Denis Avdagic blog

petak, 28.12.2007.

Odlazi 2007. ili Kosovo i HDZ…

Sve najbolje u 2008. :-)

Ovih dana bavio sam se razmišljanjem što napisati kao posljednji post u 2007. godini. Nije mi dugo trebalo da zaključim kako tema treba biti posvećena događajima koji su obilježili ovu godinu na uzmaku. Kako je takvih događaja u 2007., koji će u analima povijesti ostati zabilježeni kao važni i značajni bilo poprilično puno, ja sam izabrao dva koja nisu povijesne prekretnice, ali ukazuju na ono što čovječanstvo danas znači i u kakvom svijetu (zemlji) živimo.

Svjetski "događaj u procesu" koji sam odabrao, odnosno onaj koji je po meni obilježio 2007. a da nije mučio samo Hrvatske građane, je problem Kosova. Kosovo je u 2007. bilo prvorazredna politička tema o kojoj se raspravljalo na svim mogućim instancama, u svim međunarodnim organizacijama i slično.

Početkom godine najavljivalo se kako je neovisnost ne pitanje mjeseci, nego pitanje tjedana ili čak dana. S druge strane, neki poput mene, su se čak početkom godine i kladili kako do te neovisnosti neće doći u ovoj godini (Marine još čekam isplatu :-)! Bio sam potom tako bezobrazan da sam se u listopadu kladio kako do te neovisnosti neće doći niti u siječnju 2008.! Sada već svima razumljivo, radi se o Srbijanskim nadolazećim predsjedničkim izborima koji su razlog novog odugovlačenja.

No, sve to ukazuje kako je volja građana u današnjem svijetu potpuno nebitna, te kako se nasilnom politikom može puno postići i od perspektive jedne male zemljice poput Srbije. Očito je kako u toj istoj Srbiji malo tko želi napredak i u 21. stoljeću, kada samo jedna stranka u Srbijanskom parlamentu predstavlja modernu politiku, politiku realnosti! S tom i takvom Srbijom graniči i Hrvatska, kojoj jedan od prvih interesa mora biti i stabilna Srbija. Naš napredak ovisi o tomu, pa iako je Kosovo postalo međunarodno pitanje, ono je za nas u Hrvatskoj značajnije nego za bilo koju drugu zemlju izuzev samog Kosova, Srbije i ostalih zemalja u okruženju tog međunarodnog pitanja.

Hrvatska će svoju ulogu u Vijeću sigurnosti morati iskoristiti tako da po ovom pitanju ne bude samo glasačka mašinerija nego aktivni sudionik, pa čak i medijator. Jer iskra nestabilnosti koju može izazvati ovo pitanje zapalit će cjelokupnu regiju i time utjecati i na našu budućnost. Stoga, Kosovo kao događaj u procesu koji je obilježio po mom mišljenju 2007. godinu, ne može i ne smije na isti način obilježiti i 2008., a posebno ne odnos Hrvatske diplomacije i politike.

Kompromisi i odluke će uvijek biti teški, a aktivno sudjelovanje u njima za razliku od pasivizacije i dizanja ruke prema velikima je ono što razlikuje napredne od nazadnih zemalja. Želja mi je da Hrvatska u 2008. bude u krugu onih prvih, posebno po ovom pitanju.

Događaj koji je po mom mišljenju obilježio 2007. u Hrvatskoj, je pobjeda HDZ-a na izborima u studenom. Izborna pobjeda HDZ-a me nije niti najmanje iznenadila, pa sam to "predskazao" na svom postu od 21. listopada.

Pobjeda HDZ-a je pokazala svekolikoj javnosti kako se do dobrih rezultata na izborima dolazi snažnom kampanjom, te da ankete koje mjesecima unaprijed pokazuju prednost jedne strane ne pokazuju konačni rezultat! Ne postoji niti jedna anketa koja sa stopostotnom sigurnošću može pokazati rezultate i ishod izbora, zato uostalom i postoje izbori!

Sanader je aktivno krenuo u kampanju i u posljednjih mjesec dana prije izbora pokazao kako itekako zna što radi. U kampanji se nikoga ne štedi, a mrtvi se zbrajaju poslije izbora, to je u 2007. očito dobro znao Sanader i HDZ, dok su ostali izborima većinom pristupili prilično amaterski.

Najgore je ipak uslijedilo poslije izbora, kada su stranački lideri loše rezultate opravdavali gotovo svime što su stigli, jedino što je ostalo da optuže, a još nisu iskoristili je poredak planeta i loš horoskop stranke! Odgovornost za poraz moraju snositi oni koji su kampanju vodili i predstavljali, što je jednako i u slučaju pobijede na izborima.

Na izborima u listopadu, rezultatima mogu biti zadovoljni jedino HDZ, HDSSB i djelomično SDP. Ostali se mogu smatrati gubitnicima i političkim amaterima, te mogu plakati na uzalud bačenim novcima u kampanje koje su izgledom i sadržajem bile ispod svake razine.

Najgore od svega je optuživanje građana za poraz, ili političke polarizacije, a posebno me se dojmilo HSU-ovo optuživanje SDP-a za realno gledajući vlastitu glupost.

Ipak, najvažnije za istaknuti na ovim izborima je apsolutni izostanak važnih tema poput zapošljavanja, odnosno nezaposlenosti. Izbori 2007. su završili tako da su građani birali prema raznoraznim kriterijima od kojih je malo bilo onih usmjerenih prema vlastitoj budućnosti i kvaliteti života, i to je ono čega se trebamo bojati.

Nedostatak vlastite samosvijesti i razmišljanja o vlastitoj budućnosti je najgore što nam se dogodilo, a na krilima toga dobili smo rezultate ovih izbora! Želja mi je da od 2008. građani razmišljaju više o svojoj budućnosti i na temelju toga formiraju svoje političke izbore i odluke.

Želim sve najbolje čitateljima ovog bloga; želim da nam svima 2008. bude bolja i sretnija godina. ;-)

- 14:13 - Komentiraj (6) - Isprintaj - Link posta - Pošalji - Naslovnica - -


subota, 15.12.2007.

Đurđa: ja nisam AdlešiĆ!?

Đurđa Adlešić na blogu, a u zbilji Adlešič ;-)

Dramatska promjena uslijedila je juČer na Hrvatskoj politiČkoj sceni. Josip FrišČić se zatvorio i ne daje izjave nakon što je Đurđa jasno i glasno izašla iz "ormara" i obznanila svoje pravo prezime, AdlešiČ. Đurđa je objasnila kako je to slovensko prezime pa se stoga ispravno piše sa Č, a ne sa ć – kako su to južni slaveni kroatizirali.

Sada nas Čeka pravi posao, blogeri moraju prepravljati postove, a između ostalih i sama blogerica Đurđa Adleši(Č)ć morat će se ispraviti i postaviti svoje pravo prezime na vlastiti blog: http://adlesic.bloger.hr. To će morati uČiniti i njezina vlastita socijalno liberalna iliti stranka HSLS: http://www.hsls.hr. Naime, potpuno je nemoguće naći Đurđu sa Č na stranici njezine stranke!!!

Bit cijele ove priČe je ipak potpuno jasna. U trenutku kada je najvažniji vanjskopolitiČki problem Hrvatske ZERP, Đurđa sa slovenskim prezimenom AdlešiČ postaje najsigurniji kandidat za fotelju ministra vanjskih poslova ili u najmanju ruku Europskih integracija.

FrišČić, koji također ima Č u prezimenu ali ne na zadnjoj poziciji, ipak je potpuno iznenađen opredjeljenjem svoje dojuČerašnje pune i prave ć suradnice, te i dalje Čeka službeno objašnjenje ovog nevjerojatnog obrata na Hrvatskoj politiČkoj sceni.

Za oČekivati je i kako će Njegova ekscelencija, Milan Orožen AdamiČ, veleposlanik Republike Slovenije održati tiskovnu konferenciju na kojoj će izraziti zadovoljstvo na javnom iskazivanju prezimenog opredjeljenja Đurđe sada AdlešiČ.

Na kraju, preporuČam Čitateljima izgovaranje slijedeće govorne vježbe, kako bi što toČnije izgovarali slovo Č u Đurđinom prezimenu: I cvrČi , cvrČi cvrČak na Čvoru crne smrČe…

;-)

"Č"itajmo se…

- 14:08 - Komentiraj (14) - Isprintaj - Link posta - Pošalji - Naslovnica - -


subota, 08.12.2007.

(Ne)Opravdana poskupljenja

Slučaj prvi

Još od kako sam gledao Milića i njegov putopis po Americi, neumorno se svaki put kad poskupljuju poljoprivredni proizvodi sjetim onih Amerikanaca poljoprivrednika koji za svoj rad ne primaju nikakve državne poticaje. Dakle, oni su se odlučili baviti poljoprivredom, i ne pada im na pamet da zbog toga traže poticaje! Pogotovo im to ne pada za onu poljoprivrednu kulturu koju će uzgajati, jer ono što ne ide, neće niti uzgajati. Mi, a pri tome ne mislim samo na Hrvatsku, nego mi u Europi, mislimo nešto drugačije. Naši poljoprivrednici (sad mislim na Hrvatsku) primjerice smatraju potpuno opravdanim mučiti i sebe i nas (i ministra poljoprivrede – iako mi za njega ne smeta:-)) time što će uzgajati apsolutno neprofitabilne poljoprivredne kulture!? Jedino što od toga realno imaju je pet minuta slave na "Plodovima zemlje" (HRT, Prvi program, Nedjelja 12.30), pa optužuju sve koje stignu kako su oni prevareni!?

No dobro, država daje lovu, neka, kako je, tako je. E sad, naletjela sušna godina, i prvi puta mi imamo više tih neisplativih kultura. Što se dogodi? Cijene divljaju, poljoprivrednici izvoze sve van, a visoke cijene opravdavaju istim takvim vani, u ostatku Europe i svijeta. Nekako su pri tomu zaboravili na situaciju kada su te iste cijene vani zvali dampinškim i neizdrživim (čitaj preniskim) za našeg malog čovjeka (čitaj malog poljoprivrednika) te je država uskakala s višim poticajima nego u Europi!? Na idućim izborima glasam za onog tko će programom ukinuti sve poticaje ili ih uvesti svima, a ne samo njima. :-)

Slučaj drugi

Elektra najavljuje poskupljenje struje, jerbo nije već par godina poskupila!!!??? Za one koje taj argument nije uboo u oko u obliku elektrošoka ponovit ću ga! Elektra najavljuje poskupljenje struje, jerbo nije već par godina poskupila!!!??? Moram priznati da sam u stanju popušiti raznorazne argumente, pa i one koje probavljam teško kao gravče na tavče poput cijena nafte. Međutim, argumente o zamrznutim cijenama nekoliko godina usprkos porastu troškova, moram nazvati apsolutnim udarom na pamet prosječnog građanina RH. Najprije, da ne bi bio lijen, prosurfao sam malo i ustvrdio kako cijene koje plaćamo HEP-u nisu najniže u Europi, struja je jeftinija u: Latviji, Litvi, Grčkoj, Estoniji i Bugarskoj (koje su sve odreda u EU). Dok je primjerice u Sloveniji ili Finskoj tek nešto viša, odnosno na onoj razini na kojoj bi bila kada bi poskupljenja prošla. Isto tako, korekcije cijena u Europi su bile iznimno male i izuzetno rijetke, po čemu uopće dakle nismo posebni, jerbo u EU ima zemalja koje cijenu električne energije nisu mijenjale i više godina od nas.

Sad, znam ja da ništa nije besplatno i da se ne može na štetu države davati građanima podcijenjenu struju, ali ako već naša država može davati poljoprivrednicima poticaje, onda mislim kako je u najmanju ruku u redu poticanje i ostalih građana, ako nikako drugačije, onda cijenom električne energije pri kojoj HEP neće ići na zaradu nego na pokrivanje troškova. Zašto? Ukoliko je to državna kompanija, jedna od malo preostalih koji su desetljećima građene od poreznih prihoda, od naših novaca. Onda je red da na nečemu profitiramo i mi građani, barem nešto.

Imamo visoki PDV, jednu od najviših cijena fosilnih goriva, hranu koja spada u najskuplju u Europi, kad kupujemo novi automobil još jedan plaćamo državi, sveučilišta sada plaća već pola studenata što je nešto više nego EU prosjek, nekretnine su skupe (jedne od najskupljih u Europi – barem tranzicijskoj), Taxi služba u Zagrebu je jedna od najskupljih na svijetu, parking je jedan od najskupljih... Pa negdje moramo podvući crtu i reći dosta je! Kako struju plaća sigurno 99% građana ove zemlje (kućanstava), onda mislim kako bi bilo posve opravdano da nam se na struji i udobrovolji. Što reći na kraju, nego, živi bili pa vidjeli…

- 21:56 - Komentiraj (18) - Isprintaj - Link posta - Pošalji - Naslovnica - -


ponedjeljak, 03.12.2007.

Skuplji postizborni život

Uvjeren sam kako Veleposlanici uvaženih i civiliziranih zemalja EU-a ovih dana užurbano šalju e-mailove svojim centralama pišući hvalospjeve o Hrvatskoj i njenim građanima. Naime, usprkos svim poskupljenjima koje smo ovih dana doživjeli, mi, građani, samo pomalo gunđamo i sve to prihvaćamo. Francuski Veleposlanik vrlo vjerojatno s nekakvim ushitom piše u Pariz i zaključuje: "Prema svemu navedenome, uvaženi Predsjedniče Sarkozy, predlažem da uvozimo hrvatske građane. Oni podnose sve reforme i sva poskupljenja, i čvrsto sam uvjeren kako bi se takva investicija usprkos skupim troškovima prijevoza i izdavanja dokumenata isplatila…".

Sada mi je napokon jasno zašto počesto slušamo izvještaje iz inozemstva, kada nam u onim domoljubnim reportažama o dijaspori svi hvale hrvatske radnike! Pa kako i ne bi!? Možete nam dati malu plaću, a puno uzimati, možete nam sve naplatiti i očekivati mir, a ponekad nam možete i ne platiti rad, samo malo obećati, a mi ćemo i dalje raditi!

Mi smo stvarno uzorni građani, i tko god bude vladao nama, mora biti izuzetno zahvalan! Na sastancima i sjednicama EU-a i NATO-a, u Vijeću sigurnosti, Vijeću Europe, ma svugdje im moraju biti puna usta hvale, o nama. Turistička zajednica treba na brzinu dok još stigne nadopuniti svoju ponudu, izvornim hrvatskim blagodatima, nama, građanima koji podnose sve. Onda će CEO-ovi ili direktori velikih svjetskih korporacija skupo plaćati posjet Hrvatskoj i još uz to platiti i seminar o tomu kako se građane na ovim prostorima dovelo u takav red! Na kraju, kao posebnu ponudu seminara, doći će poslodavci tvrtki koji svojim radnicima nisu platili rad za godinu dana, a stranci će s divljenjem gledati iste i tražiti autograme. Ma kakav Jack Welch…

Pa neće biti toliko strašno ukoliko se i promijeni sastav Vlade. Stare postave će biti tražene po svuda. Sva sveučilišta sa političkim programima htjet će za gost predavače naše stare ministre, zvat će čak i Matu Granića da predaje. Studenti, kao budući lideri, recimo za primjer Oxforda, s divljenjem će slušati sve njih. Najveća zvijezda biti će naravno Borislav Škegro jer upravo je on uveo najveći PDV. Studenti će sjediti po podu kada on bude predavao, jednako kako to rade kod nas. I kao i kod nas, nitko ništa neće ni pitati poslije predavanja, jer će biti zaprepašteni s takvim autoritetom. Zamislite, taj je hrvatskim građanima uveo najviši PDV, i oni se nisu bunili, pričat će studenti poslije predavanja!

Jedino se bojim Kineza, kad oni shvate kakva smo im konkurencija s radnom snagom, tko zna što bi se moglo dogoditi. Blokirat će nas u svakom pokušaju da uđemo u bilo koje od važnih tijela UN-a! Sva sreća da nisu u EU-u ili NATO-u…

:-)

- 17:52 - Komentiraj (8) - Isprintaj - Link posta - Pošalji - Naslovnica - -


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se