život je kako kada

< kolovoz, 2016 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Opis bloga


Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.

Ako želiš nešto reći
demetra02@gmail.com

Početak
Blog je ponovo registriran 13.01.2013.

ljubav

17.08.2016., srijeda

Zaboravili smo zvuk tišine

Krenuh kao obično, mirno i spremna za još jedno putovanje. Oko dvjesto kilometara kasnije po dolasku na odredište vadeći stvari iz automobila tražim torbu sa laptopom. Ništa, nema je i u isti čas vidjeh sliku torbe gdje je ostala pripremljena. Šok. I nije to samo zbog laptopa jer mogu ja bez njega i više od četiri-pet dana, ali mobitel je tek sa pola baterije jer računala sam punit ću kroz noć. No neću jer punjač je u istoj torbi, a i knjiga za skratiti noć. Dakle što tada. Ne postoji mogućnost posuđivanja jer prvi susjed je oko kilometar udaljen, a i teško da koristi isti mobitel. Osim toga konektor za irske štekere je isto tako u torbi. Prva reakcija nakon što sam shvatila da sam osuđena na izolaciju nekoliko dana u tišini bila je gnjev. Ljuta na sebe što ne kontroliram pa ako treba i pet puta. No to ne pomaže i što mi je činiti. Pokušaj pomirenja je išao vrlo teško i razmišljajući o toj situaciji shvatila sam koliko smo se udaljili od prirode. Više ne znamo slušati šum vjetra, ni šuštanje kiše u krošnjama. Prelet ptice mi se učinio nevjerojatno čudan jer taj zvuk sam sasvim zaboravila. Bilo je trenutaka kada me je tišina gotovo boljela i silno mi je trebao poznati zvuk radija, ne toliko TV-a. Bez nje mogu, ali radio je još od mog djetinjstva stalno tu negdje. Ipak je ta tišina iznjedrila nešto. Kamen i boje su uljepšavale i kratile te dane. No idući put ću sigurno bolje kontrolirati što uzimam za put.



Uvijek postoji nekakav izlaz.


- 19:18 - Komentari (23) - Isprintaj - #

13.08.2016., subota

O grahu i posljedicama

Ništa posebno, samo me ova pjesma nekako uvijek prije izbora podsjeti na one tamo neke.


- 21:10 - Komentari (8) - Isprintaj - #

09.08.2016., utorak

Prapovijest

Ovaj smo put izabrali posjetiti dva iznimna lokaliteta. Ponekad nam je teško vjerovati da su ljudi prije nekoliko tisuća godina mogli napraviti, sagraditi nešto što se danas teško bez modernih pomagala može. Pa da krenemo: Za one koji žele znati nešto više.
https://en.wikipedia.org/wiki/Newgrange

Sasvim kratko je slijedeće:
Newgrange je prapovijesni spomenik (u županiji Meath, u Irskoj). Izgrađen je u vrijeme neolita oko 3200 prije Krista, što znači da je stariji od Stonehengea i egipatske piramide u Gizi. (Danas ga neki arheolozi smještaju u nešto kasnije vrijeme oko 3000). Sastoji se od velikog kružnog nasipa s kamenim prolazom i unutarnjih komora. Nasip ima potporni zid na prednjoj strani i okružen je urezanim rubnjakom. Ne postoji točna spoznaja o tome za što je korišten, ali se nagađa da je imao religiozno značenje – zato što je usklađen ulaz sa izlazećim suncem, a njegovo svjetlo prodire u unutrašnju komoru na zimski solsticij. To je najpoznatiji spomenik u neolitiku uz slične grobnice te je kao takav dio UNESCO-ve Svjetske kulturne baštine. Newgrange dijeli mnoge sličnosti s drugim neolitskim konstrukcijama u zapadnoj Evropi, kao što su Maeshowe u Orkney, Škotska i Bryn violonela DDU u Walesu. Fotografije su vanjske. Nutarnji prostor je zabranjeno slikati pa sam onda fotkala razglednice koje su ispod stakla na zidu. S obzirom da nas je pratila kiša ne izgledaju sjajno (razglednice) a ostalo zadovoljava.







kiša lije pa ne uspjevam bolje uhvatiti urezane crtarije.



Malo vanjskog kružnog zida



Dok uneskova vodičkica tumači na meni vrlo teško pratiti irskom engleskom za oko mi zapeo šešir



ispred ulaza se mora čekati u manjim grupama jer je prolaz uzak tako da se oni od 100kg teško provlače, a u samoj komori ima mjesta tek za desetak ljudi.



Još uvijek se ne zna sa sigurnošću što predstavljaju crteži, da li je simbolika ili tek samo ukrašavanje.



nadvoj iznad ulaza.



jedna mala po strani, vodičkica kaže da ih je bilo još, ali su devastirane u 17. i 18. st. kada je i puno stvari otuđeno.



curke su se sklonile od pljuska



I još fotkane razglednice:



Ovo je u samoj komori strop za koji nam je rečeno da nikada nije prokisnuo.



Jedino vrijeme kada svijetlo prodire do komore zimski solsticij (ako je sunčan dan), inače je potpuna tama. I to su nam prikazali. Zgasili su svijetlo u nutra, a iz vana usmjerili svijetlo kao da izlazi sunce i na podu se trag svijetla polako približavao komori. Zgodno.



ovaj kamen u bočnoj maloj komori vrlo lijepo izgleda.

I u kratko, jedno zanimljivo putovanje. Slijedi isto tako mjesto iz neolitika imenom Tara u drugom postu.



- 23:38 - Komentari (13) - Isprintaj - #

04.08.2016., četvrtak

Nestao mi šofer




- 09:51 - Komentari (9) - Isprintaj - #