Demistifikator

četvrtak, 17.05.2007.

ZOO

Ljudi me nekad neodoljivo podsjećaju na životinje. Osobito me naši pisci i kakti književni teoretičari podsjećaju na životinje. A ja volim životinje. Kad idem na kakvu promociju knjige, osjećam se kao u zoološkom. Stojim i gledam. Samo zato i volim ići na promocije. Evo na primjer, ova večerašnja. Fabrio je u Mimari predstavio osam svojih knjiga: reciklaža koja bi trebala biti fensi, a ustvari je ispala patetična trkeljaža. Bilo je toliko dosadno da mi je počeo nedostajati prijatelj Rade Jaran, za koga svi znaju da je najdosadniji čovjek na sceni. Hm, sceni.
Ja sebi uvijek nađem zabavu. Tako sam se večeras zabavio gledajući Viskovića. To je onaj gojazni, uvijek crven u licu, znojna potpazušja, znojna ćela - a nije Prtenjača. Izgleda kao tužni, debeli dabar. Zapljucavao je Julijanu Matanović - kolegicu koju cijenim više od cijele novije hrvatske književnosti i nimalo mi ne smeta što izgleda kao rakunica - zamornom šprehom o ničemu, s puno stalnih, široko primjenjivih fraza. Ona se izmicala i pokrivala dlanom čašu Jamnice. Prtenjača je obukao odijelo i imao cvijetak u zapećku. Popio je šest piva. Zato je krivo predstavio nekog tipa. Tip se zove Dušan Buđan, a on ga je rekao "Dražen Budiša". To je bilo smiješno, ali i simpatično. I sam je Ivica rekao da je to bilo simpatično. Hihotom je pokušavao učiniti gaf dosjetkom. Dok je tako drhturio od smijeha, tresao mu se podbradak i onaj karanfil u zapećku. Izgledao je kao histerična lasica.
Nemec, perfidni svizac s kroatistike, oblizao je Fabriu mlohavo, sasušeno 70-godišnje dupe spikom o tome kako je temeljitiji i pomniji od današnjih blogera, i kako su njegove drage bolje od sms-ova. Tip je totalno šiznuo i to mi se više nije dalo slušati. Puhao sam malo u vrat Branki Đebić, koja je Fabriu došla pružiti svesrdnu podršku. Mislim da me je skužila, bila se u jednom trenutku i okrenula, ali nije rekla ništa. Predmnijevam da joj je godilo, uzvinula je ramena zavodljivo kao kojot. Kad se Fabrio bio malo rasplakao od ganuća zbog lijepih riječi koje su mu uputili kolege i prijatelji, Branka je pustila prigušeni krik. To mi je bilo previše pa sam otišao.
Nadomak Limba sreo sam jednu djevojku koja mi se sviđa, ali nije me skužila. I bolje. Ovaj životinjski rusvaj u Mimari me skroz razlohao.

- 09:58 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se