NOSTALGIČNO JUTRO
Zapisivala je moja bakica u staru teku svaki dan od sv. Lucije pa do Badnjaka kako koji dan izgleda, koliko je novog snijega palo, ima li sunca, puše li sjeverac ili je dan bijel, sunčan i tih. Zima je to iz mog djetinjstva. Ona bijela kada je snijeg do prozora napadao, kada smo svi znali da se Božić približava. Odraslima je to vrijeme bilo za odmor, za promišljanje što još treba koji dan napraviti kako bi se onda od Božića do Tri Kralja mirovalo. Istina blago je trebalo jesti i trebalo je štale i svinjce počistiti, na štrajati novu slamu, krave pomusti, ali to je tek sat ili dva u cijelom danu. I naravno trebalo je perad pustiti bar malo u očišćeni dio dvorišta, u kopanje staviti kipuću vodu da se led od prošle noći otopi. Ma bilo je posla, da, bilo je, ali nama djeci najvažniji trenuci su bili u kuhinji kada bi bakica izvadila tu svoju čarobnu teku zapisala nešto o jutarnjem vremenu jer kako je govorila tako će iduće godine znati kakvo vrijeme se sprema za svaki mjesec. Na sv. Luciju je bio siječanj iduće godine i tako redom do Badnjaka koji je bio prosinac iduće godine, a onda bi uzimala avan, kojeg sada ja čuvam kao dragocjenost. Listala bi po teci tražeći recepte božićnih kolača. Imala je ona puno toga u svojoj glavi, a tek poneki još iz njezinog djetinjstva čuvala je zapisano. Ja danas jedan takav isto čuvam i spravljam ga samo za božićne blagdane jer tako mi kuća zamiriše djetinjstvom. Ima li išta ljepše od tih mirisa, od tih sjećanja? Danas nema snijega. Sunce sja kao da je sredina ljeta. Istina i onda bi sunce sjalo, ali zvali smo ga zubato jer na minus petnaest ni sunčan dan nije mogao zagrijati promrzle prste. Danas će Badnjak bar malo mirisa davnog imati, ali slike sjećanja nostalgiju bude za snijegom i bajkom onom snježnom, slavonskom kojom je Božić okićen bio.
22.12.2015.
SVIMA ŽELIM BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ!
fotografija by me, 28.12.2014.
|
