Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.
A. Ž. K.
Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.
Ponekad samo prođemo jer imamo određen cilj, a ponekad nasumično putujemo i zastanemo ako nam oko zapne za nešto. Tako je bilo sa ovim malim gradićem. Zastali smo jer mi je zapelo ovo, a vi pokušajte otkriti
i naravno onda slijedi nekoliko škljocanja
centar grada je gore preko mosta
i jedna sasvim obična ulica kao u svakom manjem mjestu. Kako mene uvijek zanima i povijest mjesta gdje se zaustavimo malo sam potražila i u nekoliko rečenica to je:
Newport, povijesno poznat kao Ballyveaghan (irski: Baile Uí Fhiacháin) - dugi niz godina grad je također bio poznat kao Newport-Pratt (u County Mayo, Irska ). Nalazi se na zapadnoj obali Irske, uz obalu Clew Baya, sjeverno od Westporta. Gradom protječe rijeka imena Crna Hrastova Rijeka. Uz nju je na obali uređeno šetališt.
Newport je osnovana početkom 18. stoljeća od strane obitelji Medlycott. Upravitelj za zemljišta obitelji Medlycott bio je kapetan Pratt. On je uveo proizvodnju platna u gradu pod upravom imigrantskih kvekera koji su se preselili u županije Mayo iz Ulstera. Početkom 19. stoljeća proizvodnja je propadala. Kvekerske zajednice su teško živjele i nisu imale mogućnost sklapanja brakova jer su bili krvno povezani pa su se svi iselili nešto u druga mjesta, a nešto u Ameriku.
Obitelj O'Donel, bila je protestantska. Međutim, žena Georgea O'Donela bila je katolkinja pa joj je darovao tri hektara zemlje na Barrack Hillu za Sestare Milosrđa za izgradnju samostana u Newportu. Zabilježeno je da kada su temelji 1884. godine iskopani za novi samostan, otkrivene su mnoge kovanice i gumbi, tipke s natpisom "Pratt". Godine 1887. završen je samostan i otvorena Nacionalna škola sv. Josipa, sa 211 djevojčica i 34 dječaka. Škola je bila uspjeh te nastavila rasti. Časne sestre bile su popularan dodatak Newportu, a lokalni trgovci darovali su darovima samostan. Godine 1894. otvorena je škola čipke za obuku djevojaka u industriji čipkarstva. Pružila je neku industriju - sve dok se tržište čipke nije srušilo nakon Drugog svjetskog rata. Zbog racionalizacije sestre su 1977. godine napustile samostan i prebivale u iznajmljenoj zgradi u gradu. Samostan je tada imao svoju srednju školu, ali posljednjih godina newport učenici putuju u srednju školu u Westportu.
