život je kako kada

< ožujak, 2018 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Opis bloga


Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.

Ako želiš nešto reći
demetra02@gmail.com

Početak
Blog je ponovo registriran 13.01.2013.

ljubav

06.03.2018., utorak

Kotlokrpa

E narode saću vam divant onak kak je bilo dok je Bog po zemlji odo. Mojaj nana do smrti jela iz otoga plehanog tanjira. Nije da nis bile kuće koj su imale i od onog porculana koj se kupovo u Pečuhu. Je, bogibogme je, al unašoj nije. Bile su i žlice, viljuške isto tak limene, a nož, majko mila, svaki gaj dan tribalo ubadat u pjesak da mu hrđu skineš. No živlo se tak kaks moglo. E uta vrimena nij bilo kupaona neg korto limeno za veš prat pa bi subotom prid noć na šporet stavli velk lonac vode i ondak bi se kupali. Njesu se resursi vode i drva trošli kak se to danas. U druge dane ujtro smo se umival u limenom lavoru, a u večer prali noge u istom. I sad zašt ja sve to divanim? Pa zarad kotlokrpa. Kad smo bil dica mala i još učli govort svak je triba znat reć; kotlokrpakotlokrpavekotlovekrpa i to ne polako. Koj je bijo taj kotlokrpa? Išob on od sela do sela i viko: „Kotlove krpam, kišobrane popravljam…..“, a mi dica odma bi trčali za njim. Žene bi ga zvale da im pokrpa il lavor, il tanjir, il korto, uvik je štogod bilo jer lim se brzo probuši. On, taj kotlokrpa bi sio u dvoru pa bi iz svog koša koj je noso na leđma vadio razne alatke i učas se čulo kak čekćem lupa. U rupu na lavoru metio je neki čavo odozdo kroza rupu pa bi poda lavor metio mali nakovanj i čekćem lupo po čavlu sve doks nije čavo raširjo i zakpo rupu. Eto tako vam je to bilo moj narode dok sam bila mala, sadeka više nema plehanih tanjira, ni nane više nema, ni kotlokrpa nema, a baš šteta.

06.03.2018.

- 08:56 - Komentari (26) - Isprintaj - #