život je kako kada

< lipanj, 2015 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (14)
Lipanj 2017 (13)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (9)
Ožujak 2017 (8)
Veljača 2017 (14)
Siječanj 2017 (9)
Prosinac 2016 (10)
Studeni 2016 (13)
Listopad 2016 (7)
Rujan 2016 (8)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (13)
Lipanj 2016 (10)
Svibanj 2016 (16)
Travanj 2016 (6)
Veljača 2016 (6)
Siječanj 2016 (25)
Prosinac 2015 (4)
Studeni 2015 (9)
Listopad 2015 (7)
Rujan 2015 (15)
Kolovoz 2015 (6)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (9)
Travanj 2015 (7)
Ožujak 2015 (11)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (5)
Prosinac 2014 (11)
Studeni 2014 (13)
Listopad 2014 (10)
Rujan 2014 (11)
Kolovoz 2014 (12)
Srpanj 2014 (19)
Lipanj 2014 (12)
Svibanj 2014 (20)
Travanj 2014 (3)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (4)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (8)
Kolovoz 2013 (8)

Opis bloga
Život je čudo nemjerljivo i zato se ponekad usudim zapisati sjećanja, misli, nadanja, želje, a sve to podariti svima koji su začarani čudima kao i ja. Uz poeziju često pišem priče koje su isključivo mašta tek sa malim detaljima stvarnog života. Fotografije koje stavljam na blog su moji uradci ako nije drukčije navedeno. Voljela bih da me najprije pitate ako želite što preuzeti.

A. Ž. K.

zavirili

ako poželiš nešto reći
demetra02@gmail.com

24.06.2015., srijeda

Ovako to izgleda

Dobro vam jutro blogeri. Dobro vam jutro medicinari svih struka. Dobro ti jutro živote. Još sam tu, još me ima iako u stalnom čekanju. Čekam ja pristojno, mogu tako reći, jer u ovoj našoj krasnoj domovini jedno je uvijek sigurno. Jedno nećete nikada promašiti ili neće vas to jedno nikada razočarati. ČEKANJE. Navikli smo mi već na čekanja. Kada kažem MI, mislim na sve vas/nas koji još uvijek živimo koliko/toliko dobro, a posebno na one koji su duboko ispod tog dobrog.Netko bi mogao pomisliti da sam ogorčena, ne definitivno nisam, razočarana, a to jesam. Kako čovjek ne bi bio razočaran nakon što nas uporno naša vlast laže, a onda nas novinari uvjeravaju da nas lažu, pa nas političari uvjeravaju da novinari pišu objede po novinama. Onda novinarima zabranjuju pisati o tome kako nas lažu. Ipak ima u ovom našem kutku svemira puno tema o kojima im možda ne bi zabranili pisati. Recimo ova;
Još nisu otkrili zašto mi "vurica" trokira, a sve je slabija pa će možda jedan od idućih pregleda reći nešto više. No da biste obavili taj pregled morate se naručiti. Da biste se naručili za njega trebate imati uputnicu. Vaš vam doktor napiše uputnicu, odete u bolnicu, pronađete određeni šalter i predate uputnicu. Ups! pogrešno vrijeme. Upis je od 11 - 13h, a vi ste da biste došli do šaltera promijenili dva autobusa i petnaest minuta hoda po stepenicama gore dole pa ćete radije pričekati vrijeme prijema. Ali jok! Upravo vas ljubazna osoba sa druge strane šaltera obavještava kako trebate donijeti fotokopirane sve nalaze, a i fotokopiju uputnice. Ništa, odlazite doma vadite sve nalaze, kopirate i platite pa ponovo isti postupak. Uspijete predati na šalteru, a onda šok. Službenica vam kaže kako će te vaše papire doktor pregledati, ocijeniti hitnost pregleda. Zatim će vam na kućnu adresu poslati datum i upute o pripremi za pregled. Koliko ćete čekati pitate skrušeno? To zapravo nitko ne zna, negdje od listopada na dalje, dakle ostaje vam ČEKANJE. Uostalom pa navikli smo čekati. Razmišljam jedino o fotokopiranju. S obzirom da sam sve do sada obavila u istoj bolnici i da o tome imaju u sistemu nije mi jasno čemu sva ta hrpa papira koja košta, a onda se baca. Poštovano blogersko društvo ja ću ovo čekanje iskoristiti za još jedan odlazak u svijet. Detaljan izvještaj će biti kada se vratim, a vratit ću se sigurno jer odlučila sam preživjeti i ovo čekanje.
A za odmoriti dušu:


- 09:00 - Komentari (12) - Isprintaj - #

13.06.2015., subota

Opravdanje zabunom

Onako uz put, kao nije ništa, tek toliko da objavimo, slušam jutros vijesti na radiju. Između objašnjenja o događaju na tekmi u Splitu i savjeta zbog toplotnog udara, usputno objašnjenje iz Pentagona. To svemoćno ministarstvo obrane izjavljuje kako su u nekoliko stranih zemalja (Japan, Južna Koreja, Engleska ….još neke) i nekoliko Saveznih država Amerike ZABUNOM poslali virus BEDRENICE. O tempora, o mores – pa zar smo svi baš totalni idioti pa nas mogu ovako bestijalno lagati. Slušam i ne znam što bih mislila. Kako je jednostavno pobiti nekoliko milijuna ljudi ZABUNOM. Odoh se sakriti, možda uspijem preživjeti te igre bez granica jer netko je odlučio da treba GLOBALNO djelovati, jer ljudi presporo umiru.


- 07:36 - Komentari (5) - Isprintaj - #

08.06.2015., ponedjeljak

Noć

Negdje se prekinula nit tame.
Pokušavam je ponovo svezati
jednostavnim čvorom okretanja;
lijevo, desno, ponovo lijevo,
neuspjevam i odustajem.
Kroz noćnu tišinu, kao glazba,
lajanje pasa bez dirigenta
usklađeno je do savršenstva.
Tražim razaznati o čemu to
jedan drugome dolajavaju i zaključim;
tema im je nebeski svod prepun izazova,
a možda i ovi, kao ja,
što remete ustaljeni red.
Onda netko od njih tužno zacvili,
a zbor gotovo unisono odgovara istim tonom.
Što se zbilo?
Munjevito pretražujem trenutak prije toga
kao da ću u njemu vidjeti ne znam što.
Uzaludan trud i pitanje:
„ Tko je prekinuo nit tame“?
Dok kroz nju lutam tražeći odgovor
sve utihne, nit se sveže sama od sebe,
a jutros više ni u što nisam sigurna.

08.06.2015.



Uhvatih ga ovako punog za ročkas. Sutra ponovo bijele kute pa vas pozdravljam do nekog drugog vremena.


- 08:50 - Komentari (3) - Isprintaj - #

05.06.2015., petak

Gradski pijetao

Ne znam što je, od kuda je,
ali odjednom kreneš kao iz bunila
otrgnut,
i svijet izgleda drukčije, ljepše, bolje,
iako znaš da nije tako, ne nije.
Suosjećaš sa istima što oko tebe
bauljaju,
u nekom polu izgubljenom stanju.
Čudno je što nitko nikoga ne vidi,
a tako smo blizu, blisko usputni
u tromosti odsjaja dalekih svjetova.
I kao da jutros, jutro drukčije miriše,
kao da ne postoji ono jučer,
a sutra neće doći,
neka natruha stalnosti se giba,
ljulja, omađijana pobudnicom
gradskog pijetla.

05.06.2015.


- 08:28 - Komentari (5) - Isprintaj - #

02.06.2015., utorak

Tako ja sebi

Popit će se čaša dvije
pjenušca.
A uz ručak
dobre želje,
puno smijeha.
Nešto slatko
nakon svega.
Pa još jednu
zapisat ću recku
na uzglavlju
životne postelje.

02.06.2015.


- 09:44 - Komentari (8) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se