život je kako kada

< prosinac, 2016 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Opis bloga


Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.

Ako želiš nešto reći
demetra02@gmail.com

Početak
Blog je ponovo registriran 13.01.2013.

ljubav

30.12.2016., petak

Hvala

I tako, počelo je odbrojavanje još jedne, kako kome, posložene godine. Uglavnom se govorilo, još dok sam bila dijete, da će mi biti onako kako si napravim. Pa to i nije istina. Možda je bila u ona stara vremena. Ne znam koja stara, jer meni je sve staro osim šoka. Star mi je namještaj u kući, odjeća u ormaru, pločice u kupaoni, boja na zidovima, prozore i vrata već dvije godine planiram mijenjati, ali kada vidim što sve treba odustanem. Šok mi je svako toliko jedina prava novost. Ponekad me iznenadi pozitivan, ali ove godine je ipak više bilo negativnog šokiranja. Kako uvijek pokušavam glavu držati iznad vode, osim kada zaronim tamo na kraju ljeta, tako se ni negativnim šokovima ne odazivam prihvaćanjem već glavu gore i plivaj, plivaj. I eto nas doplivali smo, kako kažu, na kraj još jedne. Politički se ne želim osvrtati, bolesnički isto ne, ostaje onaj lijep dio godine, a to su krasna putovanja koja sam vam u manjem dijelu pokušala prikazati. Učinit ću to ponovo kada i ako se sve posloži pa se putovanja nastave. A do idućeg javljanja, u novoj, hvala svima koji ste me bodrili, koji ste mi ostavljali komentare podrške kada mi je bilo posebno teško. Hvala svima koji ste sa mnom dijelili moju radost. Sve ono što želim sebi želim svima vama u 2017. godini.



Jutarnje sunce sa mog balkona



ovo su autistična djeca u jednoj školi, ali poslušajte ovo prekrasno pjevanje koje grije srce.
- 10:07 - Komentari (14) - Isprintaj - #

28.12.2016., srijeda

Glazba liječi


SANJALA SAM

Sanjala sam more mirno
sivi kamen i galeba kako spava.
Pučinu plavu nedoglednu
i bijelo jedro kako mi maše.
Sanjala sam ljuljanje vala
sunce kako tone u dubine
i stopala svoja u more uronjena.
Sanjala sam kako sanjam
slike daleke i čudne
i jednu ruku da me zove.
A u svitanje sve odnese
pijetla glasno buđenje,
a snovi pjesmom rodiše se.

Nakon snova ova glazba liječi sve boljke. Stvarno kakav bi bio život bez glazbe?






- 09:14 - Komentari (16) - Isprintaj - #

25.12.2016., nedjelja

Svim na zemlji

Netko će reći kako u ova turbulentna vremena iluzorno je čak i razmišljati o miru na Zemlji, no ja od srca želim mir i blagoslov ne samo za Božić već u u sve dane. Svima koji Božić danas slavite neka je blagoslovljen.


- 11:44 - Komentari (13) - Isprintaj - #

22.12.2016., četvrtak

Možemo više, sigurna sam, možemo



Najprije hvala svima vama koji ste ostavili svoje dobre želje za oporavak. Naravno da se ja prva nadam da će biti bolje i da će naše druženje blogersko još potrajati. Ove godine sve blještavilo gradsko, a i državno pratim samo preko televizije i stvarno ne mogu vjerovati kako ljudima malo treba pa da zaborave kako teško žive, kako si samo mrvice mogu priuštiti od sveg tog blještavila. Još od kada su mi krenuli problemi sa srcem slušam rečenicu: Samo pozitivno misli i sve će biti dobro. O toj rečenici razmišljam i ovom čovjeku na slici. On stoji u uglu ulaza u zgradu kako bi se bar malo zaštitio od hladnoće. U ruci drži časopis koji se zapravo i ne može tako zvati jer je tek nekoliko listova papira. Kako god on je beskućnik, jedan od tisuću beskućnika ili milijun istih širom svijeta. Nekoliko puta godišnje štampaju svoju tugu, svoj život na nekoliko listova papira. Mnogi od njih jednostavno nisu imali sreće plivati kroz sve nedaće što nam je društvo imućnih nametnulo. Taj muškarac stoji čekajući. Nikoga neće zvati, nikoga za rukav vući, od nikoga ništa tražiti, neće prosjačiti, jednostavno čeka da kupite časopis koji košta 8 kuna. OSAM KUNA. Od toga četiri kune ostane njemu, a četiri ide za novi broj. Sigurna sam da ste ih i vi vidjeli, ali jeste li zastali, jeste li bili voljni odvojiti tih osam kuna? Vjerujem da mnogi jeste. Sigurna sam da pomažete i na mnoge druge načine, no ovih dana blještavila možda bismo svi skupa mogli napraviti i više, a to više neka potraje kroz cijelu godinu jer njima BESKUĆNICIMA svaki je dan novi izazov preživljavanja.



I malo za dušu
- 08:27 - Komentari (29) - Isprintaj - #

19.12.2016., ponedjeljak

Bit će bolje, kažu

BJELINA


Bijeli kreveti, bijeli jastuci,
Bijeli pokrivači, bijeli zidovi,
Bjelina koja vrišti sa svih strana.
Praznina bijelih zidova
Kao da naviješta nestajanje,
Kao da potvrđuje sve strepnje,
Sav strah koji se skupio
U tom krhkom tijelu.
Slušam kako joj zrak grgolji
Kao potok što nabujalu vodu
Zadnjim snagama tjera dalje.
To dalje je bjelina stropa
S kojeg se pogled ne miče.
Koje se misli još pokreću?
Postoje li ili je bjelina
Svojom snagom preuzela
Svu vlast nad ostatkom
Što još se, za kratko,
Zove život?

19.12.2016.

- 10:23 - Komentari (25) - Isprintaj - #

13.12.2016., utorak

Do povratka



kao što se zimsko nebo zapalilo u predvečerje tako moj strah ovaj put stvarno bukti
- 14:44 - Komentari (15) - Isprintaj - #

09.12.2016., petak

U izmaglici



Zrinjevac zelen plac
srce grada.
Zrinjevac bijeli plac
ledena promenada.
- 07:11 - Komentari (18) - Isprintaj - #

07.12.2016., srijeda

Poezija jutra



Kako odoljeti ne pokazati vam ovakvo buđenje dana. Za mene je to poezija jutra. Snimljeno 07.12.2016. sa mog balkona na -6 stupnjeva
- 11:30 - Komentari (16) - Isprintaj - #

02.12.2016., petak

Kratka priča

SAMO PTICE

Konačno je svanulo. Starica Tonka otvara prozor i pozdravlja svoje pernate prijatelje. Ptičice su jedini gosti koji će doći čavrljati makar na trenutak. Stavit će koju koricu starog kruha na prozor, a one dolaze da joj makar na kratko društvo prave. Žvrgolje, kljucaju korice i kao da joj zahvaljuju svojim cvrkutanjem. U njenim se očima svako jutro zacakli poneka suza kada sjećanja odlutaju u mladost, u vrijeme dok je još lakonoga kao na krilima prolazila ulicama. Danas je sama, gotovo zaboravljena. Bez poroda, bez roda svoga. Iako u kasnim godinama još uvijek se nada da će netko nepoznat zakucati na njena vrata i donijeti koji trenutak uzbuđenja. Susjedi joj rijetko dolaze. Nemaju vremena za duge priče, a Tonka je prepuna i lijepim i manje lijepim životnim pričama. Malo koga danas, dok žurno ispisuju poruke na mobitel, zanima Tonkin život, njena sjećanja, njene priče. Ulica još spava, samo susjedova mačka lijeno se vuče uz rub. Vreba ona Tonkine ptice, ali pazi ona da im ne dođe ni blizu. Još kratko će njeno jutro biti mirno jer budi se grad i novi krug započinje svoje kruženje. Užurbanost će pod ruku s bukom tramvaja učiniti od grada košnicu u kojoj nadvikivanje postaje način razgovora. Tada će Tonka pozdraviti svoje pernate prijatelje, zatvoriti prozor i čekati novo jutro.



fotka je sa interneta

P. S.

prisiljena ponovo biti ljenčina, tražit ću ispričnicu prije izlaska

- 18:24 - Komentari (15) - Isprintaj - #

01.12.2016., četvrtak

U Hrvatskoj ništa novo



rasprava o poreznoj reformi



desna strana sabornice



središnji dio sabornice



lijevi dio sabornice

A plaća zagarantirana. Nema bolje zemlje od Hrvatske gdje se nerad vrhunski plaća. Kada im plaće još povećaju sabornica će biti potpuno prazna. I što radim? Gasim TV jer i bez toga sam previše bolesna.
- 16:52 - Komentari (10) - Isprintaj - #