Mašta ili.....

<	veljača, 2017					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28

Opis bloga

Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

Ne

Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.

Ako želiš nešto reći

demetra02@gmail.com

Početak

Blog je ponovo registriran 13.01.2013.

ljubav

16.02.2017., četvrtak

SEDMI KAT

Kao jučer, kao prekjučer i godinama unazad ona sjedi na balkonu njihovog stana na sedmom katu nebodera u Novom Zagrebu. Iz kuhinje kroz zatvorena vrata dopiru psovke, prijetnje, prigovori, ružne riječi. Godinama isto stanje, isti ritual. Dok su djeca bila doma nastojala ih je zaštititi od svega ružnoga, ali bilo je dana kada se ni na koji način to nije moglo. Razmišljala je kada se sve promijenilo, kada je sve krenulo niz brdo u samu provaliju pakla? Nemoguće se sjetiti jer predugo taj tužni život već traje. Djeca su pobjegla prvom prilikom, a njoj su ostavili da se brine za njihova oca invalida. Rat mu je uzeo obje noge, a svu krivnju za to on je godinama stavljao na njena slabašna ramena. Pljuvao joj je u lice kada mu je pomagala kod pranja, kod spremanja ili micanja iz kreveta. Govorio joj je toliko ružne riječi da bi joj satima suze tekle bez glasa. Jednog je pretužnog dana počela zapisivati. Zapisivati svaku ružnu riječ, a onda je crnim flomasterom premazati kao da će tako izbrisati njeno postojanje, kao da će tako sve to ružno nestati. Ništa se nije dogodilo, ništa se nije promijenilo. Sjedi na balkonu njihovog stana na sedmom katu nebodera i zna svemu je došao kraj. Dolje ispred zgrade prolazi mladić sa cvijećem u ruci. Dan zaljubljenih. Da li je ikada bila zaljubljena pokušava iz sjećanja vaditi slike, ali tama ih je prekrila. Praznina obojana crnim, mrak i glas koji ne prestaje osudama. Ne razmišlja tko će se o njemu brinuti. Ne razmišlja što će misliti i reći djeca. Ne razmišlja hoće li se pakao i tamo nastaviti. Tiho je prošaptala zbogom. Sedmi kat, a pločnik je bio tako blizu.

(iz neobjavljene zbirke, Smijeh i suze)

- 07:40 - Komentari (12) - Isprintaj - #