život je kako kada

< srpanj, 2016 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Lipanj 2017 (11)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (9)
Ožujak 2017 (8)
Veljača 2017 (14)
Siječanj 2017 (9)
Prosinac 2016 (10)
Studeni 2016 (13)
Listopad 2016 (7)
Rujan 2016 (8)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (13)
Lipanj 2016 (10)
Svibanj 2016 (16)
Travanj 2016 (6)
Veljača 2016 (6)
Siječanj 2016 (25)
Prosinac 2015 (4)
Studeni 2015 (9)
Listopad 2015 (7)
Rujan 2015 (15)
Kolovoz 2015 (6)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (9)
Travanj 2015 (7)
Ožujak 2015 (11)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (5)
Prosinac 2014 (11)
Studeni 2014 (13)
Listopad 2014 (10)
Rujan 2014 (11)
Kolovoz 2014 (12)
Srpanj 2014 (19)
Lipanj 2014 (12)
Svibanj 2014 (20)
Travanj 2014 (3)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (4)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (8)
Kolovoz 2013 (8)
Srpanj 2013 (7)
Lipanj 2013 (9)

Opis bloga
Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

zavirili

ako poželiš nešto reći
demetra02@gmail.com

31.07.2016., nedjelja

Eto tako

Zanimljivost u pubu iliti bircu, kavani ili kako god vam drago, koju sam najavila izgleda ovako:

Snažan vjetar te uvijek natjera u neki pub. Dobro je da ih ima posvuda u gotovo neograničenom broju. Loše je što kad pada kiša, a pada gotovo na dnevnoj bazi sve je puno i prepuno. Irci vole svoje kafiće. Dobro je što su uvijek spremni pronaći stolac za gosta. I da ne duljim, vjetar brije, ulazimo u pub među prvima koji su osjetili da kiša dolazi. Još ima dovoljno mjesta pa izgleda kao da je prazan, a nije. Po običaju bilježim fotićem zanimljivo uređenje. Svaki ima nešto svoje posebno. Ovaj je zidove ukrasio cijelim bogatstvom. Sve je ispod stakla kako ne bi nadobudni odlučili ponijeti suvenir. Slike sve govore pa ih ne treba opisivati. Pa krenimo redom.











PA IZNENAĐENJE




I JOŠ RARITET



Zauzima počasno mjesto u zasebnom okviru. S razlogom.


- 11:10 - Komentari (18) - Isprintaj - #

27.07.2016., srijeda

Vratimo se u Cobh

Posjet muzeju

O Titaniku sve znate pa nema potrebe o povijesnom dijelu pisati. Zanimljivo su osmislili razgledavanje. U određeno vrijeme se skupi grupa, nevezano o organiziranim grupama, svi su kao putnici na "brodu". Ulaznica je putna karta na ime osobe koja je preživjela pa je mogla ispričati.
Moja karta


Audio-vizualni dio je sjajno napravljen. Prostorija iz koje priča kreće je napravljena kao paluba


Pošto smo saznali da je Cobh (Cov) bila zadnja luka nakon koje je Titanik doživio havariju izlazimo na balkon muzeja prema moru. Na istom su se mjestu zadnji put fotografirali


Još uvijek je sačuvan drveni kej gdje je brod bio vezan


Tu me privukao ovaj kormoran pa sam ga kliknula


dok je vodičkica prepričavala dio povijesti


I zvono je postavljeno pa smo prije napuštanja palube zvonili ili škljocali kao ja


A onda s obzirom da nas je kiša pratila ušli smo u brod razgledati smještaj.
Najprije dame kak je red


Oni debelih pobelaraca (novčanika) imali su čast biti u prvoj klasi koja je izgledala ovako:

Tu nas je opet dočekao informator sa detaljnim opisom


No ipak je bilo, a i bit će uvijek puno više sirotinje koja je bila u trećoj klasi:

Zatim smo se vratili na most gdje nas je dočekao kapet sa obavijestima o vremenu, brzini plovidbe i raznim informacijama

I tako smo korak po korak doživjeli havariju. Mi preživjeli smo još jednom obišli neke uspomene iz tog vremena


I zadovoljni što je to ipak samo muzej izašli na oblačan dan, laganu kišicu i svratili na okrepu koja apsolutno dobro dođe kada se čovjek prisjeti kako su ti siroti ljudi završili.


U tom sam pubu pronašla nekaj stvarno zanimljivo, ali o tome u idućem postu.
Ostanite mi dobro i veselo kao uvijek.


- 11:11 - Komentari (16) - Isprintaj - #

25.07.2016., ponedjeljak

Još uvijek me fascinira

Svratili smo na Atlantik da malo morskog zraka uhvatim.



Kada te val poklopi






- 09:48 - Komentari (23) - Isprintaj - #

20.07.2016., srijeda

Na jednom od otoka

Zgodno mi je to kako Irska koja je na otoku ima otoke i njihov osjećaj da je cijela na otoku je sasvim drukčiji nego recimo moj. Dakle na jednom od tih je smješten simpatičan grad Cobh (Kov). Po mnogo čemu je važan u Irskoj povijesti. No ipak najznačajniji je u prošlim stoljećima kao polazna luka za iseljavanje u Ameriku i Australiju. Danas je moderna turistička destinacija, transportna luka, jedriličarska. U tom dobro zaštićenom, velikom zaljevu je i mornarička baza iz koje vojni patrolni brodovi obilaze njihove granice na moru. Ovaj vam put neću prenositi povijest grada jer me silno podsjeća na neke naše otoke s kojih su ljudi odlazili put Amerike, put Australije. Toliko sličnih sudbina i slične povijesti. Samo nekoliko fotografija:










O cvijeću po cijelom gradu trebao bi poseban post. Ovako velike grmove begonija svih boja nisam nigdje još vidjela.



bilo je rano jutro, sivo, kišovito, park ispred hotela prazan.


bajkovito



privlače me ti ukrasi oko krovnih prozora



spomenik hrabroj Annie Moore je bila prva žena koja je iz Kova parobrodom Nevada 1 emigrirala u New York.


ako vas zanima



- 14:02 - Komentari (16) - Isprintaj - #

19.07.2016., utorak

I LETE I LETE I MAŠU


- 09:18 - Komentari (8) - Isprintaj - #

17.07.2016., nedjelja

NEŠTO DRUKČIJE



Da li je film Djeca Pariza bio prikazivan u Hrvatskoj ja ne znam jer već više od trideset godina ne odlazim u kina. Ovih sam dana dobila u ruke sjajnu knjigu Sarin ključ, autorice Tatiane de Rosnay. Ovo što prenosim iz Nacionala je događaj o kojem se u knjizi govori, a koju preporučam svim zaljubljenicima u dobro napisan roman sa povijesnim dijelom, a i što je meni isto tako važno odlično prevedenu i lektoriranu pa je čisti užitak čitati iako će vas duboko i gorko dirnuti. Uz to sam shvatila da sve krivnje, koje su narodi jedni drugima činili i koje još uvijek čine bilo kao odmazdu, bilo kao želju za vladanjem, nikada neće prestati, na žalost.

'Djeca Pariza': Istina o francuskoj ulozi u Drugom svjetskom ratu
"Svi smo mi bili u pokretu otpora!" Tako se dugo govorilo u Francuskoj kada bi bila riječ o Drugom svjetskom ratu. Da to baš i nije istina pokazuje igrani film "Djeca Pariza" koji je ovih dana prikazan i u Njemačkoj
Pariz, srpanj 1942. Na početku filma "Djeca Pariza" otac židovske obitelji Schmuel Weisman pokušava razveseliti svoju djecu za vrijeme ručka pričom: "Znate li da Hitler vjeruje da smo mi Židovi krivi za potonuće Titanica? Ne santa leda, nego Židov - to je barem jasno." Svi se za stolom smiju. No, samo nekoliko dana kasnije dolazi francuska policija i odvodi čitavu obitelj i sve njihove susjede.
Iz Pariza je deportirano ukupno 1.300 ljudi. Uhićeni Židovi najprije su bili zatvoreni u jednoj sportskoj dvorani, onda ih se otpremalo u francuski logor i na kraju predavalo Nijemcima. Skoro svi uhićenici kasnije su smrtno stradali u njemačkim koncentracijskim logorima.
Povjesničar koji je djeci vratio identitet
Za ispravnost povijesnih činjenica u filmu bio je zadužen povjesničar Serge Klarsfeld. On je desetljećima proučavao odnose Francuza i nacista. Redateljica filma Roselyne Bosch kaže: "Sjećanje na tu djecu bilo bi nemoguće bez Sergea Klarsfelda. On im je svojim radom vratio identitet, uz njegovu pomoć ponovo su dobili dušu."Sam Klarsfeld je 1942. godine bio star sedam godina i sa svojim roditeljima Židovima živio je u Nizzi. On i njegova majka uspjeli su izbjeći odvođenje u logor, no njegov otac nije. Serge Klarsfeld nikada ga više nije vidio. Nakon rata je u Parizu upoznao svoju suprugu Beate. Ona je Nijemica koja je u Francuskoj čuvala djecu. Za Sergea to nije bio nikakav problem. Beate i druge mlade Njemice koje su u Francuskoj boravile kao "au pair" djevojke u toj su se zemlji osjećale ugodno. Da to nije baš samo po sebi razumljivo, Beate je shvatila tek nakon razgovora sa Sergeom koji joj je ispričao što su sve nacisti radili o Francuskoj.
Francuska je priznala odgovornost
U Francuskoj dugo nije postojala svijest o krivnji vlastitih sunarodnjaka za holokaust. Predsjednik Charles de Gaulle je poslije rata stvorio sliku nacije koja je "ostala čista" i koja je pružala jak otpor njemačkim okupatorima. Toga je, doduše bilo, ali to nije bila cijela istina. Jer, za vrijeme Drugog svjetskog rata bilo je mnogo vodećih političara i policajaca koji su marljivo pomagali nacistima. Recimo, Pierre Laval, tadašnji premijer neokupiranog dijela Francuske. Bez njegove pomoći ne bi bili mogući masovni transporti francuskih židova.
No, o tome nitko u Francuskoj nije želio razgovarati. Sve dok Serge Klarsfeld nije ukazao na značajne pogreške u školskim udžbenicima. Njegova supruga se prisjeća da su francuski školarci sve do 90-ih godina prošlog stoljeća učili da su samo Nijemci odvodili Židove. A onda su udžbenici iz povijesti nanovo napisani. Tek 1995. godine je tadašnji francuski predsjednik Jacques Chirac priznao francuski udio u krivnji za deportacije Židova.

- 23:58 - Komentari (6) - Isprintaj - #

12.07.2016., utorak

Post za izvanzemaljce

Pratim ja dosta svega i svačega na blogu kada uhvatim vremena. Danas sam malo napetih živaca jer mi sutra dolazi kćerka i unuk, a dan nikako da prođe. Tako to biva kada se čeka. Prolistam malo po blogu, ostavim poneki komentar i otvorim s vijesti post Zašto mrzim ljude. Nemam ja tu ništa za reći, niti za komentirati jer sam već u prvim rečenicama upzorena da odjebem s obzirom da spadam u tu skupinu zvana ljudi. A onda da vidim zašto me netko, a ne zna baš ništa o meni mrzi? Pročitam i ne komentiram jer kako rekoh na početku... ipak se ispostavilo da se radi o nečemu što me ne zanima pa sam fino odje..... shvativši da je post pisan za izvanzemaljce, a ne našu skupinu zvanu ljudi. I na kraju odlučim staviti ovu krasnu fotografiju. Meni je. No taj dragi mladić je, dok sam ga fotkala iz automobila, izvikivao svoju adresu i neka mu pošaljem fotku. Simpatični su ljudi ti Irci pa sam pomislila.....ma nevažno....


- 20:09 - Komentari (18) - Isprintaj - #

10.07.2016., nedjelja

Crne vijesti


- 23:08 - Komentari (12) - Isprintaj - #

08.07.2016., petak

Još jedna haibun pjesma

PAUK

Od grančice tanane s jednog grma pa sve do drugog grma isto tako tananih grančica pauk mali žuti, sa smeđim po nožicama i bjelkastim po leđima, polako mrežu svoju plete. Putuje tako s jedne strane na drugu i svilenkastu nit veže pa se uspne koji milimetar više i opet krene na drugu stranu novu nit pričvrstiti. Neumorno radi kao da ga sunčan dan uopće ne zanima. Puhne lagani povjetarac i zanjiše niti i pauka na njima. Čudno uopće se ne boji i hrabro napreduje, lijevo, desno, desno, lijevo, a prekrasna mreža sve je veća. Radi taj mali žuti pauk bez nacrta sasvim siguran da će sve biti baš kako želi. A onda još prije no što je završio svoj posao jedna luda muha bezglavo se zaletjela ne vidjevši paukov trud. Naravno da je za manje od sekunde završila zamotana za neki novi obrok.

MALENI PAUK
ČVRSTU MREŽU ISPLETE
SVILENOM NITI



07.07.2016.

- 07:02 - Komentari (12) - Isprintaj - #

07.07.2016., četvrtak

I toga ima

Spomenula sam ovaj kolač kao meni stvarno poseban. Mnoge kolače zovu puding, kao i neke mesne ploške (slične kao naše krvavice po okusu) koje su u irskom doručku. O tome će biti post pa ne bih sada. Kolač je fantastičan tako da ću pokušati naći recept. Jede se sa toplim preljevom od putra i viskija i još nečega, no to sve moram istražiti.


- 10:08 - Komentari (10) - Isprintaj - #

05.07.2016., utorak

Mizen Head - drugi dio

Za početak, onima koji to još ne znaju zašto pišem o Irskoj odgovaram (prema jednom komentaru o nosu) živim dio godine u Irskoj pa upoznajem njene ljepote koje volim prikazati kao što sam i sva moja druga putovanja bilo po Hrvatskoj ili negdje drugdje. A sada ostatak o Mizen Head.



U kućicama u kojima su svjetioničari živjeli ne rijetko sa obiteljima sada su izloženi predmeti njihovog doma, a u jednom dijelu su izlošci i zapisi o Talijanu Gulielmu Marconiu.









Nekoliko rečenica koje sam izvukla, meni zanimljive, a vezano za Irsku.

U lipnju 1903. publika okupljena u slavnoj predavaonici Kraljevskog instituta u Londonu očekivala je demonstraciju Marconijeva novopečenog tehnološkog čuda – radija.
No kako uvijek ima onih koji su zavidni taj je eksperiment izvrgnut ruglu od tzv prvog hakera u povijesti. Zna se tko je to bio, čak se i ispričao uz obrazloženje da je zabrinut zbog mogućnosti da se zlorabi. Ta se ondašnja novotarija danas koristi u mnoge svrhe pozitivne i negativne pa je haker na neki način imao pravo. Tko je stvarno prvi stvorio radio jednostavno nije baš moguće sasvim točno utvrditi jer su mnoge komponente i izumi bili otkriveni prije samog radija. Tesla je ipak najvjerojatnije prvi napravio radio. Zanimljivo je kako je posmrtno Marconiju oduzeto priznanje za pronalazak izuma za daljinsko upravljanje i priznato Tesli, no povijest je već bila napisana, a tko će ju mijenjati. Za one koji vole istraživati:

http://free-sk.htnet.hr/radio_museum/Iz%20povijesti%20radio%20aparata.htm

Zašto taj uvod? Mizen Head je bila jedna od lokacija gdje je Marconi imao svoju istraživačku stanicu. Druga ja bila posebno zanimljiva.

Zbog lokacije svoje zapadne obale Irska je odigrala ključnu ulogu u pionirskim naporima Marconia da pošalje transatlantske poruke brod-obala. Godine 1914. Marconijeva telegrafska stanica je osnovana u gradu Ballybunion, a koristila je tijekom Prvog svjetskog rata.

U ožujku 1919. prvo Marconijevo telefonsko emitiranje je provedeno od stanice u gradu Ballybunion pomoću pozivnog znaka Yankee X-ray Quebec, (ili YXQ). Primljena je na drugoj strani Atlantika, u Novoj Škotskoj (Chelmsford i louisburg, Cape Breton). Taj prijenos glasa bio je moguć samo zato što je Marconi koristio termionske ventile (vakuum cijevi) u svom odašiljaču umjesto svjećica odašiljača, koje su pogodne samo za radio-telegrafski rad (Morseov kod).

Kao rezultat irskog građanskog rata (1922-1923) Marconijeva stanica u gradu Ballybunion je bila zatvorena. Danas, ništa nije preostalo od izvorne stanice, lokalni radisti su u suradnji s lokalnim županijskim vijećem podigli spomen kamen.



https://hr.wikipedia.org/wiki/Guglielmo_Marconi



Začudila sam se, što to zvono ovako naopak tu radi. Ovaj simpatični mladić mi je objasnio da se ispod zvona nalazi bazen sa vodom pa kada se napuni do vrha onda zvono proizvodi zvuk, valjda vibracija vode ili tako nešto. Ti Irci imaju svoj engleski kojeg baš i nije jednostavno razumjeti, posebno kada se zalaufaju.



Još nekoliko fotografija iz drugih pozicija







Od sveg tog hodanja ožedniš, ogladniš pa zato najbolje je sjesti.



Do novog javljanja svima veliki pozdrav!





- 23:07 - Komentari (7) - Isprintaj - #

04.07.2016., ponedjeljak

STRPLJIVA






- 22:26 - Komentari (12) - Isprintaj - #

01.07.2016., petak

Mizen Head - prvi dio

Dakle ponovo jedno zanimljivo mjesto. Mizen Head.
Na kraju poluotoka Mizen, klifovi Mizen Head rastu visoko iznad Atlantskog oceana, gdje se struje susreću sa zapada i juga, a valovi od sredine Atlantika udaraju po obali.
Visoko iznad ponora je kultni most koji se ljulja zbog udara vjetra ili čak ako se poskoči na mostu. Poseban je veličanstven pogled na beskonačni morski pejzaž koji oduzima dah. Ako imate sreće možete vidjeti kitove ili dupine, ali već sam pogled sa klifova je nevjerojatan i bez kitova. S obzirom da slika govori tisuću riječi evo ih nekoliko.



Kuća u kojoj je muzej, restoran, i naravno suvenirnica kao posvuda.



jedan od Mizen klifa



pogled na dio rute obilaska



most iznad ponora u kojeg se neki turisti ne usude pogledati



most povezuje ove klifove



pogled na most sa nižeg nivoa



krajnja točka na kojoj uvijek netko fotka



krenete li ravno u smjeru od svjetioničkog svijetla stići ćete u Afriku ili Južnu Ameriku. Slobodno birajte.

Ovaj sam video pronašla pa tko želi može





- 11:44 - Komentari (20) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se