Lijepa, dobra, zanimljiva knjiga, jedinstvena u blog-familiji. Više je knjiga zajedničkih već napravljeno, ali sa blog.hr-a ova je prva i time postaje raritet. O knjizi ćete čitati, ili ste već čitali, ja bih radije o susretu. Dolazim na promociju poznavajući osobno, jedino Borisa ili sjedokosog ( a je je sjedokos, samo je tih sijedih kosa već ponestalo). U dvorani već sve pršti od razgovora. Lijevo, desno Blogeri, pravi, pravcati živi ljudi, a ne tek nik na stranici blog.hr Boris obznani Demetra i tada krene grljenje, rečenica rečenicu sustiže u smislu; a joj pa ti si ono Irska. Mnogi nisu čuli pa predstavljanje kako se šika: "Ja sam Demetra, ti si..." ismijeh, i grljenje i zagrljaji i slika o ljudima koje čitam, koje pratim, jer priznajem ne mogu sve, nisu nam svima isti interesi. Ponekad zalutam na neki nik i razveselim se krasnim postovima, a tako i svi ostali vjerujem. Trebalo je doživjeti sve te tople, iskrene zagrljaje, iskren smijeh, osjetiti toplinu jedne ovako virtualno stvarane familije. Nije li predivan osjećaj kada vidiš, čuješ da su neki blogeri došli čak iz Beča kao Mrvičak, ili nešto bliže iz Splita, Rijeke. Ne znam od kuda još jer nisam uspjela pohvatati sve niti. Priznajem posebno me razveselila vidrinsmijeh i zlica jer vidrica do tog bloga više ne može iako mislim da bi pravi stručnjak to iskopao, a tek Durica i njeno blago.Kolica su ostala u prizemlju. Uglavnom svi su me učinili bogatijom za predivan susret i potvrdili moje razmišljanja kako mi ta virtualna blog-familija nedostaje kada nisam doma. O samoj promociji pisat će i drugi blogeri, a ja bih sada još dodala neke fotke koje su mobom snimljene jer mi je fotić umro. Prave će sigurno NF imati i ribafiš.
Iz pozadinskih sam redova
program vode Siniša, koji uglavnom šuti i smješka se, dodaje mikrofon, Boris-sjedokosi koji izgleda kao da će izdahnuti i pjesnikinja Lidija koja je poznanica i Borisova i moja iako ja nemam ništa sa odabirom voditelja.
ribafiš vam je poznat, no ova plavuša uzdignute kose kojoj ne možete vidjeti lice je zlica od opake nasmijana tako da nitko kraj nje ne može ostati ozbiljan, pa se pitate gdje je tu zlica, a ispred nje plavuša je vidrinsmijeh.
čuvar ulaza, možete pogađati dok vam sam ne veli
Čita se, plješće svakome bio tu ili ne, fotka se, pokušavam hvatati, ponešto i uspijem kao Gorkića, a onda
agape. Pa čovjek poželi da se to bar jednom godišnje ponavlja. Na povratku doma mjesec me gleda i tužna sam jer ga ne mogu zabilježiti, pokušavam fotićem, a već unaprijed znam kako će biti, no iznenadio me i mjesec i fotić
Jutros vadim poklon od Kamene (podijelila je blogerima za uspomenu) i osmjehnem se. Hvala ti kamena sjajni su, baš uz moj jutarnji čaj.
|
