život je kako kada

< studeni, 2017  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (10)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (14)
Lipanj 2017 (13)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (9)
Ožujak 2017 (8)
Veljača 2017 (14)
Siječanj 2017 (9)
Prosinac 2016 (10)
Studeni 2016 (13)
Listopad 2016 (7)
Rujan 2016 (8)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (13)
Lipanj 2016 (10)
Svibanj 2016 (16)
Travanj 2016 (6)
Veljača 2016 (6)
Siječanj 2016 (25)
Prosinac 2015 (4)
Studeni 2015 (9)
Listopad 2015 (7)
Rujan 2015 (15)
Kolovoz 2015 (6)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (9)
Travanj 2015 (7)
Ožujak 2015 (11)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (5)
Prosinac 2014 (11)
Studeni 2014 (13)
Listopad 2014 (10)
Rujan 2014 (11)
Kolovoz 2014 (12)
Srpanj 2014 (19)
Lipanj 2014 (12)
Svibanj 2014 (20)
Travanj 2014 (3)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (4)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (2)

Opis bloga
Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

zavirili

ako poželiš nešto reći
demetra02@gmail.com

09.11.2017., četvrtak

Da ne zaboravimo

Tema o povijesti pisama je preširoka za post no koga zanima, a stvarno je vrlo zanimljiva može vidjeti ovdje pisma

Vjerujem da smo svi mi nešto stariji, zapravo mi rođeni prije mobitela, bili posebno sretni kada bi nam u kuću stiglo poneko pismo iz svijeta (tako smo govorili). Nismo bili toliko znatiželjni kako žive ti naši dalnji ili bliži rođaci već kakva je marka na pismu. Vjerujem isto tako da smo gotovo svi skupljali te lijepe sličice neznajući ništa o filateliji (čast iznimkama, a ima ih i na blogu) i spremali u koverte čim bi roditelji izvadili pismo. Eto to pismo nas nije zanimalo, mene nije jer su ti rođaci bili tek neka fotografija i ništa više. Onda je odjednom došao internet, pa mobitel i tko još piše pisma rukom. Ja poželim i pisati i dobiti, ali familija je sva mlađe generacije i kada spomenem ide onaj znani odgovor: "Ma daj kaj te spopalo pa u dvadeset i prvom smo stoljeću". Vidjevši ove prekrasne marke ta mi želja ponovo svrdla po vijugama pa možda i napišem to pismo, samo kome da ga pošaljem ostaje pitanje.

O ovim markama govorim:











I da vidim tko nije poželio pisati ili dobiti pravo pravcato rukom pisano pismo sa prekrasnom markom?
- 08:23 - Komentari (13) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se