< | travanj, 2016 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Kaj bi rekli naši šoferi na ovo? U Dablinu je sasvim normalno. |
Plešu li moje misli sjenom sjećanja Ili to razigrana mašta slike stvara U jutro sivo, oblačno, prohladno? Odavno te nema, više te nema Da moje misli rastreseš kao brašno kroz sito, A ja trebam, a ja tako jako trebam Da me probude, da me oda sna trgnu Razmišljanja tvoja. Često ti pišem bez slova sva ta nemušta pisma. Pomišljam da znaš, da ih čitaš i odgovore šalješ, Samo ja ne razumijem, ne uspijevam dokučiti Taj govor neba gdje sada dom je tvoj. Čini li se ludilu slično kada živ mrtvom govori, A nismo li baš svi uvijek i živi i mrtvi, Jer kako živjeti bez sjećanja na živote Koji svoju svijeću zgasiše prije nas? Znam reći će mnogi kako nimalo tu sličnosti nema, Ali neka, moje misli jutros plešu Između neba i zemlje uz sva sjećanja Što glazbu posebnu skladaju. Zapisujem riječima, note potrebne nisu. 19.04.2016. |
Tu negdje u blizini, u krošnji rascvjetane trešnje još šumori tvoj glas. Molitva nijema i bolna niže se jekom čuvana. Tko li će ju sve čuti, tko li zastati ispod trešnje rascvjetane? Mogla bih ti reći da još smo isti, da još smo oni od nekada, da se ništa promijenilo nije, ali znamo. Sve nam je znano. A kada trešnja prepusti povjetarcu svoje cvjetne lati u visine s njima otići će i sve što smo bili. Tu negdje u blizini, u krošnjama rascvjetane trešnje tvoj glas čeka svoj let. 10.04.2016. |
MASLAČAK Promatram preobrazbe žutog maslačka u prekrasno kuštravu i bijelu glavicu sa stotinu malih balona koji su spremni za let u novi život u novi svijet. Kada se povjetarac razigra sa tim kuštravim, bijelim glavicama podigne stotine balona visoko, visoko u plavetnilo neba. Putovat će dugo i čarobno nošeni na krilima vjetra sve dok ih ne spusti u novi dom. Bit će to nepoznat izazovan kraj, ali svako to sićušno zrno zna što mu je činiti. Iduće će godine zlatnim cvijetom zasjati punim sjajem u svom novom domu. U NOVI SVIJET NA KRILU VJETRA NOŠEN MALI MASLAČAK 11.04.2016. |
Kratki povratak doma prije odlaska dalje i razmišljanje. Gdje je to dom? Što je zapravo dom? Da li je to stan, kuća u kojoj živimo, jer mnogi nemaju krov ponad glave. Njihov je krov čekaonica autobusnog i željezničkog kolodvora ili čekaonice po bolnicama, često mostovi, a kada vrijeme dozvoli nebeski svod je krov nekoj klupi. Po definiciji vidjeh: 1. a. ambijent u kojem se živi; kuća b. obitelj i kućna čeljad 2. jez. knjiž. a. domovina b. ono otkuda se potječe; zavičaj, rodni kraj 3. a. ustanova namijenjena za rad neke organizacije ili za smještaj osoba [planinarski dom; starački dom; đački dom; studentski dom] b. parlament [slavni dome!] c. dio parlamenta [gornji dom; donji dom] 4. bot., ob. u: [jednodomna biljka; dvodomna biljka, v.] 5. (Dom) glavne novine Hrvatske pučke seljačke stranke (poslije HSS), pokrenuo ih Stjepan Radić, izlazile s prekidima i s promjenama naslova (Slobodni Dom), podnaslova i izdavača 1903—1963. Dakle svi ćemo se složiti da je dom mjesto gdje ćemo se odvojiti od ostali, imati svoj mir, uživati u sredstvima koja imamo ili biti tužni i nesretni ako nam za, uvjetno rečeno, normalan život puno toga nedostaje. Sve do prije koju godinu vjerovala sam kako je moj dom, moj stan, moja polovica kuće najdraže mjesto i kako nigdje ne bih mogla živjeti jer samo je jedan dom. Da li su godine učinile svoje ili sam uz mogućnost upoznati i vidjeti puno šire i dalje od mog doma shvatila da je nebitno gdje jesi ako živiš bolje, lakše, zadovoljnije, bez stresa i najvažnije u miru. Tada to mjesto postaje pravi dom kojem se s veseljem vraćaš. I tako složila sam se sa Radićem iako nisu novine u pitanju odjednom imam slobodni dom, a ne onaj kojeg sam stalno doživljavala kao nešto izuzetno, samo moje. Dom koji me je tlačio i izvlačio iz mene svu snagu kako bih ga na neki posesivni način čuvala upravo tim riječima „moj dom“. Neki govore da je dom tamo gdje ti je srce. Možda, ali svakako je tamo gdje si sretan i živiš ko čovjek. |
KAMELIJE Zaustavi mi pogled kraljica ljepote ovoga jutra. Kao lepezu raširila je svoje latice i plijeni pogled, zalazi u dušu, osvaja misli i pokret zaustavlja. Još samo nekoliko dana gizdavo će suncu nuditi svoje lice, umivati ga rosom i kapima nebeskih suza. Kamelija. Promatram ju već danima i pokušavam pojmiti radost zbog tog cvijeta što me svaki put obuzima iznova. Iako će ocvasti prebrzo ona će ljepotom procvasti novog proljeća, ali hoću li ja biti tu da joj se ponovo divim? PONOVO CVATU ZAVODLJIVOM LJEPOTOM PLIJENE POGLED 02.04.2016. (haibun) |