život je kako kada

< srpanj, 2015 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Opis bloga


Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

Ne
Uglavom ne komentiram komentar koji je ostavljen na moj post, niti se vraćam vidjeti da li je ostavljen komentar na moj kod drugih blogera. Zato, ako mi nešto želite reći ostaviti komentar na mom blogu, ako ne želite nije nikakav problem niti ako ne svratite.

Ako želiš nešto reći
demetra02@gmail.com

Početak
Blog je ponovo registriran 13.01.2013.

ljubav

07.07.2015., utorak

Purgerica ponovo u Irskoj

Strah od letenja me nije napustio, a ipak sam ponovo odlučila krenuti na put. Onako, gradivo se mora dobro utvrditi pa da vidim mogu li ja to. Ili je to ipak posljednja želja jer tko zna što će mi u jesen okolo srca raditi. Kao što sam pisala, odlučih putovati s obzirom na višemjesečno čekanje tog posebnog pregleda moje vurice. Rečeno mi je kako je ljeto u Irskoj zapravo kao naše proljeće, za mene povoljnije od ljetnih vrućina kod nas. I tako sam odlučila idem. Kofer 21 kg, karta, sjedalo do prozora, fotić u ruke i hvatam pokret


poletjeli smo.


Zagreb je ostajao tamo dole,

Sljeme se polako gubilo dok smo se dizali k nebu.


Let preko planina


i dola



pa onda iznad



elektrovjetrenjača, gdje nas je vjetar prilično tresao, ljuljao, naginjao, a ja sam nekoliko puta sve svece zvala u pomoć. Naravno po tiho da mi se ljudi ne čude. Iako mislim da mi se baš nitko ne bi čudio jer čula sam sve moguće jezike samo ne hrvatski. Nakon toga ponovo zakopčavanje iako sam ja cijelo vrijeme zakopčana jer nikad se ne zna, i spuštanje prema Frankfurtskom aerodromu. Hvatam fotić i klikam



Još trenutak i blizu smo

gotovo, hvala Bogu sletjeli



Nakon što su nas, a za ne vjerovati iako smo samo u tranzitu ponovo pregledavali, ostaje nam petosatno čekanje.
Ponovo hvatam fotić i klikam


avione što polijeću. Nakon za malo šest sati u zgradi aerodroma polijećemo za Dublin, a o tome u idućem postu.



- 20:08 - Komentari (11) - Isprintaj - #