život je kako kada

< srpanj, 2017 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Opis bloga


Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.

Ako želiš nešto reći
demetra02@gmail.com

Početak
Blog je ponovo registriran 13.01.2013.

ljubav

30.07.2017., nedjelja

Kako kome kako kada

Uvijek ima i šale i smijeha i suza, muke i bola. Jedni se vesele, zbijaju šale oko malog pačića, drugi odlaze na zasluženi odmor. Neki drugi pokušavaju skrpati kraj s krajem i niti ne pomišljaju na bilo kakav odmor. Svatko prema svojim mogućnostima, a netko i prema željama. No ponekad se u tren sve stubokom mijenja. Uglavnom o tome da se nešto može dogoditi nikada niti ne pomislimo pa kada se dogodi šok i nevjerica ruše sve snove. Kako mi je najlakše nositi i lijepo i ružno pisanjem zapišem ovako:

ČEKANJE

Sjedi u automobilu na parkiralištu katedrale s pogledom na bolnicu. Vruće je. Sunce upržilo kroz vjetrobransko staklo, nekako je obamrla i ne otvara prozor. Čekat će tako umotana i izgubljena u misli koje nisu ni malo lijepe ni lagane. Što može napraviti više od ovoga što već je? Koliko se toga zbilo u tako kratko vrijeme? Zna, puno toga. U dvije trećine života bilo je manje promjena nego zadnjih godina. Život. Uvukao ju je u svoj ludi ritam nestvarnog kao čaroliju, kao ringišpil na seoskom vašaru. Okretao se brzo, brže, još brže i kada se činilo da se nikada neće zaustaviti grubo zaustavljanje donijelo je košmar, dane neizvjesnosti, noći bez sna, čekanje. Čekanje joj je najteže. Čekanje je nemoć, rađanje strahova, crtanje najcrnjih scenarija mislima u tmi noći. Čekanje je pokušaj pobjeći, umaći svemu što nakon čekanja dolazi tražeći opravdanja, izmišljajući razloge, zamišljajući kazne koje dolaze na naplatu. Čekanje je crno i crnje od najcrnje noći. Previše je vruće. Otvara vrata i vjetar hladi unutrašnjost. Koliko će još čekati, ne zna, ali zna, spremna je učiniti sve da se život vrati na ringišpil pa makar se sasvim polako okretao.

28.07.2017.

- 10:42 - Komentari (22) - Isprintaj - #

20.07.2017., četvrtak

Prolaz divova

koga zanima

https://hr.wikipedia.org/wiki/Prolaz_divova



Sjeverna Irska



nisam mogla sići do dolje jer je stvarno duboko, a uspon više nije u mojoj domeni života



ali biti na tom mjestu stvarno je poseban osjećaj.



Ovaj mjesec je krenula peta godina povratka na blog, a ovo je petstoti (500) post. Kako god veseli me. Hvala svima koji ste ikada svratili, pogledali, pročitali, ostavili komentar. Nadam se da vam se bar nešto svidjelo.


- 09:47 - Komentari (30) - Isprintaj - #

19.07.2017., srijeda

Ništa nije isto

U predvečerja moja slavonska sve se polako smiruje. Marva preživa nakon napornog dana. Guske se lijeno gegaju kroz dvorište prema svojim zidanim gusnjacima i protjeruju patke koje su se uvukle nepozvane. Iznad je kokošinjac u koji će koke nesilice prve uspeti se po malim lojtrama. One mladice proljetne ostaju duže vani kao svako mladunče još malo lepeta krilima, kljucanje po šodru i bježanje od pjetlova. Imala je moja baka, moja bakica, tako smo je zvali jer sva je bila sitna, imala je desetke kokica i dva ponekad i tri pijetla. Kočoperili su se dvorištem i stalno tancali oko kokica pa ako je koja bila voljna učas bi sve zbavili. U svinjacima su roktale krmače dok su ružičasti praščići neumorno sisali i to njih deset dvanaest. Ponekad se zalomilo i to trinaesto pa nije bilo sise, a onda je moja bakica dežurala pa makne jedno da to trinaesto ima mjesta, onda drugo makne pa njega premjesti. Uglavnom i ono se podiglo jer bilo je svako prase važno. Tri do četiri bi ostalo doma, a druge su prodali na vašaru. Vašarište je na kraj sela bilo. Kada nije bilo vašara onda su na njemu pasle krave koje je Janoš baći čuvao i pred večer vraćao kućama. U predvečerja moja slavonska ona davna danas više nema vašarišta. Ne izlaze krave jutrom na pašu, a ni krava tamo više nema. Na vašarištu kuća do kuće sagrađena i nitko se više ni vašara, ni đerma na vašarištu ne sjeća.
Danas mi samo slike dvorišta mog djetinjstva izranjaju i čudom nekim zvukovi se javljaju i djedov glas što na kobile galami da se pomaknu kako bi im sijeno u lojtre stavio. Odavno više ništa nije isto kao dok sam dijete bila. Još jedino kao davno prije nasred sela crkva sa dva okrugla plava tornja ista je.

18.07.2017.



Grofa Jankovića obitelj je bila u kripti, ali narod ko narod opljačkali su kriptu. Ne znam ni da li još kosti ima.



- 10:19 - Komentari (17) - Isprintaj - #

18.07.2017., utorak

Zadnja rupa

Već godinama ne pratim reklame pa kada mi kažu bilo je na reklami ne pitam kojoj jer ne gledam i ne želim da me guraju u kupovinu svega i svačega. No ova me reklama privukla prvi put kada sam je vidjela, a neki dan blažeći grlo, čim drugim nego, pivicom jer dan je bio stvarno vruć, ponovo bacih oko na tu reklamu. O ovom sam gradiću prije koju godinu napisala post pa da ne ponavljam samo slika dvije:

Irski su gradovi, gradići, sela, naselja od proljeća prepuni cvijeća



Adare (Limerick) koga zanima klik na link

Adare




Ljetne su gužve posvuda

i reklama



ZADNJA RUPA ZA ZALIJEVANJE, DO DUBLINA 135 MILJA

Pokušala sam saznati točan smisao reklame jer watering jer zalijevanje, pojenje. dakle rečeno mi je: tu su tada možda napajali konje, ali vjerojatnije je da se odnosilo na šaljivu reklamu koja je privlačila putnike već u ono vrijeme. Kako god i danas je odlična.


- 09:30 - Komentari (12) - Isprintaj - #

17.07.2017., ponedjeljak

Ptica



Pogled joj je odlutao kroz prozor gubeći se negdje u daljini. Podigla je ruku kao da ga želi zadržati, dohvatiti, poći za njim. Trenutak je ruka, kao zaustavljena ptica u letu drhtala u zraku, a onda se srušila u krilo. Oči su izgubile sjaj. Ptica je izgubila krila. Sve je stalo negdje iza pogleda u nijemosti trenutka koji će predugo trajati. Oko nje sve su stranci i ona je stranac svima. Više nikoga ne prepoznaje i strah koji se povremeno pojavi u dubini oka govori koliko je daleko od svoje djece. Oca smo davno izgubili. Puno prerano, stalno smo svi govorili jer mogao je, samo da se potrudio, mogao je, a nije. Kao da mu je bilo svejedno. Onda samoća. Samoća ubija, samoća prijeti, samoća je zlo i zločinac koji se nastanjuje u osamljeno srce. Imala je nas, ali daleko od pogleda, daleko od zagrljaja, tek riječi koje su pronalazile izgovor za ne dolazak.
I nije to sebičan čin, ne nikako. Ovo je društvo guralo sve u ritam koji nije ostavljao prostor između traženja odmora i poslova kojih je stalno bilo više i više. Konačno se sve srušilo tog dana kada se izgubila u vlastitoj ulici tražeći svoju kuću. Panika koja je izvirala iz njenog pogleda potvrdila je konačnu dijagnozu.
Već dugo i nje nema, a ja razmišljam koliko nam je dala, svojih dana i noći, sve što je znala i mogla, a sebe izgubila. Razmišljam kako smo trebali, kako smo morali biti drukčiji jer i moje godine se penju i moj pogled odluta i ruka klone i poželim da ih zagrlim, a onda pomislim; oni danas rade čak više nego sam ja u moje vrijeme i spustim ruku u krilo. Ptica je odletjela. Čekam.

17.07.2017.

- 10:13 - Komentari (17) - Isprintaj - #

16.07.2017., nedjelja

Uvijek isto

MENE VIŠE NEMA
Vjetar odnekud donosi miris paljevina, a slika što neizbrisivo stoji u pokušaju zaborava pojavi se kao avet. Gorjelo je. Kako je samo gorjelo, plameni jezici, crveni, zlatni dizali su se kao gladne zvijeri. Hvatali užarenim rukama dio po dio sve do posljednjeg komadića zapisanog sjećanja u stare tavanske grede. Crne i ispucane godinama. Obilježene čavlima s kojih su cijelo stoljeće mirise širile šunke, kuleni, slanina. Palucali su jezici uza zidove, stotinama puta bijeljene pred Uskrs u proljeće. Spuštali svoje ognjene prste do podova hrastovih, lugom od pepela ribanih i tepisima tkanim od starih košulja, fertuna i rubača pokrivenih. Uzimali su muku i život ugrađen u povijest generacija. Osjetim mučninu i bol i suza ponovo krene iako nove cigle, crvene i krovovi crveni na zgarištu ponovo niču tamo su izgorjela moja sjećanja, tamo mog doma nema više.
(uvijek isto svih proteklih 27 godina)



- 19:31 - Komentari (9) - Isprintaj - #

15.07.2017., subota

Mreža ili zamka

Važno je znati postaviti mrežu na pravo mjesto i biti strpljiv. Tako se sigurno preživljava.



I nakon svih tih godina uživam ih slušati


- 12:41 - Komentari (19) - Isprintaj - #

11.07.2017., utorak

Nekoliko metara do katastrofe

Kratko uz nekoliko fotografija o:


uvijek informacije



za one koji ne skidaju sa wikipedie o

Malan Head

je najsjevernija točka Republike Irske.



Osim promatranja ptica



i obilaska klifofa



te fascinantnog pogleda na nazubljenu obalu



o koju udaraju snažni valovi



nema se nešto posebno reći osim da se
na samom vrhu nalazi meteorološka stanica koja daje izvještaje za pomorce.

Poluruševan Banbas Crown toranj



je služio u vrijeme rata, a ime je dobio po mitskoj kraljici Irske, Banba.
Meni će ostati do kraja života u sjećanju jer sam bila vrlo blizu ako ne stradati, onda polomiti se. Sve su te Irske planine ili kamen koji je mokar i po kojem se skližete ili obrasli mahovinom i travom iz koje se cijedi voda i koja je jednako skliska. U jednom trenutku kod prijelaza s jedne uzvisine na drugu tenisice su se odklizale po travi, a moja malenkost (koja i nije baš mala) klizila je prema vrlo nezgodnoj dubini i tom neprijateljskom kamenu. Uspjela sam se ukopati i polako izvući nazad. Trebalo mi je vremena da mi srce prestane nabijati i da se tlak smiri. Nakon toga sam odustala od uspona do meteorološke stanice i Paklene jame. Ta dubina definitivno nije za mene. Trebala mi je ozbiljna žestica. Na sreću u autu sam imala rezervne hlače……


ostalo kasnije i nemoj da vam kaj god pada na pamet.
- 18:02 - Komentari (17) - Isprintaj - #

10.07.2017., ponedjeljak

Fiddler - nije na krovu

Uđeš u bar ili pub svejedno koji naziv koristiš iako mi kažu da je bar kao modernije i naručiš, naravno, pivce. I dok čekaš kako sam spomenula da se umiri baciš pogled po naokolo. I što ugledaš na stropu ispod stakla posložene razne novčanice, a među njima gleda te Juraj Dobrila u mjestu Portsalon.



Još nisam vidjela dva jednako uređena puba. Svaki ima nešto posebno, kao ovaj kante za mužnju u prošlosti.



A neki imaju fotografije osoba koje su poznate u prošlosti kao guslači, o kojima sam nešto iz prve ruke saznala.



Nema ime već se navodi kao sligo fiddler. Evo kratko o njima:

Putujući glazbenici na violinama su zanimljiva tema iako nisam baš nešto puno saznala tražeći po wikipediji. Uglavnom se spominju neka imena, ali ne puno o samoj tradiciji. Iz prve sam ruke čula i sljedeće; nekada su ti guslači (fiddlers) putovali od mjesta do mjesta. Boravili bi u privatnim kućama tako što bi nekoga od ukućana (obično jedno dijete) poučavali sviranju violine. Plaća im je bila vrlo skromna uz krevet i hranu koju su dijelili s obitelji. U prošlom su stoljeću neki postali prave zvijezde pa tako kaže internet da je u gradu Sligo (Slajgo) postavljen spomenik trojci violinista. Nisam toliko lutala po gradu pa ne znam, ali sam vidjela fotografiju jednog od njih. Ispod nje nije bilo ime pa opet ne znam tko je.
Ali zato nam je znano slijedeće.
James ili Jim Morrison (3. svibnja 1893. - 1947.), poznat pod nazivom "The Professor", bio je značajan južnjački Sligo stilski irski vokal.
Morrison je rođen u blizini Riverstona u okrugu Sligo u mjestu Drumfin. Odrastao je u tradicionalnoj irskoj glazbenoj kulturi.
Godine 1915., u dobi od 21 godine, emigrirao je u New York. Godine 1918. Morrison je osvojio prvo mjesto u natjecanju tradicijske glazbe na violini na New York Feis. Povezuje se s drugim vodećim irskim glazbenicima kao što su Michael Coleman, Paddy Killoran koji su također bili iz županije Sligo.

Morrison je bio jedan od vodećih irskih glazbenih učitelja u New Yorku, tridesetih i četrdesetih godina. Osim violine, svirao je flautu i gumb harmoniku i poučavao stotine mladih irskih i američkih studenata u sviranju tradicionalne irske glazbe na različitim instrumentima.



I tako razmišljam jesmo li i mi imali kaj slično? Možda netko nešto zna?



- 11:10 - Komentari (16) - Isprintaj - #

09.07.2017., nedjelja

Dok čekaš



da se pivce u čaši umiri
- 14:58 - Komentari (16) - Isprintaj - #

07.07.2017., petak

Putokaz

Ako nije pijesak, onda je kamen, a toliko kvarca na jednom mjestu još nisam vidjela (to je ovaj bijeli kamen). Njega mrve u sitne komadiće i njime prekrivaju grobove.



zatim ponovo



jedna ogromna pješčana iz daljine



malo bliže iako su oni ljudi koji hodaju po plaži sićušni



imate sve informacije kako bi bili sigurni gdje ste



prekrasan Atlantik



na kamenoj ploči obavijest što je tamo u daljini možda vidite, možda ne, ja nisam.



sa druge strane padine on me promatra kao da se od nekuda znamo. Inače Irska ima puno tih dragih životinja i nije rijetkost vidjeti na istom pašnjaku ovce i uglavnom dva magarca ili dva konja. Držanje tih životinja Irskom seljaku donosi određene beneficije i manju financijsku dobit.



a tu treba pažljivo odabrati smjer, mi jesmo.



- 22:40 - Komentari (23) - Isprintaj - #

05.07.2017., srijeda

Málainn Bhig (Malinbeg)


Malin (Irski: Málainn) je naselje u County (županiji) Donegal (Irska).
Malainn Bhig, također poznat kao Malinbeg, je skrovita uvala sa pješčanom plažom "Silver Strand" okružena visokim liticama na kojima se prostiru pašnjaci gdje pasu ovce ikonji.


U zaljev na plažu se silazi strmim nizom stepenica. Rt na zapadnoj strani zaljeva predstavlja ostatke utvrde. (nisam do tamo išla). Na jugoistok se paralelno s obalom uzdiže planina Sliabh Liag odakle su iznimni pogledi na Atlantik.



gotovo uvijek samo piješčane plaže



ona skoro pa mrlja prema desnoj strani slike je brodica daleko na Atlantiku

Ono što mene svaki put fascinira na ovakvim mjestima koja zapravo nemaju neko posebno značenje ( osim da je tvrđava bila osmatračnica zbog napada s mora, danas tek ruinirani zidovi), kako su Irci podredili svaki kamen turističkim atrakcijama. Obavezno će se naći neke oglasne ploče sa povijesnim ovim ili onim. U svim mapama određene županije ili grada pronaći ćete i detaljne karte kako do tih mjesta doći. To je ono što mislim nama još jako nedostaje. Primjer za to o čemu govorim je upravo ovaj post i ovo mjesto. Plaža je tako duboko dolje da se meni ne bi dalo silaziti s obzirom da ima u blizini onih koje su uz obalu, ali doživljaj Atlantika tamo dolje je nešto sasvim drugo, a o tome u idućem postu.






ovaj je engleski pjesnik napisao pjesmu o nekom događaju na ovom mjestu i evo njega na panou iako ne ljube Engleze.



i naravno naziv plaže.

- 14:49 - Komentari (18) - Isprintaj - #

04.07.2017., utorak

Turf - tarf

Što je to turf (tarf)???



Peat (/ piĐt /), također se zove travnjak (/ tĐrf /), (torf) je akumulacija djelomično uvele vegetacije ili organske tvari koja je jedinstvena prirodnim područjima nazvanima treseti, bogs, mire, moors ili muskegs. Ekosustav čistog soka je najučinkovitiji ugljični sudoper na planeti jer biljke sjemenki hvataju CO2 koji je prirodno oslobođen od treseta. To održava ravnotežu. U prirodnim tresetima "godišnja stopa proizvodnje biomase je veća od brzine razgradnje", ali je potrebno "tisućama godina da treset razvije naslage od 1,5 do 2,3 m, što je prosječna dubina Borealnog [sjevernog] treseta ". Sphagnum mahovina (tresetna mahovina) jedna je od najčešćih sastojaka treseta, iako mnoge druge biljke mogu pridonijeti. Tla koja sadrže najviše treset poznata su kao histosoli. Treset se formira u močvarnim uvjetima, gdje poplave ometaju kisik iz atmosfere. Time se usporavaju stope razgradnje.

Peatlands, osobito bogs, najvažniji su izvor treseta. Isto i druge manje uobičajene vrste močvarnih vrsta, uključujući fens, pocosins i tresetne močvare, također stvaraju treset. Krajolici prekriveni tresetom dom su specifičnih vrsta biljaka, uključujući Sphagnum mahovina, ericaceous grmlje i sedges. Budući da se organska tvar nakuplja tijekom tisuća godina, tresetišta također daju zapise o prošlim vegetacijama i klimatskim uvjetima pohranjenim u biljnim ostacima poput peludi. To omogućuje ljudima rekonstrukciju prošlih okolina i proučavanje promjena u ljudskom korištenju zemljišta.



Treset se koristi kao važan izvor goriva u pojedinim dijelovima svijeta. Oko 4 trilijuna kubičnih metara (5,2 trilijuna kvadratnih metara) treseta je u svijetu, koji pokriva ukupno oko 2% ukupne površine zemljie (oko 3 milijuna kvadratnih kilometara ili 1,2 milijuna četvornih kilometara), a sadrži oko 8 milijardi terajoula energije. S vremenom je stvaranje treseta često prvi korak u geološkom formiranju drugih fosilnih goriva kao što su ugljen, posebno ugljen s niskim stupnjem, poput lignita.

U Irskoj je velika upotreba treseta u domaćinstvu i široko rasprostranjena u industriji. U Republici Irskoj, državna tvrtka Bord na Mónna odgovorna je za upravljanje proizvodnjom treseta. Proizvodi mljeveni treset koji se koristi u elektranama i prodaje procesno tresivno gorivo u obliku tresetnih briketa koji se koriste za kućno grijanje. To su duguljasti štapići gustog komprimiranog, sušenog i lomljenog treseta. Tresetna mahovina je proizved koji se koristi za uzgoj u vrtovima. Turf (tarf - sušeni treset) se obično koristi u ruralnim područjima.



jednu malu ciglicu nosim doma kao suvenir.
- 13:31 - Komentari (17) - Isprintaj - #

01.07.2017., subota

Ja ne volim pješčane plaže

Plaža na obali Atlanitka na zapadu Irske.
Mjesto je:
Ballybunion ili Ballybunnion (Irski: Baile an Bhuinneánaigh) ( što druga riječ u nazivu na irskom ima veze sa engleskim preimenovanjem - ništa), je obalno gradsko i primorsko odmaralište u županiji Kerry u Irskoj, 15 km od grada Listowela. U blizini grada nalaze se ruševine dvorca, iako je ostao samo jedan zid te dva golf igrališta, posebno poznati Ballybunion Golf klub, gdje je i Bill Clinton u posjeti igrao golf.

Ljeti, Ballybunion privlači mnoge obitelji i mlade ljude da uživaju u pješčanoj plaži, toplim atlantskim vodama i pubovima uz glavnu ulicu. U blizini klifovi nude izvrsne prizore. Ponekad se na oceanu mogu vidjeti dupini. Plaže u blizini Ballybuniona su popularne za surfanje zbog visokih valova. O ovom gradiću znam iz prve ruke dosta, no za blog je ovo dovoljno. I još poneko viđenje kroz objektiv:



takozvana ženska plaža, vjerujem Ana da ti se dopada, meni ne. Sa druge strane je tzv muška nije mi se išlo na drugu stranu, a nije mi se tražilo stare fotke, jednom drugi put.



valovi obično ovako udaraju u klifove



surferi uživaju



samo djelić tvrđave-dvorca kojeg stalno obnavljaju



na drugoj strani Atlantika je Kanada, Amerika



ljeto je kao što se vidi toplo i lijepo, ali ne opako vruće



što svako irsko mjesto MORA imati????



i to, i to, cvijeće posvuda, ovakvo ili onakvo

Ostalo u idućem postu da se ne bi previše umorili.
- 18:31 - Komentari (26) - Isprintaj - #