život je kako kada

< travanj, 2016 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Listopad 2017 (2)
Rujan 2017 (10)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (14)
Lipanj 2017 (13)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (9)
Ožujak 2017 (8)
Veljača 2017 (14)
Siječanj 2017 (9)
Prosinac 2016 (10)
Studeni 2016 (13)
Listopad 2016 (7)
Rujan 2016 (8)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (13)
Lipanj 2016 (10)
Svibanj 2016 (16)
Travanj 2016 (6)
Veljača 2016 (6)
Siječanj 2016 (25)
Prosinac 2015 (4)
Studeni 2015 (9)
Listopad 2015 (7)
Rujan 2015 (15)
Kolovoz 2015 (6)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (9)
Travanj 2015 (7)
Ožujak 2015 (11)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (5)
Prosinac 2014 (11)
Studeni 2014 (13)
Listopad 2014 (10)
Rujan 2014 (11)
Kolovoz 2014 (12)
Srpanj 2014 (19)
Lipanj 2014 (12)
Svibanj 2014 (20)
Travanj 2014 (3)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (4)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (6)

Opis bloga
Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

zavirili

ako poželiš nešto reći
demetra02@gmail.com

29.04.2016., petak

Kaj bi rekli

Kaj bi rekli naši šoferi na ovo? U Dablinu je sasvim normalno.


- 23:42 - Komentari (8) - Isprintaj - #

19.04.2016., utorak

Glazba bez nota


Plešu li moje misli sjenom sjećanja
Ili to razigrana mašta slike stvara
U jutro sivo, oblačno, prohladno?
Odavno te nema, više te nema
Da moje misli rastreseš kao brašno kroz sito,
A ja trebam, a ja tako jako trebam
Da me probude, da me oda sna trgnu
Razmišljanja tvoja.
Često ti pišem bez slova sva ta nemušta pisma.
Pomišljam da znaš, da ih čitaš i odgovore šalješ,
Samo ja ne razumijem, ne uspijevam dokučiti
Taj govor neba gdje sada dom je tvoj.
Čini li se ludilu slično kada živ mrtvom govori,
A nismo li baš svi uvijek i živi i mrtvi,
Jer kako živjeti bez sjećanja na živote
Koji svoju svijeću zgasiše prije nas?
Znam reći će mnogi kako nimalo tu sličnosti nema,
Ali neka, moje misli jutros plešu
Između neba i zemlje uz sva sjećanja
Što glazbu posebnu skladaju.
Zapisujem riječima, note potrebne nisu.

19.04.2016.



- 10:37 - Komentari (6) - Isprintaj - #

12.04.2016., utorak

Rascvjetana trešnja

Tu negdje u blizini,
u krošnji rascvjetane trešnje
još šumori tvoj glas.
Molitva nijema i bolna
niže se jekom čuvana.
Tko li će ju sve čuti,
tko li zastati ispod trešnje rascvjetane?
Mogla bih ti reći da još smo isti,
da još smo oni od nekada,
da se ništa promijenilo nije, ali znamo.
Sve nam je znano.
A kada trešnja prepusti povjetarcu
svoje cvjetne lati u visine
s njima otići će i sve što smo bili.
Tu negdje u blizini,
u krošnjama rascvjetane trešnje
tvoj glas čeka svoj let.


10.04.2016.

- 08:20 - Komentari (8) - Isprintaj - #

11.04.2016., ponedjeljak

Haibun pjesma

MASLAČAK



Promatram preobrazbe žutog maslačka u prekrasno kuštravu i bijelu glavicu sa stotinu malih balona koji su spremni za let u novi život u novi svijet. Kada se povjetarac razigra sa tim kuštravim, bijelim glavicama podigne stotine balona visoko, visoko u plavetnilo neba. Putovat će dugo i čarobno nošeni na krilima vjetra sve dok ih ne spusti u novi dom. Bit će to nepoznat izazovan kraj, ali svako to sićušno zrno zna što mu je činiti. Iduće će godine zlatnim cvijetom zasjati punim sjajem u svom novom domu.

U NOVI SVIJET
NA KRILU VJETRA NOŠEN
MALI MASLAČAK

11.04.2016.
- 09:01 - Komentari (7) - Isprintaj - #

10.04.2016., nedjelja

Gdje je dom

Kratki povratak doma prije odlaska dalje i razmišljanje.
Gdje je to dom? Što je zapravo dom? Da li je to stan, kuća u kojoj živimo, jer mnogi nemaju krov ponad glave. Njihov je krov čekaonica autobusnog i željezničkog kolodvora ili čekaonice po bolnicama, često mostovi, a kada vrijeme dozvoli nebeski svod je krov nekoj klupi. Po definiciji vidjeh:


1. a. ambijent u kojem se živi; kuća b. obitelj i kućna čeljad
2. jez. knjiž. a. domovina b. ono otkuda se potječe; zavičaj, rodni kraj
3. a. ustanova namijenjena za rad neke organizacije ili za smještaj osoba [planinarski dom; starački dom; đački dom; studentski dom] b. parlament [slavni dome!] c. dio parlamenta [gornji dom; donji dom]
4. bot., ob. u: [jednodomna biljka; dvodomna biljka, v.]
5. (Dom) glavne novine Hrvatske pučke seljačke stranke (poslije HSS), pokrenuo ih Stjepan Radić, izlazile s prekidima i s promjenama naslova (Slobodni Dom), podnaslova i izdavača 1903—1963.


Dakle svi ćemo se složiti da je dom mjesto gdje ćemo se odvojiti od ostali, imati svoj mir, uživati u sredstvima koja imamo ili biti tužni i nesretni ako nam za, uvjetno rečeno, normalan život puno toga nedostaje. Sve do prije koju godinu vjerovala sam kako je moj dom, moj stan, moja polovica kuće najdraže mjesto i kako nigdje ne bih mogla živjeti jer samo je jedan dom. Da li su godine učinile svoje ili sam uz mogućnost upoznati i vidjeti puno šire i dalje od mog doma shvatila da je nebitno gdje jesi ako živiš bolje, lakše, zadovoljnije, bez stresa i najvažnije u miru. Tada to mjesto postaje pravi dom kojem se s veseljem vraćaš. I tako složila sam se sa Radićem iako nisu novine u pitanju odjednom imam slobodni dom, a ne onaj kojeg sam stalno doživljavala kao nešto izuzetno, samo moje. Dom koji me je tlačio i izvlačio iz mene svu snagu kako bih ga na neki posesivni način čuvala upravo tim riječima „moj dom“. Neki govore da je dom tamo gdje ti je srce. Možda, ali svakako je tamo gdje si sretan i živiš ko čovjek.

- 08:24 - Komentari (15) - Isprintaj - #

02.04.2016., subota

Zbog tog cvijeta



KAMELIJE

Zaustavi mi pogled kraljica ljepote ovoga jutra. Kao lepezu raširila je svoje latice i plijeni pogled, zalazi u dušu, osvaja misli i pokret zaustavlja. Još samo nekoliko dana gizdavo će suncu nuditi svoje lice, umivati ga rosom i kapima nebeskih suza. Kamelija. Promatram ju već danima i pokušavam pojmiti radost zbog tog cvijeta što me svaki put obuzima iznova. Iako će ocvasti prebrzo ona će ljepotom procvasti novog proljeća, ali hoću li ja biti tu da joj se ponovo divim?

PONOVO CVATU
ZAVODLJIVOM LJEPOTOM
PLIJENE POGLED

02.04.2016.

(haibun)

- 16:36 - Komentari (13) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se