život je kako kada

< rujan, 2016 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Studeni 2017 (14)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (10)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (14)
Lipanj 2017 (13)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (9)
Ožujak 2017 (8)
Veljača 2017 (14)
Siječanj 2017 (9)
Prosinac 2016 (10)
Studeni 2016 (13)
Listopad 2016 (7)
Rujan 2016 (8)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (13)
Lipanj 2016 (10)
Svibanj 2016 (16)
Travanj 2016 (6)
Veljača 2016 (6)
Siječanj 2016 (25)
Prosinac 2015 (4)
Studeni 2015 (9)
Listopad 2015 (7)
Rujan 2015 (15)
Kolovoz 2015 (6)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (9)
Travanj 2015 (7)
Ožujak 2015 (11)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (5)
Prosinac 2014 (11)
Studeni 2014 (13)
Listopad 2014 (10)
Rujan 2014 (11)
Kolovoz 2014 (12)
Srpanj 2014 (19)
Lipanj 2014 (12)
Svibanj 2014 (20)
Travanj 2014 (3)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (4)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (2)

Opis bloga
Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

zavirili

ako poželiš nešto reći
demetra02@gmail.com

13.09.2016., utorak

Koferi

S njima je uvijek muka. Najčešće su premali koliko god bili veliki. Poseban je problem kada treba sve što se misli ponijeti staviti u ne više od dvadeset i tri kilograma. Tu umjetnost već dva dana treniram i svako vaganje je iznad dozvoljenog. No ne želim vas zamarati već pozdraviti prije leta završnim postom o Fota divljem parku, iako bi se još u desetak izvještaja moglo pisati. Dodajem samo nekoliko fotografija:



probudio se



pa je počeo zijevati i tako sam imala priliku (bijah sama s ove strane jer ljudi samo prozuje) za nešto drukčije fotografije.



dvije se kraljice baškare u hladu udaljene od



kralja koji je zauzeo položaj na stijeni kako bi sve imao pod kontrolom jer kralj je kralj.





Ove dvije mace su afrička vrsta geparda "Acinonyx jubatus raineyii" za razliku od azijske.



jedna je odlučila nasmijati mi se pomalo upitno.

I u tom dijelu parka sam bila u pravo vrijeme, vrijeme hranjenja. Kako bi mace održale kondiciju hranu dobiju obješenu na konop koji je učvršćen na sajli dugoj dvadesetak metara. Iz kućice na jednoj strani ( gdje je sva mašinerija) taj se konop kreće po sajli brzinom od 60 km. Gepardi dakle moraju hvatati hranu i bome to rade ludo dobro. Toliko dobro da nisam uspjela uhvatiti dobru sliku jer nemam fotić za takvo fotografiranje.



ima ih desetak. ( ako potražite na youtube možete vidjeti snimljeno rađanje žirafe na otvorenom)



njima hranu vješaju na metalne stupove.



ovaj je rog glavni u krdu bizona.



anfas



možda je profil bolji, neko smo se vrijeme gledali i fotkali bio je ko pravi maneken.



ja imam svoj list i nije me briga ni zašto drugo.
I za kraj



samo vi pajkite, ja sam na straži



pa mogu i ja malo dremuckati, ipak je ovo samo Fota divlji parka, a ne divlja divljina.

Poštovani blogeri srdačan pozdrav do novog druženja.





- 08:51 - Komentari (17) - Isprintaj - #

12.09.2016., ponedjeljak

Odgovor lastavici

Vidjela sam na nekom blogu piše, kako bi bilo pristojno odgovoriti na komentar. Osobno rijetko ću kada odgovoriti jer mislim da bi se to pretvorilo u konverzaciju, a meni blog ne služi za razgovor. I zato često ne znam što je tko komentirao na moj komentar, ako je. I dalje ću jednako. Nadalje, ne uspijem biti na internetu na dnevnoj bazi kada nisam u HR pa mi mnogi postovi blogera koje uglavnom pratim promaknu. Tako je i post od lastavice o irskim kućama. Sada ću u kratko. Vidjela sam tih starih kuća posvuda po Irskoj gdje smo putovali. U nekima osim što su pubovi u prizemlju ljudi na katu žive. Neke su pretvorene u suvenirnice, pubove ili lokalne muzeje.















I nešto o čistoći. Veliki gradovi kao Dublin, Cork, su kao posvuda. U nekim dijelovima grada savršeno uredni, u nekim katastrofa. Naravno sve ovisi o ljudima koji u kojem dijelu žive, kao posvuda. No manji gradići, a posebno sela su stvarno (bar ona koja sam ja vidjela u 5-6 županija do sada) uredna, sve kao na slikama. Okućnice pune cvijeća, trava kao naslikana, sve pokošeno. S obzirom da su uglavnom farmeri nigdje se po vanjskom izgledu ne može zaključiti. Kućama su, iako su neke stare, sve fasade pofarbane. Istina netko bi očekivao da selo izgleda bolje, ( mislim da grade nove kuće) no ni farmerima ne cvatu baš ruže iako žive bolje nego naši seljaci. Osim svega rekla mi je jedna gospođa da je njoj draže biti u toj staroj kući jer je puno toplija (za njihovo podneblje) nego nove. Kako god. Ima nas raznih, raznog ponašanja. Ono što mi je stvarno katastrofa je da gotovo svaka kuća ima psa i da rijetko tko počisti iza svog ljubimca. Po tome koliko god se ljutimo na naše sugrađane neusporedivo su bolji.
- 12:56 - Komentari (4) - Isprintaj - #

11.09.2016., nedjelja

Fota-dalje

Kao i sve ostalo u Irskoj je dvojezično. Gelik irski jezik i engleski kojeg su im uveli Englezi koji su Irskom gospodarili oko četiristo godina. Danas se njihov jezik ponovo uvodi u škole, na TV, radio, a svi nazivi mjesta, putokazi, ulice imaju dvojake nazive. Ne bih vas davila o nastanku imena Fota, jer je za mene prekomplicirano, nego samo nekoliko rečenica o
Fota vrtovima. Radi se o strukturiranom arboretumu, ograđenim vrtom i terasama. Vrtovi su rijetko i egzotično grmlje i drveće, zajedno s opsežnim ružičnjaku.
Izgled i struktura arboretuma i vrtovi potječu uglavnom iz zakupa obitelji Smith-Barry, koji su prepoznali značaj zaštićene lokacije i toplog tla Fota otoka. "FOTA" dolazi od irskog "DP TE", što znači toplo tlo. Uvjeti su prikladni za uzgoj pojedinih stabala i egzotičnih biljaka.
Razvoj arboretuma i vrtova poklapa se sa istraživanjem biljaka velikih ekspedicija diljem svijeta. Povratkom donose uzorke iz mjesta poput Azije, Južne Amerike i pacifičke obale sjeverozapadne Amerike. Neke od tih rijetkih biljaka pronašle su svoje mjesto u Fota arboretumu u roku od nekoliko godina nakon njihova otkrića.
U 1840, John Smith-Barry osigurava da su stabla dobro raspoređena - što im omogućuje da se uspješno razvijaju neovisno od sezone. Obitelj je također napravila biljnu kolekciju tijekom 19. i veći dio 20. Stoljeća i katalogizaciju. Zaštita i razvoj nastavlja se i danas.
Mnoge od tih kolekcija bilja su raspoređeni u suradnji s Nacionalnom Botanic Gardens, Glasnevin, Dublin, i drugim botaničkim institucijama kao što su Royal Botanic Gardens Edinburghu, u Škotskoj.

Godine 1996. država je dobila kontrolu nad arboretumom i vrtovima. Njima sada upravlja Ured za javne radove u suradnji s irskom baštinom Trust.

Još nekoliko fotografija koje se nekome dopadaju, nekome ne, ali eto ipak je doživljaj u živo vidjeti neke životinjske vrste koliko god nas to u isto vrijeme i rastuži što su u zatočeništvu. Fota je po mom skromnom mišljenju lijepo i dobro uređen ZOO.



Najprije me gledao dosta upitno, a onda se polako okrenuo, još jednom me pogledao i nastavio sa hranjenjem.







Onda malo vježbe ili zabave.



E ovo me je stvarno zanimalo. Šetao se tako od otoka na kojem imaju sve moguće penjalice i drveće u koje se skriju do kućice za noćenje u kojoj imaju hranu. Kroz staklo nije fotografija dobra. No uredno sjedne uz zdjelu, jede pa se vrati na otok. Na novi dolazak ponio je i list.



To je sve o majmunima. Ima još.......
- 15:13 - Komentari (14) - Isprintaj - #

09.09.2016., petak

Fota-3

Ovaj je post samo o jednoj obitelji crnih majmuna. Pauk majmuni.
Majmuni pauk su obitelj hvataša. Poput drugih hvataša žive u tropskim šumama Srednje i Južne Amerike, od južnog Meksika do Brazila. Rod sadrži sedam vrsta, od kojih su sve ugrožene.



Neproporcionalno su dugih udova a hvatanje i repom daje im ime. Majmuni pauk žive u gornjim slojevima prašume i hrane se u visokim slojevima, od 25 do 30 m. Prvenstveno jedu voće, ali će povremeno konzumirati lišće, cvijeće i kukce. Zbog svoje veličine, pauk majmuni zahtijevaju velike površine vlažnih zimzelenih šuma, uglavnom najradije nesmetanu primarnu prašumu. Oni su društvene životinje i žive u zajednicama do 35 jedinki, ali će se razdvojiti za vrijeme hranjenja tijekom dana.



Nedavne studije istraživanja o primatima pokazale su da su majmuni pauci najinteligentniji majmuni novog svijeta. Mogu proizvesti široki spektar zvukova i da će kada su ugroženi proizvesti zvukove slične rzanju konja i produžene krikove.



Oni su lokalnom stanovništvu važan izvor hrane zbog svoje veličine, pa se na široko love. Osim toga uništenje staništa zbog drva i raščišćavanje tla također prijeti ugroženosti vrste pauk majmuna. Osjetljivi su na malariju i koriste se u laboratorijskim studijama bolesti.



Populacija pauk majmuna je u stalnom opadanju.. IUCN Red List navodi jednu vrsta kao ranjive, četiri vrste kao ugrožene i dvije vrste, kao kritično ugrožena.



Dosta sam se dugo zadržala promatrajući to društvance. Kratko bi me pogledali kao da pitaju: "Kaj još si tu"? i nastavili kao da me i nema. Vjerujem da su se navikli na ljude pa nas ne doživljavaju kao lovce (iako ih lovimo kamerom) već kao "eto vas opet".
Šetnja po parku će se nastaviti u idućem postu. Nadam se da vam se nešto od pokazanog svidjelo.
- 11:56 - Komentari (19) - Isprintaj - #

08.09.2016., četvrtak

Fota-2

Nakon što smo ispratili guske slijedeći su na redu opet majmuni.





Nisam čitala kojoj vrsti pripadaju. U Irskoj se nikad ne može znati hoće li i kada ponovo kišiti iako na nebu nema oblaka. Oni se samo odjednom stvore i za čas pljusne ili rosi kao da se tuširate, a tako je jedno ime za pada kiša, shower (tuširati), koje opet može biti sunshower, to je kada je sunčano, a naleti oblak pa vas tušira. I to je jedan od razloga zašto nisam čitala o vrstama jer po nebu su se šetali oblaci raznih nijansi.



Ove mališane svi znate. Uvijek tako spremno poziraju zbog stalnog stražarenja. Pa iako su tu zaštićeni i ne prijeti im pogibelj oni jednako stražare kao i u prirodnom staništu.



Ova su me dva lemura malo duže zadržala jer su baš bili razigrani, a i prvi sam put vidjela smeđeg lemura ovako u živo.



Tako je spretno skakao s kamena na kamen na samim vrhovima prstiju. Svratite pogled na prste.



A onda nakon tih veseljaka ovo tužno lice me ukopalo na mjestu. Da li je stvarno tužno ili to samo ja tako vidim. Kako god rado bih nešto učinila, no samo smo se gledali i kao da je znao da mi je žao i ništa ne mogu napraviti. Baš sam se rastužila i kroz jedan dio parka uopće nisam fotografirala. Vratit ću se ponovo sa bananama, mislila sam iako znam da ih se ne smije hraniti.

I za bolje raspoloženje malo tradicionalne irske glazbe.



razgledavanje se nastavlja........
- 13:09 - Komentari (9) - Isprintaj - #

07.09.2016., srijeda

Mogli bismo mi imati i bolje da je političke volje



Fota Divlji Park je dio Zoološkog društva Irske. Zauzima (trenutno) 100 jutara na otoku Fota koji je10 km istočno od grada Cork. Godišnje ga posjeti preko 440,000 posjetitelja.
Vizija FOTA Divlji Park je inspirirati ljude da shvate očuvanje biološke raznolikosti našeg prirodnog svijeta. U parku su temeljne vrijednosti očuvanja: obrazovanje, istraživanje i zabava. Na taj način nastoje osigurati jedinstvo s ciljem postizanja većeg razumijevanja javnosti o ugroženosti biljnih i životinjskih staništa i smanjenju globalne biološke raznolikosti. Trenutno je pri kraju dodatno uređenje 27 hektara sa fokusom na azijske životinje i biljke.

To je iz službenih izvora o Fota parku. No stvarno ga treba doživjeti kako bi se dobila slika prostora. Uglavnom u parku su one životinje koje mogu živjeti na toj klimi. Mene su ipak neke začudile jer nisam ih očekivala u Irskoj. U prošlom postu sam stavila sliku sumatranskog tigra. Imala sam sreću biti u pravi trenutak sa spremnim fotićem. No polako ćemo se prošetati dio po dio jer bi za jedan post bilo previše. Nadam se da će vam se nešto i dopasti. Osobno koliko god mi je bilo lijepo nekako ipak više volim da su te životinje na slobodi tamo gdje inače žive. Da, da, znam kontradiktorno je to. Za neke vrste koje je čovjek već do sada u divljini uništio jedini opstanak su ovakvi ZOO-parkovi. I dakle:

Odmah iza svakog ulaza (dva su na različitim stranama) je dječje igralište i obavezni kafići sa suvenirnicama



kafiće znate pa ih ne fotkam (uglavnom) zatim jezera i pernati svijet. Odabrala sam dva flaminga



Pažnju su mi privukli ovi crni, crni majmuni. Vrlo vas znatiželjno gledaju





Skrenemo po uputama na stazu lijevo kad u susret nam dolaze one.



Mi smo stali sa strane, a one vrlo ponosno promarširale, a kako je bio sunčan dan sasvim sigurno se nisu uputile u maglu.

Nastavak slijedi, a za one koji žele vidjeti posebno







- 12:45 - Komentari (14) - Isprintaj - #

05.09.2016., ponedjeljak

U pravi trenutak



Malo zijeva nakon dremanja.
O tome gdje, što, kako, sutra/preksutra.
- 19:45 - Komentari (22) - Isprintaj - #

04.09.2016., nedjelja

Tako se to radi



Pa ti stavi noge na sjedalo ispred (kako se to često vidi u našim zagrebačkim tramvajima) dok te kamera snima. U vlaku između Korka (Cork) i Kova (Cobh).
- 19:55 - Komentari (6) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se