koje ova tema dodatno interesira, ostavljam ispod poveznice na svoje starije postove o ovoj temi.

Đurđa: ja nisam AdlešiĆ!?

Zna li Vesna Škare Ožbolt tko nosi DC-ovu listu za 10. izbornu jedinicu!?

Veliki preokret s HDZ-ovim blogovima!!!???

Nestali HDZ-ovi blogovi s Blog.hr-a!!!???

Ocijenimo blogove političara!?

Politički utjecaj blogera i blogova

- 12:16 - Komentiraj (15) - Isprintaj - Link posta - Pošalji - Naslovnica - -


nedjelja, 17.02.2008.

Neovisno Kosovo i finale kraja Jugoslavije

Neslužbena zastava Albanskog naroda u SFRJ

Svi koji vode povijesne kalendare danas moraju unijeti novi upis, dan neovisnosti Kosova. Zadnje stranice kraja Jugoslavije mogu se početi zapisivati. Tamo je u biti sve i počelo, vatra kraja Jugoslavije zapalila se na Kosovu, i eruptivnim plamenom, kakav je pokosio i Kornatske vatrogasce, brzo se proširila od Vardara pa do Triglava i/ili obrnuto.

Slovenija je doživjela nekakav polovični rat, bolje rečeno puškaranje između slovenske policije i teritorijalne obrane s jedne te snaga Jugoslavenske narodne armije (ročnika) s druge strane.

Makedonija je najprije izbjegla rat i osigurala mir sa Američkom vojskom na granicama mlade neovisnosti, da bi potom i nju stigla krvava kletva kraja Jugoslavije.

Crna Gora jedina je izbjegla krv na svojim ulicama, premda su Crnogorci itekako sudjelovali u prolijevanju krvi u praktično privatnim ratovima Slobodana Miloševića.

Hrvatska je početkom devedesetih doživjela itekako krvavu neovisnost. Tisuće građana položili su svoj život na oltar domovine, neki dobrovoljno sudjelujući u obrani, neki skrivajući se od bojevog streljiva, a neki brutalnim smaknućima. Rezultat svega je spaljena Krajina, tisuće grobova, tisuće invalida, rat koji je samo ratnim profiterima i pljačkašima donio dobro.

Pravi pakao ipak se ukazao u Bosni i Hercegovini, Jugoslavija u malom bila je poprište svega najgoreg što se moglo zamisliti. Logori, ubijanje, masovna smaknuća i silovanja u Hrvatskoj bila su tek uvertira u ono što se dogodilo u Bosni i Hercegovini. Rat u Bosni i Hercegovini završio je porazom Europe koja je "nemoćno" promatrala prolijevanje krvi.

Kao da sve to nije bilo dovoljno, Milošević je potkraj devedesetih pokrenuo nove operacije na Kosovu i tek tada svijet je smogao snage da sve zaustavi. Počelo je masovno bombardiranje Srbije, do tada neviđena operacija. Trajalo je mjesecima, dok Srbija (politika) nije pokleknula. Tada Kosovo postaje država koja nije država, na njemu nema Srbijanske uprave, no nije bilo niti neovisno. Građani, većinom Albansko stanovništvo traže svoju neovisnost, Srbija se jasno protivi. Najava neovisnosti se objavljivala danima, tjednima, mjesecima i godinama, i danas svemu dolazi kraj.

Neovisnost Kosova nije moguće spriječiti, to je jednostavno nezaustavljiv proces. Nažalost iako je to gotovo svima jasno, malo tko u Srbiji se usuđuje to priopćiti javnosti. I dok se stanovništvo na Kosovu sprema na trodnevnu proslavu neovisnosti, u Srbiji se najavljuju raznorazne aktivnosti koje će uzdrmana Vlada pokrenuti slijedećih dana. Najavljuju se tužbe protiv država koje priznaju Kosovsku neovisnost, blokada Kosova, sankcije. Priča se o pritisku kojem će na kraju pokleknuti cijela međunarodna zajednica. Priča se o Rusiji, moćnom bratu Srbije koji će sve ispraviti. O svemu se priča, jedino ne o prihvaćanju činjenice. Činjenice da je došao krajnji trenutak da Srbija okrene novu stranicu svoje povijesti. Ne samo zbog svojih građana, napaćenih besmislenim političkim i vojnim akcijama suludog vladara (vožda) Srbije, nego i zbog svojih susjeda s kojima će sutra živjeti u okruženju.

Kosovo međutim od sutra i dalje neće biti potpuno neovisno. Policijske snage EU-a zamijenit će uskoro UN-ovu misiju UNMIK, a djelovanje struktura Kosova biti će pod lupom međunarodnih tijela, ako ni zbog čeg drugog, onda zbog napete situacije sa Srbijom. Kosovo će u nadolazećim danima morati dokazivati svoje pravo na državnost u odnosu prema manjinama, prema njihovoj kulturi, tradiciji, religiji.

Zbog svega što se u gotovo dva desetljeća događalo na području bivše Jugoslavije najiskrenije se nadam da neće biti novih iseljavanja stanovništva sa Kosova, te da će Srbija i Kosovo uskoro imati dobrosusjedske odnose.

Svima koji slave neovisnost Kosova, čestitam ovaj dan i izražavam nadu da Kosovo uskoro postane stabilna, demokratska i napredna država. Nadam se da će svi stanovnici Kosova bez obzira na pripadnost živjeti u miru i razumijevanju.

Što se tiče Jugoslavije, kao država je odavno mrtva, kao ideja još ponegdje živi, no došao je trenutak da se na grob negdašnje zajednice podigne nadgrobni spomenik i do kraja provede ostavinska rasprava.

- 12:08 - Komentiraj (21) - Isprintaj - Link posta - Pošalji - Naslovnica - -


nedjelja, 10.02.2008.

Butković i Jutarnji list izgubili kredibilitet zbog lažnog Sanadera!?

Butković i Jutarnji list izgubili kredibilitet zbog lažnog Sanadera!?

Nekada davno informacije su imali samo oni koji su ih mogli i (skupo) platiti. Nekada davno televizor ili radio aparat bili su privilegij elita i bogatih. Nekada davno, i kako god to teško danas zamisliti doista nije postojao niti Internet, niti mobilna telefonija. Nije bilo laptopa, ipaqa, ipoda, SMS-a, MMS-a, e-maila. Nekada davno imali smo novinara i pisaći stroj, i crnu ekipu oko bučnih strojeva. No i tada, davno (ne baš tako davno), postojao je telefon, pošta i poštanske markice, ali i maske i maškare.

Od kako čovjek zna za mogućnost da nekoga prevari ili se s njim našali, takvu mogućnost i koristi. Kako to spriječiti? Koliko znam ne postoji mogućnost da se spriječi ili potpuno iskorijeni pokušaj prijevare ili šale na račun bilo koga pa ni ozbiljnog novinara. Sve što možete napraviti je biti oprezan (oprezan!!!) i dobro paziti na sve što radite, a pogotovo pišete.

Danas, kada znamo da je elektronički identitet nešto što u većini slučajeva ne znači ono čime je predstavljen, ozbiljnog novinara, urednika, uglednog kolumnistu Davora Butkovića uspio je nasamariti 23-godišnjak.

Kako se sve to dogodilo, po priznanju 23-godišnjaka sve je počelo SMS-om, novogodišnjom čestitkom na kojoj je kako kaže bio nepotpisan. Možda je slaveći novu godinu i pod utjecajem zabave i veselja (ili tko zna čega) i nadolazećih maškara napisao i potpisao Ivu Sanadera, želeći se našaliti s Butkovićem. Da je i tako krenula cijela priča nisam u stanju zamisliti nekoga tko bi za takvu glupost proganjao dotičnog 23-godišnjaka, a upravo to je Jutarnji list i najavio! Zašto?

U svom Internet iskustvu susreo sam se s toliko Mesića, Tuđmana i Sanadera na mreži svih mreža da kada bi ih brojao, brojka svakako bila troznamenkasta. Na Facebooku kojim se također pomalo služim nalazi se na desetke lažnih profila uglavnom naših političara, pa između ostalih i Sanadera i Mesića. Da li je to loše? Sigurno nije dobro, i dan danas ne vidim razloga zašto se ljudi služe tuđim identitetima, no kako to zakonski nije riješeno kako treba, a nije bogme niti moguće onda će tako i biti. Pa valjda zato i služe silni dokumenti i birokracija u državi kada dokazujemo svoje statuse.

No vratimo se na priču, sve je dakle počelo s SMS-om, Butković je povjerovao ili zaključio kako se radi o Sanaderu i naivno mu poslao pitanja, na mail s gmaila :-). Lažni Sanader, također poznat i kao 23-godišnji Zagrepčanin koji je nasamario Butkovića, se potrudio poslati odgovore koji doista izgledaju kao da su iz pera pravog Sanadera proizašli. Butković sve objavio, pravi Sanader sve demantirao, a lažni Sanader strepi od odmazde pa umjesto njega progovara prijateljica, ironije li baš iz konkurentskog Večernjeg lista. I što sad? Butković i Jutarnji list su s ovom pričom nepobitno izgubili dio kredibiliteta. Pravi Sanader se smješka, lažni Sanader opravdano strepi od odmazde (koga, čega – najvjerojatnije policije). Novinari su s ovom pričom dobili veliku lekciju, opreza pri prikupljanju informacija, a šaljivdžije uputu da kada se šale ipak paze da ne pretjeraju.

Kome nakon svega vjerovati? Mislim da blogovi kvalitetnih blogera nisu po svemu sudeći ništa manje puni kvalitetnih i nekvalitetnih informacija, a čini mi se i da je blogerima malo više stalo do kredibiliteta i provjere informacija, pa uostalom koliko znam do sad barem nitko nije objavio intervju lažnog Sanadera!

Da se nekome od nas blogera u komentarima potpiše Sanader najvjerojatnije bi mislili da je šala, no kako bi reagirali da nam se potpiše prijatelj, lažni prijatelj (!?), pitanje je da li bi odmah znali!? Zbog toga i samo zbog toga, Butkoviću ovu priču treba oprostiti, ali ne i zaboraviti, jednako kao što i Butković krivicu treba preuzeti na sebe, a ne kriviti šaljivdžiju velikog formata. Pošteno bi bilo da kaže mea culpa i ubuduće tri puta provjeri sve što radi. Toliko o tomu, nadam se da će se u komentarima javiti pokoji Butković i Sanader, pa bili i lažni!

- 22:25 - Komentiraj (31) - Isprintaj - Link posta - Pošalji - Naslovnica - -


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se