BRESKVE VINOGRADARKE
Upoznah jučer staricu Tiliku kojoj je devedeset godina, a još uvijek čilo izgleda iako malo pomiješa ono što je bilo jučer, ali zato se bez imalo krzmanja i sasvim točno sjeća svega što je bilo u vrijeme njene mladosti. Kaže mi da je iz Kalinovca, a ja znam gdje je to i tako smo u nekoliko trenutaka postale zemljakinje iako nas gotovo sto kilometara dijeli. Govori mi da nema nikoga svoga, a pod tim svoga misli na djecu. Ne pitam je zašto nema jer razlog je za naš susret nebitan. Ipak mi govori kako je prošli tjedan bila u Kalinovcu sa nekom daljnjom svojtom i da joj je baš bilo lijepo. Zanima je zašto nema Vinka jer obećao je doći pomoći pobrati breskve. Ponudim joj pomoć, ali kao da je to ne zanima, samo je potrebna razgovora pa okreće razgovor na vrijeme, na vrućinu, na to što nema kiše i opet naravno kako je sama i nije joj jasno zašto tako dugo živi jer nije računala te godine dočekati. Slušam je i nemam potrebu za prekidati njen monolog jer i ja se na kratko izgubim u mojim brdima vinograda i stabala voća, a bilo je svega; trešanja, jabuka, bresaka vinogradarki i dudova. Bilo je dudova tamnih, plavih, koji su tako ruke farbali da je trebalo nekoliko puta veš prati kako bi se boja duda isprala, a bili su posebno slatki. I dok ona, Tilika raspreda o Kalinovcu i mladosti ja se uspinjem do našeg vinograda i bresaka i slatko coknem jezikom od sreće. Tilika mi daje vrećicu punu krasnih bresaka i kaže kako je breskva urodila toliko da su se dvije grane odlomile, a Vinko nikako da dođe pomoći joj brati. Pozdravljam dragu staricu, odlazim kući sa vrećicom bresaka vinogradarki u mislima na naše vinograde na obroncima Bilogore.
PUNU VREĆICU
VINOGRADARSKIH BRESKVI
ODNOSIM KUĆI
*
ODLOMILE SE
PLODOM OPTEREĆENE
BRESKVINE GRANE
*
01.09.2018.
|
