život je kako kada

< svibanj, 2017 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Studeni 2017 (14)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (10)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (14)
Lipanj 2017 (13)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (9)
Ožujak 2017 (8)
Veljača 2017 (14)
Siječanj 2017 (9)
Prosinac 2016 (10)
Studeni 2016 (13)
Listopad 2016 (7)
Rujan 2016 (8)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (13)
Lipanj 2016 (10)
Svibanj 2016 (16)
Travanj 2016 (6)
Veljača 2016 (6)
Siječanj 2016 (25)
Prosinac 2015 (4)
Studeni 2015 (9)
Listopad 2015 (7)
Rujan 2015 (15)
Kolovoz 2015 (6)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (9)
Travanj 2015 (7)
Ožujak 2015 (11)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (5)
Prosinac 2014 (11)
Studeni 2014 (13)
Listopad 2014 (10)
Rujan 2014 (11)
Kolovoz 2014 (12)
Srpanj 2014 (19)
Lipanj 2014 (12)
Svibanj 2014 (20)
Travanj 2014 (3)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (4)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (2)

Opis bloga
Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

zavirili

ako poželiš nešto reći
demetra02@gmail.com

26.05.2017., petak

Šokovi modernog doba

Nemam običaj pisati duge postove, ali ovo se nije moglo skratiti više no što jesam. Tko ima volje i vremena neka nastavi.

Putovanje koje poništi dva tjedna odmora i dovede čovjeka na rub živaca. Dakle početkom svibnja sletimo u Dubrovnik na novo otvoren, proširen ili dograđen aerodrom. Nekoliko kofera, dvije tri torbe, laptopi, kamere. Pogled po prostoru preuzimanja prtljage u traženju kolica bezuspješno luta. Kolica ni za lijek. Deset je sati na večer. Jedna službena osoba na moj upit o kolicima gleda me kao da za njih nikada nije čula. Ipak zove nekoga na mob, ali ništa. Izguramo nekako stvari do predvorja i pronađemo kolica izvan zgrade uredno složena kao da nikome ne trebaju. Potrpamo sve u rentacar auto i pravac apartman. Tuš i spavanje. Jutro prekrasno, pogled na mirno more, sunce se izdiglo i srce zaboravilo kolica i sve što bje te večeri. Dva su tjedna proletjela i povratak sličnom procedurom. Traži kolica, sada po predvorju jer vani nema niti jednih. Predaja prtljage, pivce za živce, kontrola osobne prtljage i ulazak u prostor za ukrcaj u avion. Pogled na pano o odlasku kaže avion kasni. I ništa više. Upit na informacije nema odgovor. Oni ne znaju zašto avion kasni u polasku. Nakon pola sata razglas javlja da avion za Amsterdam Croatia airlines kasni i da su slijedeće informacije za pola sata. Nakon tih pola sata ponovo razglas sa istom porukom što znači da već kasnimo sat vremena, a za pola sata će biti nove informacije. Za pola sata konačno javljaju ukrcaj je za deset minuta. I bi tako. Poletjeli sa više od sat i pol kašnjenja u startu. Amsterdam. Moramo uzeti nove karte za ukrcaj i to na aparatima kojih je posvuda po aerodromu. Dobro je organiziran i lako se snalaziti, no kao prvo potrebno je skenirati osobni dokument, zapravo putovnicu jer aparat ne prepoznaje Osobnu kartu. Tražim šalter gdje mi objašnjavaju da se to dešava, ali oni će mi to napraviti nema problema, osim što sam izgubila pola sata u pokušajima sa kašnjenjem iz Dubrovnika još mi ostaje 25 minuta do ukrcaja. Potraga za izlaznim gatom. Putnici se već ukrcavaju. Sve je na vrijeme. Sjedalo mi je uz prozor aviona KLM kompanije. Gledam kroz prozor i ugledam moj kofer na kolicima uz još dva. Čovjek nešto razgovara s nekim koga ne vidim, okreće se i odlazi sa ta tri kofera nazad u zgradu. Šokiram se i pitam stjuarda zašto je moj kofer vraćen. Odgovor jednostavan, on nema baš ništa sa koferima. Odmah mi je jasno neće ga biti u Dublinu. I nije ga bilo jer vidjeh da je vraćen. Prijavljujem izgubljen kofer i tražim hitnu intervenciju jer su mi apsolutno svi lijekovi osim nitroglicerina u koferu, a važni su mi jer sam srčani bolesnik. Službenica me samo sažalno gleda, razumije kaže, ali postoji procedura koja može trajati i do pet dana. Pa kako ću pet dana bez važnih lijekova, neke mogu izostaviti koji dan, ali tlak mi je i onako već na dvjesto. Pitam je tko plaća bolnicu ako tako završim, nema pojma. Kaže nek si kupim neophodne lijekove. Pokušaj objasniti da sam iz Hrvatske i ne mogu samo ušetati u apoteku po lijekove bez recepta, a liječniku treba službeni prijevod mojih povijesti bolesti, ništa apsolutno ništa osim pogleda koji je govorio kako joj je više dosta mene i mojih problema. Ta ona je samo službenik koji ti u ruku stavi papir, a koji će potvrditi da ti nisu isporučili kofer. Odlazimo doma. Sutradan telefoniranje. Ne kofer nije došao. Ne, ne znaju gdje je, možda još u Dubrovniku. Priča da sam ga gledala iz aviona njima je naučna fantastika. Poziv KLM kompaniji. Javlja se netko iz Londona. Kako London? Daje broj Dublina. Poziv na taj broj, javlja se netko u Pragu? Polako sam već purpurna u licu, tlak prelazi sve granice. Jedan mail na službenu adresu, nema odgovora, drugi mail, isto ništa. Ponovo telefoniranje posvuda po svijetu gdje KLM ima svoja predstavništva. Zanimljivo je to. A onda se ipak javi netko iz Dublina. Slučajnost. I odluči pomoći. Kofer ne postoji ni na jednoj listi. Nemoguće govorim pa vidjeh kako ga vraćaju. Treći dan bez lijekova i konačno javljanje da je kofer pronađen i da će u najkraćem vremenu biti dostavljen. Što je to najkraće vrijeme nitko ne može reći točno. Stigao je nakon četiri dana. Izubijan, oguljen, oštećen, isprevrtan. Lijekovi isprevrtani. Što su tražili nemam pojma. Pada mi na pamet droga. Uzimam tabletu za sniženje tlaka da konačno dođem k sebi. I tako dva tjedna prekrasnog odmora na dubrovačkom primorju uništenih neugodnim, neodgovornim poslovanjem KLM kompanije. Kada se potpuno smirim poslat ću im pismo s pitanjem tko će mi kupiti novi kofer i nadoknaditi probleme zbog šokova koje sam prolazila, vjerojatno neće ništa odgovoriti kao što ni na jedan mail nisu.


sunce je zalazilo pred slijetanje u Dublin



- 11:46 - Komentari (27) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se