život je kako kada

< kolovoz, 2017 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Opis bloga


Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.

Ako želiš nešto reći
demetra02@gmail.com

Početak
Blog je ponovo registriran 13.01.2013.

ljubav

31.08.2017., četvrtak

ISTINA

Ne vjeruj pjesniku,
Nikada.
Najnježnije će riječi pronaći
Da srce ti zapali.
Najsnažnije će stihove slagati
Da srce ti ukrade.
Najtoplije će trenutke stvarati
Da zaboraviš na stvarnost,
A ona je ispod kore tvrda
I opora, i gruba, i bolna,
I tužna
Iako će pjesnik slatke
Nuditi ti snove.
Ne vjeruj pjesniku
Nikada.

31.08.2017.



danas mi ovo odgovara

- 11:16 - Komentari (30) - Isprintaj - #

14.08.2017., ponedjeljak

Susret sa istinom

Što radiš kada ti život u sekundi okrene leđa? Okreneš li i ti njemu svoja? I kao nije te briga što će život bez tebe, ali ne možeš prestati misliti što ćeš ti bez života. Sve dok mirno teku rijeke nitko ne pomišlja da mogu u trenutku divlje nahrupiti i sve što se godinama strpljivo gradi nestaje. Pomislit se može pa trebaju biti čvrste nepropusne brane, ali takve ne postoje kada život usmjeri svu svoju snagu u bujice. Odnijet će tada apsolutno sve pred sobom. Sve dok rijeke mirno teku osmjesi se šire na licima, bezbrižnost je buđenje i odlazak u snove, ali samo jedan trenutak je dovoljan da dan pretvori u noć, noć postaje tamnija nego li je ikada bila i svanuće izgubi plavetne zore, a sunce potamni iako samo za tebe, ne za sve one koji se i dalje smiju, tragaju za još nepoznatim jer čovjeka samo jedno može zaustaviti na njegovom putu stalnog kretanja prema još što donosi sutra. Odluka što raditi nije jednostavna jer ne odnosi se samo na tebe već i one koje zovemo bližnji. Bližnji, kako ti je kada postaneš bližnji, a nemaš čarobni štapić, nemaš ništa kako bi dani koji su tek sitna brojka budu što manja muka? Kako se bližnji može nositi sa neminovnim gubitkom kojem je izvjesnost sigurna. Kao bližnjem pitanja se roje, a odgovori ne postoje, samo pokušaj ne okretati leđa. Koliko dugo? Uglavnom uvijek prekratko.

(samo da pojasnim, ja sam bližnji)



razmišljam o crnim pticama na crnom krovu
- 14:07 - Komentari (17) - Isprintaj - #

03.08.2017., četvrtak

Veliki čovjek

Otišao je veliki čovjek, fra Bonaventura Duda. Lijepe je godine doživio i svima koji su voljeli čuti što ima za reći sigurno je iskreno žao. Ima nas koji smo bili malo bliže njegovom životu od nekih drugih i ponešto interesantno znali. Osim po tome što je bio ne samo fratar već i Ćovjek pamtit ću ga po ovom detalju. U kasnijim godinama je imao običaj pozdravljati samo prijepodne, a ne i poslijepodne jer rekao je da više ne pamti koga je već vidio i koga je već pozdravio pa da ne bude nezgodno. Sjajan um, sjajna osoba i nedostajat će mnogima, sigurna sam. Mir i pokoj mu.
- 11:28 - Komentari (9) - Isprintaj - #