život je kako kada

< srpanj, 2015 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Opis bloga


Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.

Ako želiš nešto reći
demetra02@gmail.com

Početak
Blog je ponovo registriran 13.01.2013.

ljubav

23.07.2015., četvrtak

Purgerica ponovo u Irskoj-III

Danas sam konačno boljeg raspoloženja, jer već dva dana nije ozbiljno padala kiša, pa da nastavim kratko dalje. Boravimo na dvije lokacije. Jedna je grad Limerick, a druga u području Castletownbere-a. Tako da to područje bolje upoznajem. Ovo je kratko ponovo iz Limericka prema jugozapadu. Tog je dana izgledalo ovako. Mislim da će slike reći puno više od mojih riječi jer kada ih vidim malo sam neuračunljiva u izražavanju. Zato je dobro znati kada ne reći ništa. Nižem fotke uz ako treba kratkim osvrtom ili linkom za one koji žele znati više.

Za razliku od prošle godine kada sam bila u ožujku, sada je sve zeleno, zeleno. Putokaz kazuje Kenmare još deset km. Kiša samo što nije.

Spuštamo se prema tom gradiću, ja ponovo bilježim zeleno,

gotovo da vas oči zabole od količine tog zelenog posvuda osim kada dignete pogled prema gore

U Kenmareu se zaustavljamo predahnuti. Naravno predah je uvijek bolji u nekom pabu. Ovaj put imamo zadovoljstvo slušati irsku glazbu u živo. Unutra je polutamno pa moj fotić koji ima dosta problema ne uspije složiti finu fotku ipak tek za sjećanje.

Mene zapravo impresionira činjenica da svaki hotel ima bar u kojem su cijene jednake onima u pubovima i naravno da ste u svakom hotelskom baru rado viđen gost. Tako sam izlazeći iz bara ugledala posebnu prostoriju za malo drukčija druženja

No trebala bih za taj bar puno bolje znati engleski ili bolje reći irski-engleski. One iz oblasti County Kerry razumijem puno bolje nego ove iz County Corka. Nakon osvježenja nastavljamo susrećući

Treba biti oprezan jer nikad ne znate kada će vam se naći na cesti kao i

preko Healy Passa

prema još jednom stvarno hladnom i kišnom danu

I onda

palimo kamin kako bih ja ugrijala smrznute noge. No moram reći da je bilo i boljih dana kada smo uspjeli obići neka posebna mjesta. O njima idući put. S obzirom da sam odmaknuta od interneta ne mogu pratiti što se sve zbiva na blogeru, ali vas sve od srca pozdravljam.


- 15:36 - Komentari (10) - Isprintaj - #