život je kako kada

< svibanj, 2016 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Listopad 2017 (2)
Rujan 2017 (10)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (14)
Lipanj 2017 (13)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (9)
Ožujak 2017 (8)
Veljača 2017 (14)
Siječanj 2017 (9)
Prosinac 2016 (10)
Studeni 2016 (13)
Listopad 2016 (7)
Rujan 2016 (8)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (13)
Lipanj 2016 (10)
Svibanj 2016 (16)
Travanj 2016 (6)
Veljača 2016 (6)
Siječanj 2016 (25)
Prosinac 2015 (4)
Studeni 2015 (9)
Listopad 2015 (7)
Rujan 2015 (15)
Kolovoz 2015 (6)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (9)
Travanj 2015 (7)
Ožujak 2015 (11)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (5)
Prosinac 2014 (11)
Studeni 2014 (13)
Listopad 2014 (10)
Rujan 2014 (11)
Kolovoz 2014 (12)
Srpanj 2014 (19)
Lipanj 2014 (12)
Svibanj 2014 (20)
Travanj 2014 (3)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (4)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (6)

Opis bloga
Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

zavirili

ako poželiš nešto reći
demetra02@gmail.com

30.05.2016., ponedjeljak

DAVID I GOLIJAT

NA LOŠOJ FREKVENCIJI



- 15:12 - Komentari (11) - Isprintaj - #

28.05.2016., subota

Biserne kapi

Još je hladno, sunce se tek podiže iz svoje postelje šaljući jutarnji pozdrav mjesecu što se blijed od noćnog bdijenja sprema na počinak. Cvrkut malih ptica najavljuje još jedan lijep sunčan dan. Poneki bijeli oblačak lijeno se premješta stvarajući zanimljive slike po azurno plavom nebeskom svodu. Zeleno more travki svjetluca pod prvim zrakama sunca otkrivajući bezbroj sitnih kapljica rose. Sunce polako upija te biserne kapljice jutra, ali prije toga mnoga će se mala žedna usta napojiti, a onda, dan će ponovo biti zagrijan i suh.


POD ZRAKOM SUNCA
TRAVKAMA SVJETLUCAJU
BISERNE KAPI

28.05.2016. (haibun pjesma)


- 11:01 - Komentari (9) - Isprintaj - #

26.05.2016., četvrtak

ŠTO SE SVE PROPUŠTA

Gotovo uvijek kada vidim kako u ovim meni stranim državama znaju iskoristiti baš svaki i najmanje zanimljiv detalj kako bi stvarali više, ostanem tužna spoznajom stanja u domovini. Najčešće govorimo kako smo predivna zemlja, i jesmo, kako imamo stotine mogućnosti, i imamo, kako još samo treba....... I tu sve stane. Na tom treba, trebalo bi, pa se osnuju razna povjerenstva, komisije, grupe, a na kraju ništa. Ne bi li bilo pametnije samo preslikati što pametni ljudi rade vani ili bi to vrijeđalo domaću pamet pa bolje ne raditi ništa. Nemam namjeru elaborirati ništa oko svega toga, nego samo kao mali uvod u slijedeće.
Za one koje će možda zanimati link za muzej

PUTAR


jer ne bih željela zamarati nezainteresirane. A za sve nekoliko fotografija:



- 11:44 - Komentari (11) - Isprintaj - #

25.05.2016., srijeda

BAŠ SVAKI


- 09:53 - Komentari (9) - Isprintaj - #

23.05.2016., ponedjeljak

POZNATO


Irska-Hrvatska-kako slično



Cork. Jutro, osam sati. Krenuti na posao ili ne?
- 23:49 - Komentari (8) - Isprintaj - #

21.05.2016., subota

Krajevi i ljudi

Kao što danas Hrvati odlaze iz svoje lijepe zemlje tražeći bar malo bolji život, bar malo dostojniji čovjeka ove tako cijenjene Europe, tako su Irci u vrijeme Velike Gladi odlazili preko mora u Nove Krajeve. Prepuni želje za povratkom osnivali su naselja istih imena kao u domovini. Prošle sam godine otkrila Boston u kojem je tek nekoliko kuća i pokoja farma na udaljenosti od nekoliko kilometara. Ovaj sam put otkrila Baltimor i čudesne mornare od kojih neki još uvijek rade na trajektu koji povezuje obližnje otoke. Raspored trajekta je na zidu puba tako da se točno zna do kada se u miru ispija uglavnom lokalno pivo. Tome su jako privrženi.



Nije se skrivao od mog fotića i uopće me nije doživljavao već je nekoliko puta prošao rukom preko lica kao da želi izgladiti sve te bore koje su more, vjetar i kiša ucrtale. A onda je došlo vrijeme i laganim je korakom krenuo prema vratima kao da je to posljednji put. Zanimljivo je da nitko u pubu nije ni trepnuo kao da se baš ništa nije promijenilo dok sam ja utisak spremala u slike.
- 09:57 - Komentari (10) - Isprintaj - #

20.05.2016., petak

Mom trećem cvijetu

Posvećeno.

KIŠNO JUTRO

K'o platno bez boje razvučen oblak ponad glave stoji i lijeno sipi svoj mokri smijeh. Dal' mi se to ruga vrijeme ili stvarno tako treba biti? Zemlja je suha i žedna i pohlepno pije svaku kap dok ja čekam sunca zrake. Ispred pogleda zeleno pa sivo i ništa dalje. Gdje se to more sakrilo, gdje njegovo plavetnilo sakriva lice? Irsko jutro, uobičajeno proljetno, samo poneka hrabra ptica najavi svoj let i utihne. Bit će to još jedan dan za sanjarenje.



RAZVUČEN OBLAK
KAO PLATNO BEZ BOJE
LIJENO SIPI

20.05.2016.

DIJETE MOJE SRETAN TI ROĐENDAN!

(haibun pjesma)



- 11:07 - Komentari (10) - Isprintaj - #

18.05.2016., srijeda

More i

Povezanost mora i mornara nikada ne prestaje. Kažu mi ovdje u pabu kako je važno biti bar nekoliko sati prisutan jer nikada ne znaš koja će priča iskrsnuti. Ne razumijem njihove razgovore jer im je dijalekt za nas koji smo učili školski engleski kao razgovor svemiraca. Bar za mene, možda među blogerima ima onih koji su potkovaniji oko tog irsko-engleskog u kojem se nađe i gelik, no ja uvijek moram po dva tri puta pitati da mi ponove lijepo polako. Inače su beskrajno susretljivi, ali samo pravi Irci. Dotepenci od posvuda te uvijek gledaju kao trenutnu opasnost. Ne zamjeram im jer tko zna što su sve prošli prije dolaska, a i nisam sigurna da im je baš opala sjekira u med. Kako god na putu prema jugu Cork County puno je toga lijepog uz put doživljeno. Od posebno mi dragog je ova fotografija koju sam nazvala: "Trenutak užitka".


- 19:44 - Komentari (11) - Isprintaj - #

16.05.2016., ponedjeljak

Lunjam

Vrijeme je stvoreno za malo prolunjati. To malo je uz obalu kroz poneki gradić, više sela prema Corku. Grlo suho pa ga treba osvježiti i odabrana štacija je Baltimore. Nekoliko riječi o:

Bilježi se osnivanje mjesta 1605. godine. Bio je uglavnom ribarski gradić u koji su često dolazili gusari. Spominje se da su žene uglavnom bile gusarske ljubavnice ili supruge.
Grad su 1631. opustjeli (Barbary) gusari iz Alžira koji su prodavali Irce u roblje u Alžir ili Maroko. Podsjetnici o tom incidentu još uvijek postoje u obliku imena puba, poput "Alžir Inn". Više od 100 mještana prodano je u roblje, od kojih su samo dvije ili tri osobe ikada više vidjele Irsku. Oni koji su preživjeli pobjegli su u Skibbereen i Baltimore je generacijama bio gotovo pust. Spor oporavak započeo je u 18. stoljeću, a do ranih 1800. selo je počelo napredovati opet, samo da bi trpjeli daljnje velike gubitke u Velikoj gladi kada se mnogo Iraca iselilo u SAD (i tamo osnovali svoj novi Baltimor).

Danas je opet ribarska luka.



Vjerujem da ste se iznenadili kao što sam i ja. No barmen mi je ispričao kako su došli Hrvati i igrali su nogomet, dobro se zabavili, puno pili, pjevali i izgubili od naše ekipe. Eto kud god kreneš nešto te na dom podsjeti.

- 21:59 - Komentari (8) - Isprintaj - #

15.05.2016., nedjelja

Janko mali

Vjerujem da sam već o tome pisala, ali da ponovim za one koji manje pamte (kao i ja). U Irskoj na seoskim cestama, a ne rijetko i na važnijima kao što je cesta između Killarney i Kenmare nailazit ćete na prizore koji su za domaće stanovništvo sasvim normalni, no za nas je takav susret doživljaj. I naravno da sam ponovo zabilježila, brzinski u toku vožnje. Ceste su uglavnom uske za naš pojam i dosta se brzo vozi (oko 100 na sat) pa nema zaustavljanja zbog fotografiranja. Kako god uživala sam pogled tog trenutka.


- 11:24 - Komentari (17) - Isprintaj - #

13.05.2016., petak

Vlakom

Dakle odlučili smo krenuti vlakom u gradić Dalkey. Vrijeme nam baš i nije bilo naklono, ali računali smo možda nas neće. Doma se ne vozim prigradskim vlakom pa nemam pojma kako izgleda ni nutra ni vani, ali ovako izgledaju ovi vlakovi



Vjerujem da je to izvan špice. Kako god fotić u ruke i škljocam iz vlaka pa je kvaliteta upitna, no nešto se može vidjeti.


Kroz Dublin turistiki prolazak vlakom



Venecija ima svoj, a i Dublin svoj Grand Canal.



Bio je mlin



Nisam sigurna u točnost, rečeno mi je da su uredi plinare ili tako nešto.



ragbi stadion



malo usputnih detalja i konačno



što uočite na prvi pogled



što na drugi pogled



onda vas upzori pogled na sat da je možda još rano za odmor



i krenete u razgledavanje



knjižnica iz 1901. godine



da se zna gdje ste



Irska je prepuna, rekla bih utvrda, dvoraca, raznih oblika tvrđava



tako i ovdje. zanimljiv je detalj da se rentanje koristilo stvarno davno. Jedino mi nije jasno zakaj su i vuru dodali



na groblje se nemre



lokotom zatvoreno.



ali u crkvu se može. nova, lijepa sa sasvim posebnim oltarom-



Malo hodanja prema moru kroz stvarno stari dio



Još uvijek imaju škole samo za dječake ili samo za djevojčice



Kod ovog hotela nas je dohvatila kiša



Pogled na more i sklanjanje od kiše.



Odlučili smo se vratiti na večer u pub na večeru i jazz. A do tada ponovo vlak i povratak u Dublin.
- 00:08 - Komentari (15) - Isprintaj - #

09.05.2016., ponedjeljak

Na početak

Kažem na početak zato što mi je drago svratiti na mjesto mog prvog dolaska u Irsku. A to sada izgleda poznatije i nekako prisnije pa da prošećemo i slikom.



Sve krene usponom iznad oblaka i



pogledom kroz sunčane očale jer sunce prži.



A onda u onaj isti hotel na dobar odmor jer već je kasna noć. U tim primorskim gradićima hoteli su uglavnom jednokatni kao gotovo više manje sve kuće. Tek u većim gradovima su hoteli i druge građevine sa više katova, ali za sada još nisam vidjela prave nebodere kao kod nas. I to mi se zapravo dopada. Kada sam pitala kako to da nema nebodera odgovor je bio da imaju dovoljno prostora za normalne građevine i tako se šire po zemlji, a ne prema nebu.



Jutro u Malahidu sivo, hladno, vjetrovito kako to biva u Irskoj. Hrabro oblačim tajce pa preko njih hlače, pa duple sokne, pa jaknu, kapu na glavu i nakon doručka provjera što se od lani ili predlani promijenilo.



U marini brodovi miruju. Malo je ljudi vani, uglavnom oni što hodaju zbog zdravlja. Zadivljuće je što ih vjetar uopće ne smeta. Poneko je čak i gologlav. A meni je žao što nisam ponijela zimsku kapu već samo ovu laganu pa me i kroz nju zazebe.



Panoramski pogled na dio obale, naravno nije plaža, već samo obala. Sasvim drukčije nego u mnogim mjestima kod nas, ali ništa se od lani nije promijenilo, čak ni vrijeme, ali kažu za dva dana dolazi vrućina. O. K. strpljen spašen, vidjet ćemo.



Novogradnje, ili urbane vile (kod nas) ovdje izgledaju ovako. Po desetak kuća, jednakih, čine zasebnu oazu i sve je jako uređeno, okoliš, zelenje, drveće (koje još nije prolistalo jer ovdje proljeće kasnije stiže), cvijeće koje se jedva drži na vjetru.



Hodajući kroz centar u izlogu ugledah ovaj stolac kojeg se sjećam najviše iz djetinjstva s obzirom da nas je šišao brico. Naravno da sam ga morala škljocnuti. Nakon toga novo iznenađenje kada sam mislila svratiti u crkvu.



Stvarno lijep doček, ali i obavijest da je u toku misa pa nisam željela ometati. Idući put ću svratiti ponovo.
Iza tog ugodno viđenog dogovor je pao za odlazak u još jedan gradić kojeg obavezno posjećujemo.





Idemo vlakom jer je zgodnije i jednostavnije. O nekim ostalim dogodovštinama u nekom idućem postu, a do tada veliki pozdrav svim blogerima koji ćete svratiti u moj kutak, kao i onima koji nisu blogeri, a pozorno prate svaki moj korak.
- 11:46 - Komentari (25) - Isprintaj - #

05.05.2016., četvrtak

Achtung

U ovo godišnje doba još nisu krenule migracije za vikend u velikom broju, no ipak se na dijelu puta od Killarney-a (Kilani) prema Kenmare-u (Kenmer) kaj se zove Lades View (Ledis Vju) uvijek nađe poneko sa fotićem. Ni ja nisam iznimka ma koliko puta prolazili zastanem napraviti nekoliko snimaka jer svaki dan je nešto drukčije.
Pogled na Lades View je poznat osim panorame i po tome jer je ovuda prolazila 1861. kraljica Viktorija sa svojom svitom dama u posjeti Irskoj, pa od tuda i naziv.







i panoramski pogled





a posebno za strance upozorenje



na svakom putovanju treba uzeti kratki predah, a gdje je bolje nego u





- 21:11 - Komentari (23) - Isprintaj - #

04.05.2016., srijeda

I ona

03.04.2016. je otišla.



ovo je vjerujem samo za sve koji pamte te godine
- 22:10 - Komentari (6) - Isprintaj - #

Prerano

Otišla je prerano.


- 10:35 - Komentari (9) - Isprintaj - #

02.05.2016., ponedjeljak

Baza

Vjerujem da objašnjenje nije potrebno

- 22:17 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se