život je kako kada

< studeni, 2017  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Studeni 2017 (13)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (10)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (14)
Lipanj 2017 (13)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (9)
Ožujak 2017 (8)
Veljača 2017 (14)
Siječanj 2017 (9)
Prosinac 2016 (10)
Studeni 2016 (13)
Listopad 2016 (7)
Rujan 2016 (8)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (13)
Lipanj 2016 (10)
Svibanj 2016 (16)
Travanj 2016 (6)
Veljača 2016 (6)
Siječanj 2016 (25)
Prosinac 2015 (4)
Studeni 2015 (9)
Listopad 2015 (7)
Rujan 2015 (15)
Kolovoz 2015 (6)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (9)
Travanj 2015 (7)
Ožujak 2015 (11)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (5)
Prosinac 2014 (11)
Studeni 2014 (13)
Listopad 2014 (10)
Rujan 2014 (11)
Kolovoz 2014 (12)
Srpanj 2014 (19)
Lipanj 2014 (12)
Svibanj 2014 (20)
Travanj 2014 (3)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (4)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (2)

Opis bloga
Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

zavirili

ako poželiš nešto reći
demetra02@gmail.com

15.11.2017., srijeda

O pjesnicima i poeziji

Rekla bih dvije tri o poeziji. Zapravo ne o pjesmama nego kako je čudan odnos ljudi prema poeziji. Vidjeh i u stvarnom svijetu i u virtualnom zanimljive ljude, ljude koji (češće muškarci, ali ima i žena) poeziju smatraju gubljenjem vremena, ponekad čak ruglom jer što je to poezija. Učili smo svi (mislim pismeni, a iako mnogi misle da jesu dovoljno je samo jednom vidjeti kako pišu) već u osnovnoj školi i nema potrebe objašnjavati jer koga zanima, a zaboravio je, obnovit će makar osnove. Ono što mene puno više čudi je saznanje kako je u ovom nam stoljeću poetsku pozornicu okupirao muški svijet. Reći ćete možda nisam u pravu s obzirom da na blogu ima više poetesa, možda i nema nisam istraživala. No kada se krene malo na razna poetska druženja, tribine, a ima ih tjedno bar tri-četiri stvari se mijenjaju. Znam dvije tribine koje vode muškarci tj. pjesnici, a dvije vode pjesnikinje. Dakle apsolutno jednako. Ono gdje pjesnici nisu jednaki po spolu je izdavaštvo i to ne samo za pjesništvo. E tu su muškarci puno cjenjeniji, češće će dobiti bolje pozicije. Pjesnikinje su prepuštene više-manje ulaganju svog prihoda ako žele nešto objaviti. Zatim me, a to je dosta često na društvenim mrežama, smeta izrugivanje poezije. Znam da ima pjesnika i "pjesnika", pjesama i "pjesama", no onaj koji je bilo što napisao radi to s razlogom drugima nepoznatim i njemu je to od izuzetne važnosti. Tko smo svi mi da bismo donosili bez poznavanja same osobe bilo kakve negativne procjene. Nama se napisano može i ne mora svidjeti iako najčešće nemamo podlogu iz koje je neka pjesma nastala. Puno je svjetski poznatih pjesnika čije nas pjesme ne dotaknu, a o njima i njihovim pjesmama generacije uče u školama. I na kraju što bih voljela bar ovdje na blogu da prestane ismijavanje, ruganje i nepoštivanje onih koji pišu poeziju onakvu kako znaju jer njima je najvažnija. Mi je može ili ne razumjeti, ali ne bismo smjeli biti grubi kritičari bez dobrog poznavanja ne samo poezije već književnosti, gramatike, pravopisa. Ovo potonje kao da na blogu ne postoji.





(arhiva, objavljeno na bloger.hr)
- 08:15 - Komentari (16) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se