< | srpanj, 2015 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Strah od letenja me nije napustio, a ipak sam ponovo odlučila krenuti na put. Onako, gradivo se mora dobro utvrditi pa da vidim mogu li ja to. Ili je to ipak posljednja želja jer tko zna što će mi u jesen okolo srca raditi. Kao što sam pisala, odlučih putovati s obzirom na višemjesečno čekanje tog posebnog pregleda moje vurice. Rečeno mi je kako je ljeto u Irskoj zapravo kao naše proljeće, za mene povoljnije od ljetnih vrućina kod nas. I tako sam odlučila idem. Kofer 21 kg, karta, sjedalo do prozora, fotić u ruke i hvatam pokret poletjeli smo. Zagreb je ostajao tamo dole, Sljeme se polako gubilo dok smo se dizali k nebu. Let preko planina i dola pa onda iznad elektrovjetrenjača, gdje nas je vjetar prilično tresao, ljuljao, naginjao, a ja sam nekoliko puta sve svece zvala u pomoć. Naravno po tiho da mi se ljudi ne čude. Iako mislim da mi se baš nitko ne bi čudio jer čula sam sve moguće jezike samo ne hrvatski. Nakon toga ponovo zakopčavanje iako sam ja cijelo vrijeme zakopčana jer nikad se ne zna, i spuštanje prema Frankfurtskom aerodromu. Hvatam fotić i klikam Još trenutak i blizu smo gotovo, hvala Bogu sletjeli Nakon što su nas, a za ne vjerovati iako smo samo u tranzitu ponovo pregledavali, ostaje nam petosatno čekanje. Ponovo hvatam fotić i klikam avione što polijeću. Nakon za malo šest sati u zgradi aerodroma polijećemo za Dublin, a o tome u idućem postu. |