Kažem na početak zato što mi je drago svratiti na mjesto mog prvog dolaska u Irsku. A to sada izgleda poznatije i nekako prisnije pa da prošećemo i slikom.
Sve krene usponom iznad oblaka i
pogledom kroz sunčane očale jer sunce prži.
A onda u onaj isti hotel na dobar odmor jer već je kasna noć. U tim primorskim gradićima hoteli su uglavnom jednokatni kao gotovo više manje sve kuće. Tek u većim gradovima su hoteli i druge građevine sa više katova, ali za sada još nisam vidjela prave nebodere kao kod nas. I to mi se zapravo dopada. Kada sam pitala kako to da nema nebodera odgovor je bio da imaju dovoljno prostora za normalne građevine i tako se šire po zemlji, a ne prema nebu.
Jutro u Malahidu sivo, hladno, vjetrovito kako to biva u Irskoj. Hrabro oblačim tajce pa preko njih hlače, pa duple sokne, pa jaknu, kapu na glavu i nakon doručka provjera što se od lani ili predlani promijenilo.
U marini brodovi miruju. Malo je ljudi vani, uglavnom oni što hodaju zbog zdravlja. Zadivljuće je što ih vjetar uopće ne smeta. Poneko je čak i gologlav. A meni je žao što nisam ponijela zimsku kapu već samo ovu laganu pa me i kroz nju zazebe.
Panoramski pogled na dio obale, naravno nije plaža, već samo obala. Sasvim drukčije nego u mnogim mjestima kod nas, ali ništa se od lani nije promijenilo, čak ni vrijeme, ali kažu za dva dana dolazi vrućina. O. K. strpljen spašen, vidjet ćemo.
Novogradnje, ili urbane vile (kod nas) ovdje izgledaju ovako. Po desetak kuća, jednakih, čine zasebnu oazu i sve je jako uređeno, okoliš, zelenje, drveće (koje još nije prolistalo jer ovdje proljeće kasnije stiže), cvijeće koje se jedva drži na vjetru.
Hodajući kroz centar u izlogu ugledah ovaj stolac kojeg se sjećam najviše iz djetinjstva s obzirom da nas je šišao brico. Naravno da sam ga morala škljocnuti. Nakon toga novo iznenađenje kada sam mislila svratiti u crkvu.
Stvarno lijep doček, ali i obavijest da je u toku misa pa nisam željela ometati. Idući put ću svratiti ponovo.
Iza tog ugodno viđenog dogovor je pao za odlazak u još jedan gradić kojeg obavezno posjećujemo.
Idemo vlakom jer je zgodnije i jednostavnije. O nekim ostalim dogodovštinama u nekom idućem postu, a do tada veliki pozdrav svim blogerima koji ćete svratiti u moj kutak, kao i onima koji nisu blogeri, a pozorno prate svaki moj korak.
|
