Ovaj smo put izabrali posjetiti dva iznimna lokaliteta. Ponekad nam je teško vjerovati da su ljudi prije nekoliko tisuća godina mogli napraviti, sagraditi nešto što se danas teško bez modernih pomagala može. Pa da krenemo: Za one koji žele znati nešto više.
https://en.wikipedia.org/wiki/Newgrange
Sasvim kratko je slijedeće:
Newgrange je prapovijesni spomenik (u županiji Meath, u Irskoj). Izgrađen je u vrijeme neolita oko 3200 prije Krista, što znači da je stariji od Stonehengea i egipatske piramide u Gizi. (Danas ga neki arheolozi smještaju u nešto kasnije vrijeme oko 3000). Sastoji se od velikog kružnog nasipa s kamenim prolazom i unutarnjih komora. Nasip ima potporni zid na prednjoj strani i okružen je urezanim rubnjakom. Ne postoji točna spoznaja o tome za što je korišten, ali se nagađa da je imao religiozno značenje – zato što je usklađen ulaz sa izlazećim suncem, a njegovo svjetlo prodire u unutrašnju komoru na zimski solsticij. To je najpoznatiji spomenik u neolitiku uz slične grobnice te je kao takav dio UNESCO-ve Svjetske kulturne baštine. Newgrange dijeli mnoge sličnosti s drugim neolitskim konstrukcijama u zapadnoj Evropi, kao što su Maeshowe u Orkney, Škotska i Bryn violonela DDU u Walesu. Fotografije su vanjske. Nutarnji prostor je zabranjeno slikati pa sam onda fotkala razglednice koje su ispod stakla na zidu. S obzirom da nas je pratila kiša ne izgledaju sjajno (razglednice) a ostalo zadovoljava.
kiša lije pa ne uspjevam bolje uhvatiti urezane crtarije.
Malo vanjskog kružnog zida
Dok uneskova vodičkica tumači na meni vrlo teško pratiti irskom engleskom za oko mi zapeo šešir
ispred ulaza se mora čekati u manjim grupama jer je prolaz uzak tako da se oni od 100kg teško provlače, a u samoj komori ima mjesta tek za desetak ljudi.
Još uvijek se ne zna sa sigurnošću što predstavljaju crteži, da li je simbolika ili tek samo ukrašavanje.
nadvoj iznad ulaza.
jedna mala po strani, vodičkica kaže da ih je bilo još, ali su devastirane u 17. i 18. st. kada je i puno stvari otuđeno.
curke su se sklonile od pljuska
I još fotkane razglednice:
Ovo je u samoj komori strop za koji nam je rečeno da nikada nije prokisnuo.
Jedino vrijeme kada svijetlo prodire do komore zimski solsticij (ako je sunčan dan), inače je potpuna tama. I to su nam prikazali. Zgasili su svijetlo u nutra, a iz vana usmjerili svijetlo kao da izlazi sunce i na podu se trag svijetla polako približavao komori. Zgodno.
ovaj kamen u bočnoj maloj komori vrlo lijepo izgleda.
I u kratko, jedno zanimljivo putovanje. Slijedi isto tako mjesto iz neolitika imenom Tara u drugom postu.
|
