život je kako kada

< rujan, 2017 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Opis bloga


Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.

Ako želiš nešto reći
demetra02@gmail.com

Početak
Blog je ponovo registriran 13.01.2013.

ljubav

28.09.2017., četvrtak

Zašto ih ne volim

Još od prvog postali su moja noćna mora. Dok su ostale trinaestogodišnjakinje bile sretne i ponosno ih pokazivale, naravno skrivečki. Rijetko sam sudjelovala u tim seansama jer nisam baš bila sretna što ja nemam što pokazati. Onda se sve počelo polako mijenjati i jednog dana stiže zapovijed o novom načinu odijevanja jer kao eto i ja sam ušla u taj svijet muke i pokore. S obzirom da se u mojoj obitelji krojača sve doma šivalo najprije se uzima mjera. To je bila više komedija nego ozbiljna radnja. Bilo me je u visinu, ali sve ostalo čista metla. Kada je bilo gotovo nisam znala da li bih plakala ili bi se smijala. Kako god nisam se uspjela priviknuti pa sam po doma i dalje hodala kao i prije. No krenula je i srednja škola i crno-bijela kupljena kombinacija koja me doslovno ubijala. Crni za tamnu, a bijeli za svijetlu obleku. Više se niti ne sjećam koliko sam puta poželjela sve maknuti makar kratko dok je između dva školska sata trajao odmor je onako mršavoj žice su mi žuljale rebra. Čim bih iz škole došla doma prva stvar je bila tijelu dati slobodu. Sada već znate o kojem se mučenju radi. Mislim žene znaju, a i poneki muškarac. Prošle su godine, a moja navika ne nositi grudnjak kada god mogu, bilo doma, bilo vani kada je hladno pa se nose jakne koje sve skrivaju, i danas je jednaka. I dalje ih ne volim iako sada imamo izbor dobrih sportskih grudnjaka koji su fantastični, koji nemaju nikakve ni žice, ni fišbajne, ni umetke, niti išta što podiže dojke. Znam da ih muškarci vole vidjeti velike, tvrde, čvrste, no ako je žena dojila četiri ili više djeteta nema šanse da će dojke biti kao dok je bila cura prije braka. Osnovna funkcija im je ipak dati novorođenčetu sve što je priroda namijenila, a ne užitak muškarcu. Svi smo već čuli kako kažu da ženi vise dojke do pupka, no malo tko govori do kuda muškarcima u godinama vise njihovi visuljci. Kada sam to prije dvije godine vidjela na FKK plaži odlučila sam svoje nudističke želje ostvarivati na sasvim skrivenim mjestima. Tamo me nije briga do kuda mi vise (iako nije da baš vise) a niti ne moram gledati staračke visuljke kako vise.



a ni njih ne volim, pogotovo kada sam uz more
- 21:15 - Komentari (33) - Isprintaj - #