< | svibanj, 2017 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
ZAUSTAVLJAM VRANCE Zaustavljam kočije i vrance vatrene sa putova nepoznatih vraćam sigurnom stazom zelenih njiva. Ja slavonska duša odmetnuta vapim mirise stare, sjenokoša i djetelina rosnih u praskozorje. Plava jutra tražim dok noć još povampireno prozore obilazi. Sve mi je znano i sve ostavljeno tamo negdje u mladost pospremljeno, a ljeta me sustigoše sijedim vlasima. Zaustavljam razigranu dušu još mladoliku dok na licu od bora ona njive uzorane gleda i konje vrane i rzanje nestrpljivo da krenu, da polete kao Pegaz mislima mojim. Zaustavljam sebe, u riječi pospremam. Ponovo je dan, još me ima iako posljednja noć sve mi je bliža. |