život je kako kada

< siječanj, 2017 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Lipanj 2018 (3)
Svibanj 2018 (1)
Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (11)
Veljača 2018 (6)
Siječanj 2018 (1)
Studeni 2017 (14)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (10)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (14)
Lipanj 2017 (13)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (9)
Ožujak 2017 (8)
Veljača 2017 (14)
Siječanj 2017 (9)
Prosinac 2016 (10)
Studeni 2016 (13)
Listopad 2016 (7)
Rujan 2016 (8)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (13)
Lipanj 2016 (10)
Svibanj 2016 (16)
Travanj 2016 (6)
Veljača 2016 (6)
Siječanj 2016 (25)
Prosinac 2015 (4)
Studeni 2015 (9)
Listopad 2015 (7)
Rujan 2015 (15)
Kolovoz 2015 (6)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (9)
Travanj 2015 (7)
Ožujak 2015 (11)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (5)
Prosinac 2014 (11)
Studeni 2014 (13)
Listopad 2014 (10)
Rujan 2014 (11)
Kolovoz 2014 (12)
Srpanj 2014 (19)
Lipanj 2014 (12)
Svibanj 2014 (20)

Opis bloga
Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

zavirili

ako poželiš nešto reći
demetra02@gmail.com

05.01.2017., četvrtak

Ljute me

Rekla bih da smo mi ipak vrlo hrabri. Zašto tako mislim? Slušam već nekoliko dana i na radiju i na televizijskim programima kako poznati ljudi iz umjetnosti, iz kulture, a i političari analiziraju prošlu godinu. Svatko iznosi ono što je njemu bitno i po čemu će je pamtiti. Još nisam primijetila da su pitali nekog siromaha koji je bez posla, koji je blokiran, koji ni kuće ni kućišta nema. Nisu pitali nikoga iz redova socijalnih trgovina, ili pučkih kuhinja. Zašto njih nisu pitali po čemu će oni pamtiti? Onda politička obilježavanja u vezi Božića i jednog i drugog gdje se svi tituliraju kao uvaženi ovaj, uvaženi onaj i sretno jedni drugima čestitaju. Svi ti uvaženi toliko su osiromašili ovaj narod da je gotovo degutantno gledati i slušati kako su međusobno divni i krasni. Kao Pilat svi peru svoje prljave ruke nakon svih prljavih rabota i to ne samo prošle godine već godinama unazad. Po čemu treba pamtiti prošlu godinu, mislim najbolje ni po čemu. Zaboraviti je što prije i pokušati preživjeti još jednu bez ikakve garancije za išta bolje. Zato kažem da smo hrabri.



hrabri su i tam gore
- 16:54 - Komentari (32) - Isprintaj - #